Studenti koji danas studiraju na Sveučilištu u Marylandu i drugim američkim koledžima najveća su skupina odraslih ljudi mješovitog rasnog porijekla u povijesti Sjedinjenih Američkih Država.

No oni su tek prethodnici novog demografskog trenda koji je nastao uslijed dolaska velikog broja useljenika i pojave miješanih brakova. Prema podacima prikupljenim u razdoblju od 2008. do 2009. godine, jedan od sedam brakova sklope pripadnici različitih rasa ili narodnosti, a broj stanovnika miješanog etničkog porijekla raste sve brže. Podaci s popisa stanovništva objavljeni 24. ožujka pokazuju da se broj stanovnika miješanog etničkog porijekla u SAD-u od 2000. godine do danas povećao gotovo 50 posto, na 4,2 milijuna. U istom je razdoblju broj stanovnika svih dobi koji se smatraju pripadnicima obiju dominantnih rasa, bijele i crne, porastao na 1,8 milijuna, to jest, čak 134 posto. Mnogi mladi ljudi iz miješanih brakova odbijaju podjele po boji kože koje su generacijama oblikovale američko društvo. Ako upitate Michelle López-Mullins, dvadesetogodišnju studenticu Sveučilišta u Marylandu, kako na formularima označava rasnu pripadnost, reći će vam: “Ovisi o tome kako se taj dan osjećam i kakve se mogućnosti nude na formularu.” S obzirom da je broj ljudi koji se jednako tako osjećaju sve veći, spremniji su braniti svoje korijene, koje su drugi nekoć smatrali bijednima. “Mislim da je stvarno bitno jasno dati do znanja tko si i što te čini takvim kakav jesi”, kaže devetnaestogodišnja studentica Laura Wood. “Ako mi netko kaže da sam crnkinja, kažem da jesam, ali da sam i bjelkinja.” Optimisti tvrde da je miješanje rasa korak prema nadilaženju rasnog pitanja, dok pesimisti kažu da će takav trend naštetiti brojnosti i utjecaju manjinskih skupina, a naročito Afroamerikanaca.

Neki sociolozi tvrde da se guranjem svih ljudi različitog rasnog porijekla u isti koš zanemaruju razlike u životnim okolnostima nekoga tko je, naprimjer, latinskocrnačkog i nekoga tko je azijskobjelačkog porijekla. Kad se analiziraju miješani brakovi, jasno je da je najniža stopa miješanih brakova između bijelaca i crnaca, što upućuje na to koliko je dugotrajna ekonomska i društvena udaljenost utjecala na njihov kontakt. Profesor Rainier Spencer, autor knjige “Ponovno stvaranje rase: Paradoks generacijskog miješanja” (Reproducing Race: The Paradox of Generation Mix), vjeruje da je pojam višerasnosti “emocionalno nabijen” jer ga mnogi smataju lijekom za pomirenje podijeljene zemlje. “Identitet miješane rase ne znači da smo nadišli ideju rase, već da se radi o novom plemenu”, kaže, “o novoj balkanizaciji rase”. No mnogi tvrde da u tome nije stvar te traže svoje pravo izbora. “U svakom te društvu žele rastaviti i natjerati da odabereš stranu”, kaže Laura Wood. “Ja želim da se naš glas čuje.” Amerikanci su dosad o sebi razmišljali u okviru pripadnosti jednoj rasi. Pogledajte samo kako se predsjednik Obama izjasnio na popisu stanovništva 2010. godine. Naime, iako mu je majka bila bjelkinja, Obama je označio samo jednu kućicu, onu na kojoj stoji “Afroamerikanac”, iako je mogao označiti obje kućice. Tek je 2000. godine Amerikancima dopušteno da smiju označiti više od jedne kućice za pripadnost rasi. Godine 2000. sedam se milijuna ljudi, oko 2,4 posto, izjasnilo da ne pripadaju samo jednoj rasi.

Prema procjenama Državnog zavoda za provođenje popisa stanovništva, od 2000. godine broj stanovnika višerasnog porijekla porastao je za 35 posto. Lica Amerike miješane rase nisu samo na fakultetima, već i u politici, poslovnom svijetu i sportu, a naročito u filmovima, televizijskim serijama i reklamama. Postoje informativni programi, društvene mreže i stranice za upoznavanje koje ciljaju upravo na tu demografsku skupinu, a postoje čak i specijalizirane reklame za robu široke potrošnje, naprimjer šampone. Postoje filmski festivali i konferencije posvećene miješanju rasa. U Marylandu je osnovana Udruga studenata miješanog rasnog porijekla koja svojim članovima nudi priliku za aktivno djelovanje u promicanju ciljeva udruge. Takva udruga u protekloj generaciji ne bi postojala, a pitanje “Što si ti?”, koje se pojavljuje u jednoj od igara u studentskom klubu, tada se ne bi shvatilo kao rečenica za početak razgovora već kao provokacija. “Na neki način uzimamo uzde u svoje ruke”, kaže Michelle López-Mullins, čija je majka kinesko-peruanskog, a otac bjelačko-indijanskog porijekla. “Naše nas porijeklo ne mora sputavati”, dodaje. O djelatnosti kluba kaže: “Glavni razlog za osnivanje udruge bio nam je pružiti ugodno okružje onima koji ne žele odabrati stranu, koji se ne žele izjašnjavati na temelju onoga što drugi ljudi misle o njima.”

Susan Saulny