Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Bežični stražari na mostovima

Autor: The New York Times
27. ožujak 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Dugi lukovi i tanki kablovi mosta Jindo u Južnoj Koreji prepuni su elektroničkih indikatora, odnosno sićušnih bežičnih senzora i mikroprocesora koji prate strukturalno zdravlje tog mosta.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Cijela mreža analizira čimbenike poput vibracija, vjetra i vlažnosti zraka te pravovremeno o anomalijama obavještava računalo koje zatim obrađuje te podatke. Bežični sustavi poput mreže na mostu Jindo, prototipa koji se sada iskušava već treću godinu zaredom, neće zamijeniti ljudski nadozor. “No podaci koje ta mreža sakupi pomoći će vlasnicima mosta da donesu odluke na temelju provjerenih informacija”, izjavio je John W. Wallace, profesor strojarstva i građevinarstva na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu, koji je i upravitelj laboratorija za istraživanje konstrukcija i potresa. Većina sustava koji prate reakcije konstrukcija na potrese ili snažne vjetrove su žičani. No bežični sustavi uskoro bi im mogli postati alternativa. “Žičani sustavi za praćenje su skupi”, smatra Jerome P. Lynch, ravnatelj Laboratorija za inteligentnu konstrukcijsku tehnologiju i profesor na Michiganskom sveučilištu. “Morate postaviti kilometre žice radi napajanja i prikupljanja podataka.”Bežični sustavi privlačni su i zbog sofisticiranog sustava uporabe energije koji učinkovitije troši bateriju, dodao je. Senzori produžuju vijek trajanja baterije prikupljanjem energije iz sunca, vjetra, pa čak i vibracija. Mreža na mostu Jindo ima 663 bežična senzora, od kojih svaki predstavlja podatkovni kanal, a postavljanje stoji oko sto dolara, što je puno manje od 1000 dolara potrebnih za instalaciju svakog pojedinog žičanog kanala, objasnio je B.F. Spencer mlađi, profesor strojarstva i građevinarstva na Illinoiskom sveučilištu u Urbana-Champaignu. Strojar Mark Sinclair iz tvrke Degenkolb Engineers iz San Francisca tvrdi da se bežični sustavi mogu koristiti nakon potresa, za potvrdu da određena konstrukcija nije pretrpjela štetu. Međutim Sinclair je skeptičan prema njihovoj širokoj uporabi kao načinu uzbunjivanja.

Dugi lukovi i tanki kablovi mosta Jindo u Južnoj Koreji prepuni su elektroničkih indikatora, odnosno sićušnih bežičnih senzora i mikroprocesora koji prate strukturalno zdravlje tog mosta.

Cijela mreža analizira čimbenike poput vibracija, vjetra i vlažnosti zraka te pravovremeno o anomalijama obavještava računalo koje zatim obrađuje te podatke. Bežični sustavi poput mreže na mostu Jindo, prototipa koji se sada iskušava već treću godinu zaredom, neće zamijeniti ljudski nadozor. “No podaci koje ta mreža sakupi pomoći će vlasnicima mosta da donesu odluke na temelju provjerenih informacija”, izjavio je John W. Wallace, profesor strojarstva i građevinarstva na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu, koji je i upravitelj laboratorija za istraživanje konstrukcija i potresa. Većina sustava koji prate reakcije konstrukcija na potrese ili snažne vjetrove su žičani. No bežični sustavi uskoro bi im mogli postati alternativa. “Žičani sustavi za praćenje su skupi”, smatra Jerome P. Lynch, ravnatelj Laboratorija za inteligentnu konstrukcijsku tehnologiju i profesor na Michiganskom sveučilištu. “Morate postaviti kilometre žice radi napajanja i prikupljanja podataka.”Bežični sustavi privlačni su i zbog sofisticiranog sustava uporabe energije koji učinkovitije troši bateriju, dodao je. Senzori produžuju vijek trajanja baterije prikupljanjem energije iz sunca, vjetra, pa čak i vibracija. Mreža na mostu Jindo ima 663 bežična senzora, od kojih svaki predstavlja podatkovni kanal, a postavljanje stoji oko sto dolara, što je puno manje od 1000 dolara potrebnih za instalaciju svakog pojedinog žičanog kanala, objasnio je B.F. Spencer mlađi, profesor strojarstva i građevinarstva na Illinoiskom sveučilištu u Urbana-Champaignu. Strojar Mark Sinclair iz tvrke Degenkolb Engineers iz San Francisca tvrdi da se bežični sustavi mogu koristiti nakon potresa, za potvrdu da određena konstrukcija nije pretrpjela štetu. Međutim Sinclair je skeptičan prema njihovoj širokoj uporabi kao načinu uzbunjivanja.

“Bežični sustavi još nisu dokazano uspješni”, objasnio je svoj stav. “Ne znam kakav je vaš bežični signal”, rekao je, misleći na telefonski signal, “ali moj je kronično nepouzdan”.Spencer je objasnio da mreža na mostu Jindo ima ugrađene značajke koje pružaju podršku. “Razvili smo pouzdane algoritme koji osiguravaju da iz senzora možemo dobiti podatke koji su nam potrebni”, rekao je. “Te podatke arhiviramo lokalno. Ako dođe do prekida u bežičnom prijenosu podataka, možemo ih iznova poslati.”U budućnosti će senzorna tehnologija biti samo dio široke lepeze načina bežičnog nadozora konstrukcija. Na sveučilištu Princeton je Sigurd Wagner, profesor računalstva, razvio senzorni omotač koji upozorava na probleme. Sačinjen je od gume koja se može poput opne rastegnuti oko čelične konstrukcije. Taj omotač prekriven je premazom koji, ovisno o početnoj valnoj duljini valovite rešetke, svijetli narančasto kad je izložen ultraljubičastom laseru. No kad nastane pukotina, čak i pukotina nevidljiva ljudskom oku, premaz se rastegne, pa se boja promijeni u crvenu, što ukazuje na postojanje problema. I drugi znanstvenici rade na konstrukcijskom omotaču koji će strojarima omogućiti lakše praćenje zdravlja građevina. Profesor Lynch razvija senzorni omotač od karbonskih nanocijevi i polimera koji će se koristiti kao premaz za pomoć pri utvrđivanju pritiska, ili s malo drugačijim kemijskim sastavom, pri mjerenju korozije u cjevovodima, zrakoplovima i brojnim drugim konstrukcijama, ispričao nam je. Profesor Wallace s UCLA kaže da će senzori poput tih omotača igrati važnu ulogu u budućim mrežama. Izjavio je: “Teško je ustvrditi je li neko određeno oštećenje značajno. Ali ako možete sagledati šire područje, možete i bolje procijeniti.”“Kad bismo imali tisuće mostova, a novca za popravak samo njih deset, senzori i bežične mreže pružili bi nam potrebne podatke”, dodao je.

Anne Eisenberg

Autor: The New York Times
27. ožujak 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close