U svim dosadašnjim diskusijama oko umjetne inteligencije mislim da smo ispustili jednu važnu stvar. Naime, svrha tehnologije jest da nam pomogne napraviti posao i omogućiti nam uživanje u svim benefitima poput učinkovitosti i sličnih.

Ustvari, govorimo o zadovoljstvu kojeg nam donosi slobodno vrijeme kojeg imamo zahvaljujući IoT usisavačima, smartphone uređajima i pametnim chatovima. Čak i ako postoji neka velika dugoročna pogibelj u tome, dozvolite sebi da budete kreativni i učinkoviti još malo vremena dok nas se AI ne riješi.

Postoji niz velikih problema u korištenju automobila, pa čak i onih električnih, ali je društveno govoreći automobil formirao društvo kakvim ga poznajemo danas. Dakle, perspektiva koju ću koristiti nije ni pesimistična ni optimistična (OK, malo je ipak optimistična). Govorim o perspektivi umjetne inteligencija koja se koristi za ono za što smo je mi, kao ljudski rod, osposobili.

Produžetak inteligencije
Apsolutna je istina da umjetna inteligencija nudi promjene u svim dimenzijama. Gledao sam kolegu profesora kako rješava zadatke s matematičkih olimpijada na YouTubeu i to me dodatno zaintrigiralo. Točnije, ono što je meni postao neki specifični fokus jest upotreba umjetne inteligencije u procesu akademskog i profesionalnog razvoja. Od priprema za ispit preko učinkovitosti na poslu, pa sve do cjeloživotnog učenja.

Nakon testiranja sa studentima, čitanja o perspektivama umjetne inteligencije u obrazovnom procesu i iskustvima u startup zajednici, mogu sa sigurnošću reći da sam kod grupe vidio da se vratio taj užitak učenja i otkrivanja.

Kao kada se pojavilo Google pretraživanja (opet AI) koji nam je otkrio kako u ogromnom internet svijetu pronaći ono što nas zapravo interesira. Isto tako, čini mi se da nam je stiglo toliko alata za učenje, rast i učinkovitost, a da smo mi opet poveli sasvim nepotrebnu diskusiju oko koje nas sigurno nitko neće ništa pitati. Ponovno ću spomenuti Marshalla McLuhana za kojeg mi je sasvim nevjerojatno da je i dalje jako relevantan za upotrebu tehnologije, kao i većina njegovih djela koja tvrde da se tehnologija treba koristiti kao produžetak sebe.

S Chat GPT-jem možete napraviti onu video igru koju ste oduvijek htjeli, a niste imali pojma kako je projektirati, kako nacrtati vlastitu maštariju pomoću modela Stable Diffusion, osmisliti cijeli svoj poslovni plan, analizirati poslovnu godinu… Do sada. Sada sve to možete brzo, učinkovito i kreativno.

Ono što me posebno muči jest činjenica da smo u akademskoj zajednici zaboravili koliki je zapravo užitak učenja. Ovdje čak ne mislim na cjeloživotne koncepte koji ipak funkcioniraju prema starim obrascima. Mislim više na otkrivanju nečeg novog. Primjerice, danas možete učiti jezik putem AI aplikacije ili postati sve veći ekspert u području.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Čini mi se da smo se toliko prepali korištenja umjetne inteligencije da ćemo se dovesti u situaciju da će netko drugi stjecati komparativne prednosti dok ste vi u paralizirajućem mentalnom strahu.

Mlađoj generaciji ograničavamo pristup mobitelima te možemo reći da se roditeljstvo ustvari svodi upravo na to. Mi čak ne nudimo rješenja nego samo restrikcije. Znam da nije lako jer sam i osobno roditelj. No, umjetna inteligencija je otvorila dosta novih pitanja u edukaciji.

Povela se rasprava da će studenti sada eseje pisati brže, jednostavnije i s manje uloženog truda. Pa neka ih pišu, oni će još više propustiti priliku ozbiljne edukacije nego li starija generacija. Sada svi možemo imati pristup Ivy League edukaciji, ali ako je ne želiš, to je isto tvoj osobni izbor.

Zaboravili na učenje
Danas u obrazovnom sustavu imamo tablete na kojima se nalazi isti sadržaj kao u knjizi. Knjiga i strip, pa čak i film, u određenim kategorijama više ne mogu prenijeti znanje kakvo nam je potrebno, ali to mogu drugi oblici poput podcasta, chat platforma, video igara i sličnih koje treba uključiti u edukaciju.

Nekoć su roditelji davali sve od sebe da djeci približe gradivo, da ih usmjere u pisanju sastavka, pomognu riješiti matematičku jednadžbu ili da ih pak ispitaju lekciju iz povijesti ili geografije. S umjetnom inteligencijom uloga roditelja u učenju svakako je manja. Djeca su danas ta koja izvrsno barataju tehnologijom, a alati umjetne inteligencije svakako su produžetak njihovih udova.

Dakle, na umjetnu inteligenciju danas možemo gledati kao na osobnog asistenta koji će nam pomoći u savladavanju poslovnih zadataka ili osobnog tutora koji će doprinijeti našem obrazovnom i akademskom razvoju. Nove perspektive postoje, ali njihova integracija u našu svakodnevnicu ovisi o nama samima.

Umjetnoj inteligenciji ne treba tražiti dublji smisao već je treba gledati kao na alat koji nam služi za preživljavanje. Sigurno su se kroz povijest mnogi opirali izumu vatre, ali su vrlo brzo shvatili da bez nje ne mogu preživjeti. Zasigurno se povijest ponovila i s kotačem, internetom, pa danas i umjetnom inteligencijom.

Ono što želim istaknuti jest da čovjek mora neprestano učiti da bi išao u korak s novim tehnologijama i trendovima, ali isto tako treba na mudar način birati kako će iskoristiti te mogućnosti.

Ako su vam alati umjetne inteligencije potrebni da napišete domaći rad – bravo, super za vas. Ali ipak mislim da je to najgluplji način korištenja AI tehnologija jer s njom možete puno više raditi, slikati i stvarati, a time i obogatiti sebe i put kojim želite ići naprijed.