Tri proizvođača automobila najavila su ulaganje u infrastrukturu koja bi mogla ohrabriti vozače na korištenje automobila na pogon vodikom.

Upravo nedostatak postaja za punjenje vodikom postaje jedan od većih i skupljih izazova koji stoje na putu rasprostranjivanja trenda automobila koji se pokreću na ovu vrstu goriva, a za tržišta koja su geografski široko rasprostranjena (poput SAD-a) takvo se što čini nemogućim.

U Japanu, automobilima na pogon vodikom tržište je nešto sklonije s obzirom da su u velikoj mjeri pogurani od strane proizvođača kao poput Toyote i Nissana. Japanska su tri najveća proizvođača automobila (Honda, Toyota, Nissan) u srijedu najavila kako će pokriti do jedne trećine operativnih troškova za izgradnju postaja za automobile na vodikov pogon, dok će financijska podrška biti ograničena na oko 11.000.000 jena, tj. oko 90.000 dolara po stanici.

Zajednički je napor bio najavljen još u veljači, no s vrlo malo detalja. Ovo je prvi put da su tvrtke napravile određene financijske obaveze prema infrastrukturi stanica za punjenje vodikom, a dodatno su najavili kako će raditi i na poticanju novih tvrtki da uđu u posao s vodikom. Sva tri proizvođača rade i na razvoju automobila na vodikov pogon. Toyota je lansirala Mirai model krajem 2014. godine, koji će ove jeseni debitirati i na američkom tržištu.

Vozila koja se pokreću na vodik vozila su s nultom emisijom štetnih plinova, koji umjesto toga ispuštaju vodenu paru i topli zrak. Iako sama proizvodnja vodika potencijalno može imati štetne plinove za posljedicu, to najviše ovisi o načinu na koji se proizvodi. Najčešći način proizvodnje vodika jest kombiniranje para visoke temperature i prirodnog plina, dok se vodik može dobiti i iz vode elektrolizom, ali je potonja metoda skupa. Ujedno, vodik je moguće dobiti i korištenjem obnovljivih izvora energije, poput snage vjetra ili solarnih elektrana.

Kvalitetna mreža stanica za punjenje, zajedno s dostupnošću nekoliko marki i modela automobila na vodikov pogon, mogla bi dovesti do rasprostranjenog usvajanja novih, ekološki prihvatljivijih, načina korištenja prijevoznih sredstava.