Prema odluci Županijskog suda u Zagrebu, Gž-1756/2020 sud je zazuzeo stav da tužitelj, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, nije iznosio činjenice koje se tiču nastanka troškova i štete niti predlagao dokaze, pa na temelju nalaza i mišljenja vještaka u kojem je navedeno da je tužitelj mogao pretrpjeti štetu u utvrđenom iznosu, sud nije osnovano mogao zaključiti da je tužitelj dokazao da je ta šteta doista i nastala.

Unatoč tome što je tužitelj dokazao da je došlo do prekida radova temeljem odluke tuženika od 4. travnja 2004. godine, i da s tog osnova postoji odgovornost tuženika za naknadu štete isti nije iznosio činjenice u čemu se šteta sastoji i predlagao dokaze da je šteta doista i nastala, a što je bio dužan, budući da su tuženici tijekom cijelog postupka te tvrdnje osporavali.

U gornjem stajalištu suda postavlja se pitanje radi čega je sud ocijenio da postoje uvjeti za provedbu vještačenja te imenovao vještaka i naložio strankama plaćanje sudskog vještačenja u postupku.

Sve navedeno je osobito dvojbeno ako se uzme u obzir da prema zakonu vještak može tražiti dodatne dokaze ako smatra da treba, a sud poziva sudskog vještaka samo kada nema sam dovoljno stručnosti u nekom području.