Bio je šarmantan, umiljat i izluđivao sve oko sebe, no Raymond Babbitt, lik autista kojeg je Dustin Hoffman odglumio u filmu “Kišni čovjek” 1988., znao je brojati karte. Kad je Raymond u Las Vegasu osvojio velik dobitak, rodio se klišej o autistima; otad se u našu kolektivnu svijest ucijepila ideja o neobičnim sposobnostima autista.

U posljednjih nekoliko desetljeća naglo porastao broj slučajeva u kojima je dijagnosticiran autizam, a Times je pisao o tome kako jedno od stotinu djece u Sjedinjenim Američkim Državama pati od nekog oblika autizma. Utješno je to što se smatra da dijete s autizmom ipak može izrasti u učenog odraslog čovjeka. Autistima se stvarni svijet može činiti zastrašujućim i usamljenim pa stoga mnogi u odrasloj dobi ostanu živjeti u roditeljskom domu. Međutim, zbog novih nastojanja da se autisti uključe u tržište rada to bi se moglo promijeniti. Neki poslodavci rado primaju osobe s autizmom. Danska tvrtka Specialisterne pravi je predvodnik tog novog trenda. Tvrtku je osnovao Thorkil Sonne, otac autističnog djeteta, a tvrtka zapošljava autiste na konzultantskim poslovima. Sonne je shvatio da bi na područjima kao što je testiranje softvera konzultanti autisti mogli iskoristiti svoje sposobnosti jer ih često zaokupljaju različiti interesi te uživaju u aktivnostima koje se ponavljaju. Sonne je poslovanje tvrtke proširio i na druge zemlje pa tako i na SAD, gdje će u sljedećih nekoliko godina otprilike 200.000 mladih autista postati punoljetno. Prilagođavanje društvenim situacijama vještina je koju mnogi autisti s teškoćom svladavaju pa je Thomas Macciaverna, učitelj iz SAD-a, svoje učenike odveo da rade u kafiću u studentskom domu.

“Idemo drukčijim putem nego što je obrazovni program zadao”, ispričao je za Times dvadesetsedmogodišnji Macchiaverna. “Izlazimo iz okvira zadanih mjerila, što je za ovakav oblik rada i nužno.” Njegove učenike ponekad treba poticati na osnovne mjere ljubaznosti. Treba ih, naprimjer, podsjetiti da posjetitelje pozdrave uz smiješak, ali posao im uglavnom dobro ide. Jednog bi dana djeca iz Macchiavernina razreda i druga poput njih mogla naći posao u nekom velikom američkom lancu drogerija ili u domovima za umirovljenike jer i jedni i drugi nude programe za autistične zaposlenike. Kate StantonPaule iz New Jerseyja koordinatorica je programa za mlade s posebnim potrebama, a cilj mu je olakšati mladima prijelaz u odraslu dob. Kate se bavi vještinama koje će im biti potrebne za pronalaženje posla i samostalan život, a jedna od tih vještina jest i telefonska komunikacija. Za Justina Canhu, mladića koji uživa u crtanju stripova, Kate StantonPaule dogovorila je razgovor za posao u jednom studiju za animaciju. Canhu su zaposlili kao pripravnika, a nada se da će jednog dana poslati “slavni animatorilustrator”.

Lyndsey Lewis

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com