Državne potpore za istraživačko-razvojne projekte, koje se daju kao porezne olakšice za ulaganja privatnog sektora u istraživanje i razvoj (R&D), nisu polučile željeni rezultat.

Da privatni sektor ima ozbiljan problem s njihovom konzumacijom govori podatak o drastičnom padu ovih olakšica, sa 6,7 milijuna eura u 2020. na tek 2,5 milijuna eura u 2021., pokazuje godišnje izvješće o državnim potporama. Pao je i ukupni iznos potpora, koji uključuje i subvencije, i to sa 173 milijuna eura u 2020. na 33,9 milijuna eura u 2022.

“Potrebno je osnažiti poticaje kojima bi se potaknuo privatni sektor na što više ulaganja u istraživanje i razvoj”, ističu iz Ministarstvu gospodarstva koje je zaslužno za njihovo osmišljavanje i provedbu. Odlučili su stoga primijeniti Zakon o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte, na temelju kojeg se od 2019. dodjeljuju porezne olakšice.

Procedure odmažu
Promjene bi u proceduru trebale biti upućene u četvrtom kvartalu sljedeće godine, vidljivo je iz plana zakonodavnih aktivnosti koje je ministarstvo ovih dana uputilo u javno savjetovanje.

Smisao njihovog uvođenja bio je potaknuti privatni sektor na jača ulaganja u aktivnosti koje su pretpostavka za stvaranje novih proizvoda ili usluga, veću produktivnosti te stvaranje radnih mjesta visoke dodane vrijednosti, odnosno globalno konkurentnijih poduzeća. No, potpore Ministarstva gospodarstva to nisu uspjele postići.

Teško da će i uspjeti kada se uzme u obzir ono što se izmjenama i dopuna Zakona planira promijeniti. Iako se promjene ne navode u dokumentu upućenom na javno savjetovanje, Domagoj Šarić, voditelj Odjela za konkurentnost gospodarstva Hrvatske gospodarske komore (HGK), ističe da se one uglavnom odnose na potrebu usklađivanja s Uredbom o skupnom izuzeću EU-a te uvođenjem eura, a uključuju određene proširene definicije, ograničenje određenih prihvatljivih troškova, povećanje intenziteta potpora za industrijsko istraživanje…

To pak sigurno neće pridonijeti većem interesu poduzeća da koriste porezne olakšice, od čega ih je najčešće odvlačila kompleksna i zahtjevna procedura knjigovodstvenog vođenja i dokazivanja aktivnosti istraživanja i razvoja, navodi Šarić.

“Pogotovo se to odnosi na male, ali i srednje tvrtke”, ističe. Kada se uzmu u obzir i iznosi potpora iz javnih sredstava i natječaja na godišnjoj razini, R&D aktivnosti i rezultati su možda i bolji od službenih brojki, dodaje.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Konzistentna politika
Upravo privatni sektor u Hrvatskoj izdvaja najviše za istraživanje i razvoj (54% ukupnih ulaganja). U prošloj je godini za te aktivnosti, prema podacima DZS-a, utrošio oko 520 milijuna eura. Pa ipak, izdvajanja domaćih kompanija za R&D bitno zaostaju u odnosu na prosjeku EU-a.

Voditelj Odjela za konkurentnost gospodarstva HGK-a napominje da je hrvatski BERD od 0,58 posto u 2021. bio tri puta manji od EU prosjeka, koji je iznosio 1,49 posto. A BERD je, objašnjava, statistički pokazatelj koliko poslovni sektor ulaže u istraživanje i razvoj u odnosu na nacionalni BDP.

Istovremeno, država ima vrlo ambiciozan cilj – podići ulaganja u R&D s prošlogodišnjih 1,43 posto udjela u BDP-u, na 3 posto do 2030. Šarić napominje da za njegovo ostvarenje imamo još samo šest godina, a “nismo ni na pola puta”. Sama porezna olakšica, pak, tom cilju ne može doprinijeti. “Veće ulaganje u R&D je posljedica konzistentnosti razvojnih politika i rada s gospodarstvom, a manje rezultat dostupnih potpora ili olakšica”, ističe Šarić.

Za razbijanje začaranog kruga u koji smo ušli po pitanju inovacija, smatra, potreban je “orkestrirani nacionalni inovacijski ekosustav”.

“Začarani krug karakteriziraju međusobno povezani elementi koji počinje s niskim ulaganjima u R&D, što rezultira nedostatkom tehnološkog napretka te vodi do smanjene globalne konkurentnosti. Ako nema adekvatnih i pravovremenih potpora i javnih politika, dolazi do dodatnog obeshrabrenja poduzeća prema ulaganju u istraživanje i razvoj.

Ciklus se nastavlja, gušeći inovacije i ometajući sposobnost tvrtki da ostanu ili postanu konkurentne u globalnom kontekstu koji se brzo razvija i mijenja. Kako bi se to izbjeglo, potrebno je duže vrijeme orkestrirati inovacijski sustav kako bi i privatni sektor bio na vrijeme ‘obučen’ i pripremljen za što bolje iskorištavanje sustava R&D potpora”, ističe Šarić.