Uvođenje pametnih tehnologija nije skupo, a rezultira unapređenjem proizvoda

Autor: Ivan Tominac , 20. srpanj 2020. u 22:00
Organizacije, pod pritiskom tržišta, provode smišljene napore za podizanje vlastite zrelosti u primjeni informacijske tehnologije/ SHUTTERSTOCK

Korisnik mora biti što zadovoljniji, u pametnoj industriji to znači niža cijena proizvoda, ali više kvalitete.

Pametna industrija opisuje novu paradigmu u kojoj se razvoj temelji na primjeni visoke tehnologije u različitim granama industrije, a sve s ciljem povećanja efikasnosti proizvodnih procesa ili unapređenja proizvoda.

Primjeri visokih tehnologija su informacijsko-komunikacijske tehnologije (npr. 5G, računarstvo u oblaku), znanost o podacima (data science) te umjetna inteligencija i strojno učenje (AI/ML). Tako bismo mogli započeti temu o ovom konceptu, no on je puno više od surove definicije.

Napraviti otklon

Riječ je o pokretaču gospodarstva, svojevrsnom transformatoru poslovnih modela, ali i načinu na koji proizvodi i usluge dolaze do krajnjih korisnika. O konceptu pametne industrije danas se raspravlja svuda, a za potrebe ovog teksta razgovarali smo sa stručnjacima s Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu, Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu te Hrvatske gospodarske komore.

“Uvođenje ovih tehnologija u različite grane industrije nije skupo jer ne zahtijeva značajna kapitalna ulaganja, a vrlo često rezultira značajnim unapređenjima proizvodnih procesa ili proizvoda.

Primjerice, pametna tvornica čokolade može koristiti strojno učenje kako bi analizirala slike proizvedene čokolade prije pakiranja, s ciljem detekcije “proizvoda s greškom”, započeo je prof. dr. Vedran Podobnik, voditelj Laboratorija za društveno umrežavanje i društveno računarstvo Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER).

Jelavić

Efikasna i digitalizirana javna uprava nužan preduvjet razvoju digitalnih poduzeća.

Teško je sazdati na koji način o novoj paradigmi razvoja hrvatskoga gospodarstva promišljaju različiti dionici, ali ono dobro znano je da se poseban fokus stavlja i na one koji donose odluke na političkoj razini. S Fakulteta organizacije i informatike iz Varaždina smatraju kako bi za početak trebalo raditi na diverzifikaciji gospodarstva i napraviti otklon od pretjeranog oslanjanja na turistički sektor.

“U sklopu tog procesa trebalo bi razvijati i provoditi strategije primjene visokih tehnologija i inovativnih rješenja u određenim sektorima npr. proizvodnji hrane, fokusiranoj maloserijskoj proizvodnji, informatičkom sektoru.

Time bi se stvorilo zdravo tkivo malih i srednjih poduzeća i smanjio rizik ekonomskih poremećaja. U tome je nova tehnologija važan čimbenik jer stvara bazu za inovacije i nove poslovne modele”, dodao je prof dr. Neven Vrček s Fakulteta organizacije i informatike (FOI).

Najbolji saveznik

Kako objašnjava, zajednička karakteristika brojnih novih tehnologija današnjice je da su lako dostupne, samo treba imati ljudske potencijale i poslovne modele da se iskoriste. U tome, smatra, hrvatsko gospodarstvo treba tražiti šansu, no nažalost te diskusije nema, kamoli da dominira u političkim raspravama.

Nove tehnologije sve češće paradigma su i bilo kakve održivosti, a kako navode iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) Hrvatska u novom razdoblju, poznatom i kao ‘novo normalno’, mora težiti održivom razvoju kao modelu koji stvara kompromis između gospodarskog rasta i potrebe zaštite resursa i okoliša.

Osim toga, treba se poticati razvoj poljoprivrede i domaće proizvodnje po načelima održive proizvodnje i potrošnje, poticati kružno gospodarstvo te uvođenje inovativne i zelene javne nabave. Tehnologija u tome može biti najbolji saveznik.

Vrček

Najbolje što država može napraviti jest da stvori poticajan regulatorni okvir.

“Gospodarstva koje se temelje na novim i čistim tehnologijama, koja stvaraju najveću dodanu vrijednost, pokazala su se kao ona najotpornija na šokove poput epidemije. U turizmu treba definitivno koristiti što veći udio domaćih proizvoda te nastaviti s obrazovnom reformom, poticati izvrsnost, ali poticati i dualno obrazovanje za potrebe gospodarstva te stvarati vještine i znanja za budućnost. Daljnjom digitalnom transformacijom javne uprave i zemljišnih knjiga treba stvarati preduvjete za nova ulaganja. Poticanjem obrazovanja, poticanjem domaće proizvodnje (posebice hrane i energije) i poticajima rješavanja stambenog pitanja trebalo bi pozitivno utjecati na ostanak mladih u Hrvatskoj”, nadovezao se o novoj paradigmi za razvoj hrvatskog gospodarstva voditelj Odjela za poduzetništvo iz Sektora za industriju HGK Gojko Jelavić.

Nova paradigma gospodarstva o kojoj je ovdje riječ utjelovljena je pod okriljem digitalne transformacije koja često zahtijeva i onu socijalnu, a kako navode s FOI-ja, digitalna i socijalna transformacije međusobno su povezane.

U tom smislu organizacije, pod pritiskom tržišta, provode smišljene napore za podizanje vlastite zrelosti u primjeni informacijske tehnologije, a taj proces postepeno ostavlja traga na cjelokupnom društvu. Društvo se transformira pod utjecajem novih usluga, dok generacijskim promjenama u stanovništvu stvara potrebu za novim uslugama i drugim razvojnim paradigmama.

“Svakako je lakše i pametnije upravljati digitalnom transformacijama u organizacijama nego čekati da se stvore društvene promjene koje će potaknuti novi razvojni ciklus. Stoga moramo poticati tržište i organizacije da grade svoje kapacitete, a obrazovni sustav mora graditi nove generacije stručnjaka i intelektualaca koji će se uklapati u društvo i poticati napredak. U tom smislu ne treba razmišljati o uzročno-posljedičnom odnosu digitalne i društvene transformacije nego o sinergiji koju je potrebno graditi i trajno pomicati njezine granice’’, dodao je Vrček.

2,5

posto BDP-a prosječno se u Europskoj uniji ulaže u istraživanje i razvoj. Hrvatska za R&D izdvaja jedva 1% BDP-a

Iz HGK za takav čin vole reći i da digitalna transformacija jednostavno ide ukorak s onom socijalnom. Kako objašnjavaju, promjene u društvu pogoduju i raznim digitalnim platformama i servisima za usluge prijevoza ili smještaja zbog današnjega poimanja vlasništva, u kojoj više od polovice populacije želi radije unajmiti nego posjedovati.

“Moderna, efikasna i digitalizirana javna uprava, potpomognuta najnovijim digitalnim tehnologijama i rješenjima, nužan je preduvjet razvoju digitalnih poduzeća i “pametnih industrija”, ali i omogućava razvoj društva znanja s naglaskom na trajno cjeloživotno obrazovanje”, istaknuo je Jelavić iz Hrvatske gospodarske komore.

I digitalna i društvena transformacija su iterativni procesi koji u svakom koraku unose male pomake koji onda agregirano rezultiraju značajnim transformacijama i evolucijama, da ne kažemo revolucijama.

Pritom se te dvije transformacije, govore s FER-a, ne događaju odvojeno već utječu jedna na drugu. Primjerice, pojava internetskih društvenim mreža, poput Facebooka ili Twittera, je imala značajan utjecaj na način kako ljudi komuniciraju i surađuju, ali su jednako tako navedene promjene u društvenom ponašanju kroz povratnu petlju utjecale na smjer u kojem su se internetske društvene mreže razvijale.

Industrija 4.0 omogućila je novu vrstu interakcije između čovjeka i stroja, a iako je njenim posredstvom potrebno manje radnika u tvornici, u suštini digitalne transformacije uvijek su ljudi. Oni promišljaju i razvijaju nove poslovne modele temeljene na inovativnim tehnologijama.

Trebaju nam vrhunski eksperti

Pri tome digitalna transformacija podrazumijeva puno više od primjene tehnologije, a temelji se na cjelovitom pogledu na organizaciju, poslovne procese i tržište te uvođenje promjena i primjene tehnoloških rješenja koja dovode do novih usluga i proizvoda. Za to su, smatra se, potrebni vrhunski stručnjaci koji se inicijalno formiraju u okviru akademske zajednice i grade kroz cjeloživotno obrazovanje.

Interakcijom gospodarstva i visokog obrazovanja moguće je stvoriti obrazovne vertikale koje će djelovati u smjeru digitalne transformacije. To se ostvaruje suradnjom na projektima, zajedničkim razvojem kurikuluma, studentskom praksom i ciklusima cjeloživotnog obrazovanja.

Podobnik

Gospodarstvo se danas može razvijati kroz tehnološki razvoj, evolucijski, li disrupcijom.

“Bez jake i kontinuirane suradnje visokog obrazovanja i gospodarstva teško je očekivati da će se na tržištu rada pronaći dovoljno dobrih stručnjaka sposobnih za strateška promišljanja u sferi digitalne transformacije. To je već situacija danas, a u narednim će se godinama potrebe tržišta rada mijenjati i rasti. Tehnologije poput umjetne inteligencije mijenjaju cijele paradigme razvoja informacijskih sustava, upravljanja organizacijom, projektima itd. Uvodi se recimo kultura eksperimentiranja u organizacije jer su to modeli i tehnologije koje ne možemo razvijati linearno u zadanom vremenu i novcu. Za to nemamo dovoljno niti razvojnih stručnjaka niti menadžera. To je velik izazov za visoko obrazovanje i potrebna je jaka uklopljenost u tržište rada da bi se i samo visoko obrazovanje transformiralo”, istaknuo je Vrček.

Sam se potiče na iskorake

Pojednostavljeno rečeno ‘smart industry’ je primjena novih tehnologija u organizacijama. Pod novim tehnologijama prvenstveno se misli na robotiku, umjetnu inteligenciju, internet svega i slično. Međutim, smart industry može egzistirati samo ako se stvori ekosustav koji podržava takav oblik poslovanja i gospodarskog razvoja.

Taj ekosustav uključuje poduzeća koja primjenom tehnologije ostvaruju profit na tržištu, državu koja stvara regulatorni okvir, strategije i ima poticaje ili porezne olakšice te visoko obrazovanje koje mora stvarati kadrove za smart industry. Važan dio tog ekosustava je i podatkovna infrastruktura koju najčešće daje javni sektor u obliku otvorenih podataka. Kada se takav sustav uspostavi, dodaju s FOI-ja, on je akcelerator razvoja i sam sebe potiče na nove razvojne iskorake.

“Kada govorimo o bilo kakvom poslovnom konceptu, uvijek je u središtu krajnji korisnik. Cilj je da krajnji korisnik bude što zadovoljniji proizvodom, a u kontekstu pametne industrije to podrazumijeva da je kvaliteta proizvoda unaprijeđena i/ili da je sam proizvodni proces efikasniji, što dovodi do ušteda koje se mogu reflektirati na krajnjeg korisnika kroz smanjenje cijene za proizvod iste kvalitete”, osvrnuo se Podobnik sa zagrebačkog FER-a.

Da bi se ostvarila spomenuta efikasnost procesa, gospodarstvo primjenjuje one tehnologije koje doprinose tržišnoj prednosti. Kod izbora tehnologija ulogu igra i pritisak konkurencije, a njeno postojanje potiče tržišne subjekte da koriste tehnologije i poslovne modele koji jamče opstanak i prosperitet organizacije.

“Tu ne bi trebalo uspostaviti planski pristup. Tržište se razvija u zdravom ekosustavu i najbolje što država može napraviti za gospodarstvo je da stvori poticajan regulatorni okvir i stvara vlastite javne usluge koje su primjeri dobre prakse u korištenju inovativnih tehnologija”, dodao je Vrček.

Gospodarstvo i država moraju ulagati u istraživanje i razvoj, a rezultati toga su novi proizvodi ili usluge ili proizvodni procesi koji su razvijeniji i ekonomičniji. Uloga države mora biti u stvaranju poticajnog konteksta, ali i aktivnom usmjeravanju i koordiniranju aktivnosti koje mogu pomoći oblikovanju poželjne industrijske strukture.

Ulaganja u istraživanje i razvoj moraju se povećati sa sadašnjih 1% na europski prosjek od 2,5% BDP-a, smatraju iz HGK, a sve kako bi se povećala konkurentnost gospodarstva. Naglasak je na stvaranju partnerstva između gospodarstva, znanosti i društvenih aktera koja imaju potencijal osigurati zajedničke napore u području razvoja i primjene inovacija.

Jedini način kako se gospodarstvo danas može razvijati jest kroz tehnološki razvoj – bilo evolucijski kroz inkrementalno unaprjeđenje proizvodnih procesa (npr. već spomenuto unapređenje proizvodnje čokolade kroz automatizaciju kontrole kvalitete upotrebom strojnog učenja) ili revolucijski kroz disrupciju čitavih industrija (npr. Uber u taksi industriji).

Gospodarstvo treba podupirati tehnološki razvoj tako da s ostalim dionicima (država, akademija) proaktivno ulaze u tehnološki napredak, ali isto tako gospodarstvo ima odgovornost da bude spremno stalno se mijenjati kroz prihvaćanje tehnološkog napretka”, objasnio je Podobnik.

Prestale biti slovo na papiru

Tehnologije su davno prestale biti slovo na papiru, a danas koncept ‘smart industry’ obuhvaća veći broj poslovnih subjekata u okviru jedne djelatnosti u kojima se napredne tehnologije koriste u horizontalno ili vertikalno povezanim organizacijama.

“Industrija 4.0 opisuje što se nalazi na putu transformacije postojeće industrijske proizvodnje u novu, primarno baziranu na progresivnom rastu informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

Ona podrazumijeva povezivanje svih čimbenika proizvodnih procesa u umreženi lanac vrijednosti, prikupljajući i analizirajući podatke u svrhu unapređenja procesa uključenih u proizvodnju, optimizacije troškova, stjecanja konkurentske prednosti te ispunjavanja očekivanja i želja kupaca. Stvara ono što se naziva “pametna tvornica”.

Unutar modularno strukturiranih pametnih tvornica kibernetsko-fizički sustavi nadziru fizičke procese, stvaraju virtualnu kopiju fizičkoga svijeta i čine decentralizirane odluke. Preko interneta stvari, kibernetsko-fizički sustavi komuniciraju i surađuju jedni s drugima i s ljudima u stvarnom vremenu, putem interneta usluga, i to unutarnjih i međuorganizacijskih usluga, a koristi se od strane sudionika u lancu vrijednosti”, zaključio je voditelj Odjela za poduzetništvo iz Sektora za industriju Hrvatske gospodarske komore Gojko Jelavić.

Komentirajte prvi

New Report

Close