Onečišćenje mora i dijela američke obale te zona zabrane ribolova veličine Jadranskog mora tek su dio višemilijunskih šteta nakon havarije BP-ove naftne platforme u Meksičkom zaljevu. No, ako se usvoje principi inicijative Ujedinjenih naroda, prirodni resursi i očuvanje okoliša u bliskoj će budućnosti izravno utjecati na ekonomski rast.

Veza okoliša i novca
U studenom prošle godine inicijativa Programa UN-a za okoliš (UNEP) pod nazivom “Ekonomija ekosustava i bioraznolikosti” objavila je izvješće u kojem je naglašeno kako uništavanje prirode ima izravne ekonomske posljedice koje su sustavno podcijenjene. Sukladno tome, u izvješću se traži da svjetski lideri povećaju ulaganja u upravljanje i obnovu ekosustava i vrednuju ekonomski kapital prirode prilikom donošenja odluka.“Nažalost, naši sadašnji ekonomski sustavi nisu skloni očuvanju ničega što nema ekonomsku vrijednost”, kazao je Pavan Suhdev, voditelj inicijative.Konkretno, ako se šume pojačano sijeku, izravna novčana dobit od sječe može biti značajno smanjena ako sve manje šuma uzrokuje povećanu opasnost od poplava. Gubici u bioraznolikosti tako vode do gubitaka u ekonomiji, smatra Suhdev. No, to ne znači “prilijepiti” cijene na potoke i šume, već pokušati ukalkulirati koliko koštaju alternative uništavanju prirode. “Drugim riječima, ako zbog ekonomskog rasta nemate čisti zrak i pitku vodu, trebate izračunati koliko ćete morati potrošiti na alternative da ih dobijete”, objašnjava Suhdev.Ubrajanje cijene nestanka biljnih i životinjskih vrsta olakšalo bi i izračunavanje plaćanja neke vrste odštete. Suhdev smatra kako odštetu trebaju platiti oni koji imaju korist od uništavanja okoliša. “Jasno je kako siromašni nemaju koristi, dakle korist ima neki privatni poduzetnik koji uništava šumu zbog drvene građe i zarađuje na njoj ili investitor u nekretnine”, tvrdi Suhdev. Prema njegovom mišljenju, naknada bi se trebala plaćati kroz posebne poreze.

Vrijednost vrsta
Vjeran Piršić, predsjednik udruge Eko-Kvarner, tvrdi kako se ovdje radi o monetarnom vrednovanju bioraznolikosti. “Šveđani su još prije pet godina kreirali vlastitu metodu izračuna koliko vrijedi pojedina biljna ili životinjska vrsta. Na temelju te metode švedski je parlament zabranio izgradnju četiri hidroelektrane. Monetarno vrednovanje bioraznolikosti je fundamentalna stvar koja bi u mnogim projektima odigrala presudnu ulogu. Svaka odgovorna izvršna vlast to će pitanje pokušati osvijestiti”, ističe Piršić.Dodaje kako se izrada studija utjecaja na okoliš prilikom investiranja u neki projekt ne može se smatrati primjenom tih principa. “Procjena utjecaja na okoliš kod nas je još uvijek u domeni upravnog postupka. Izrada te procjene ne zahtijeva se za sve projekte, a događa se i da neke tvrtke pokušavaju izbjeći njihovu izradu. Cijeli je taj sustav ustvari mutirao. Osim toga, u toj procjeni nitko ne vrednuje biološke vrste”, upozorava Piršić.

Privatni sektor

Ulaganja i kazne
Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke SG, smatra da inicijativa UN-a predstavlja potrebu sve većeg uključivanja privatnog sektora u zaštitu okoliša. “Na ovaj način bi se potaknule istraživačke aktivnosti privatnog sektora s jer bi se penaliziralo narušavanje održivosti okoliša”, zaključio je Šantić.