U Hrvatskoj oko 38 posto kućanstava, odnosno 1,4 milijuna ljudi, ima osiguran pristup internetu iz vlastitog doma, a gotovo se polovica svakodnevno koristi internetom. U usporedbi s ostatkom svijeta internetskih korisnika u Hrvatskoj ima 0,5 posto. Više od 70 posto korisnika internet upotrebljava za dopisivanje, 65 posto za pretraživanje, a 50 posto za dnevno informiranje. Ipak, ono što život čini jednostavnijim kao što je plaćanje računa putem interneta, sređivanje administrativnih potreba ili trgovina putem interneta u Hrvatskoj se ne koristi dovoljno. Međutim, problem nije samo u pojedincu već i u državnim i poslovnim subjektima koji se još nisu organizirali na adekvatan način kako bi olakšali komunikaciju, informiranje i pružanje usluga. Velik problem je informatička nepismenost čelnih ljudi u tvrtkama što dovodi do toga da je potražnja u domaćoj internetskoj trgovini veća od ponude. U tome veliku prednost mogu pronaći svi oni koji žele proširiti svoje poslovanje i na on-line trgovinu.

Milijuni kupaca
Trgovina putem interneta je najprofitabilniji oblik trgovine. Razlog takvoj profitabilnosti su jednostavnost i niski troškovi. Internetska trgovina nema radno vrijeme, kupnja je moguća 24 sata dnevno, a proizvod je dostupan i onim najudaljenijim internetskim korisnicima. Više od 300 milijuna korisnika interneta u svijetu postaju potencijalni kupci i ne plaća se zakup poslovnog prostora zato što je umjesto trgovine potreban samo jedan internetski site. Internetsko tržište je jedno od najvećih svjetskih tržišta u razvoju. Ako postoji kvalitetna ponuda, korisnici se lako odlučuju na kupnju putem interneta jer ona podrazumijeva veći izbor, jednostavnu usporedbu cijena između više prodavača te uslugu dostave na kućna vrata što znači uštedu vremena. Sve informacije ili cijene u internetskoj trgovini mogu se odmah promijeniti kako bi informacija što prije stigla do kupaca. Vrijednost hrvatske e-trgovine u prošloj je godini narasla na 570 milijuna dolara što u odnosu na 2005. iznosi porast od 30 posto, prema procjenama IDC Adriaticsa. U 2002. godini e-trgovina je iznosila svega 49 milijuna dolara, da bi se godinu poslije utrostručila na 141 milijun dolara, a zatim i udvostručila na 263 milijuna dolara. U 2005. on-line trgovina skočila je za 66 posto na 437 milijuna dolara. Najveći rast u 2006. godini zabilježila je on-line veleprodaja s iznosom od približno 495 milijuna dolara koji znatno premašuje ukupnu vrijednost on-line trgovine iz prethodne godine. Nešto slabija bila je on-line maloprodaja. Domaće web trgovine prošle su godine ostvarile rast od 30 posto te prihod od približno 74 milijuna dolara. U on-line maloprodaji 2005. godine najbolje su poslovale web trgovine koje su prodavale turističke aranžmane i ostvarile prihod od 28,7 milijuna dolara. Među njima je najuspješnija Adriatica.net koja je ostvarila prihod od približno 12 milijuna dolara. Na drugom su mjestu trgovine potrošačkom elektronikom na s 10 milijuna dolara, a slijede web trgovine računalnom opremom s prometom od 6,6 milijuna dolara i internetske knjižare s 1,5 milijuna dolara.

Rast izbora
Među najreprezenativnijim internetskim trgovinama treba spomenuti nekoliko dobrih primjera. www.neckermann.hr u svojoj prodaji internetom nudi više od 4000 artikala, a godišnji im je prihod prošle godine iznosio više od 100 milijuna kuna. Konzum Maxi Diskont nudi više od 10.000 artikala kojima konkurira najvećim trgovačkim lancima. Algoritam Multimedia Bookshop u svojoj ponudi ima oko 50.000 naslova. Virualnikiosk.com nudi ranojutarnju dostavu više od 500 naslova domaćih i stranih novina i časopisa pred vrata. Prva on-line videoteka Videoklub Kolja nudi besplatno učlanjenje, a rezervacija i prodaja filmova može se obaviti direktno internetom. Da bi se postigla uspješna on-line prodaja, prvi savjet uvijek je jednostavna upotreba stranice. Potrebno je da kupac što lakše pronađe željeni proizvod ili uslugu pa se preporučuje podjela ponude na kategorije. Dobro je odmah eliminirati moguće nedoumice za kupca definirati ono što je za njega bolje. Informacije o proizvodu kupca trebaju odigrati ulogu uvjeravanja kupca. Potrebno je ponuditi kupcu odgovore na najčešće postavljana pitanja te kontakt na koji može sam postaviti pitanje ili dati svoje mišljenje. Korisniku treba dati motivaciju da se nakon kupnje proizvoda vrati na stranicu, a to uključuje Newslettere, obavijesti o specijalnim ponudama, poklon-bonove za izvršenu kupnju nad određenim iznosom, nagovještaj nove kolekcije, nuđenje proizvoda srodnih onome koji je korisnik upravo kupio, proizvode za održavanje, nadopunu i ostale akcije. Važno je ponuditi konkretne informacije, preporuke i savjete u jednostavnim i razumljivim rečenicama. Dizajn stranica treba prilagoditi proizvodu i strategiji prodaje, ali i ciljanim skupinama korisnika. Web trgovinu dobro je testirati što se može učiniti na vrlo jednostavan način bez skupih studija ili usluga agencije. Vrlo realan feedback dobiva se promatranjem na koji se način korisnici kreću stranicama trgovine, na koji način traže proizvod i informacije o proizvodu, koliko klikova im treba da bi došli do željene informacije i do konačne kupnje. Broj prodanih proizvoda nije pokazatelj uspjeha web stranica jer ih kupac može koristiti samo kako bi stekao uvid u proizvod koji će poslije kupiti direktno u trgovini.

Autorizacija
Mnoge potencijalne kupce zabrinjava sigurnost interneta, odnosno mogu li bez straha slati brojeve kreditnih kartica internetom. Web trgovina mora pružiti osjećaj sigurnosti da kupac može povjeriti svoje osobne informacije i novac, da nema straha od toga hoće li dobiti proizvod ili ne i može li poslije reklamirati proizvod ako s njim nešto nije u redu. Posebni protokoli, kao što je SSL protokol, omogućavaju sigurno slanje raznih podataka internetom bez mogućnosti da netko neželjen pročita te podatke. Riječ je o sustavu šifriranja čiju je šifru praktički nemoguće probiti u vremenu kraćem od nekoliko desetaka godina. Koristi li se SSL protokol, slanje brojeva kreditnih kartica i drugih povjerljivih informacija internetom može se smatrati vrlo sigurnim. Browseri, odnosno internetski preglednici, omogućavaju šifrirano slanje podataka internetom. Oni rade u dva moda, normalnom i sigurnom, što se vidi poput ključa ili lokota na desnom donjem dijelu stranice. Kada je ključ puknut, odnosno lokot otvoren, ili kada ih nema, tada browser radi u normalnom modu. Kada je stranica sigurna, ključ postaje čitav, odnosno lokot zatvoren. Sigurnost stranice može se provjeriti prema web adresi. Adresa web stranice obično počinje s “http://“. Sigurna stranica započinje s ”https://” gdje dodatno slovo označava da trgovac koristi sigurni server za primanje podataka. Digitalni certifikati, koje izdaju Međunarodne tvrtke, jamče identitet trgovca sa svim potrebnim podacima kao i da trgovac ima internetske stranice koje zadovoljavaju propise o internetskom poslovanju. To je elektronski potpis koji se ne može krivotvoriti jer ga mogu napraviti jedino tvrtke koje su specijalizirane isključivo za izdavanje takvih certifikata. Bez digitalnih certifikata nemoguće je napraviti internetsku trgovinu koja prihvaća kreditne kartice kao sredstvo plaćanja. S certifikatom plaćanje kreditnom karticom internetom postaje sigurnije nego plaćanje u trgovinama gdje je broj kartice lako vidljiv. Osim kreditnom karticom, internetske trgovine pružaju mogućnost slanja čeka putem svake banke, a novac se može slati i posebnim brzim bankarskim sustavom, SWIFT-om. U Hrvatskoj se uglavnom koristi telefonska autorizacija kreditnih kartica.

Kako bi se zaobišli postojeći pravni i tehnički problemi, domaće internetske trgovine nude mogućnost plaćanja kupljene robe pouzećem, uplatnicom ili virmanom. Međutim, telefonska autorizacija se i tada provodi radi provjere da nije riječ o lažnoj narudžbi. Neke hrvatske internetske trgovine imaju vlastite dostavljače koji korisniku na vrata isporuče račun ili slip. HTnet Pay Way autorizacijski sustava za on-line kartičnu naplatu namijenjen je vlasnicima web trgovina, koji svojim kupcima žele ponuditi sigurno plaćanje proizvoda i usluga kreditnim karticama internetom. Zahtjev za autorizaciju kreditne kartice za određeni iznos procesuira se prema autorizacijskom centru izdavatelja kartice. Broj kreditne kartice automatski se provjerava i autorizira, a kupac nakon nekoliko sekunda dobiva povratnu informaciju da mu je kupnja odobrena. Tada se kupcu izdaje digitalni račun kao potvrda narudžbe i plaćanja, a trgovcu se dostavlja obavijest da robu može dostaviti kupcu. Iako tehnologija čini sve da maksimalno zaštiti internetskog kupca, ipak su najčešće za krađu informacija o karticama krivi sami kupci, nažalost zbog neznanja.