Vrhovni sud RH je u svojoj odluci Rev x 67/12 zauzeo stav da je protivno navodima revidenta, pravilno drugostupanjski sud utvrdio da u ovom slučaju ne postoje pretpostavke za raskid kupoprodajnog ugovora iz razloga propisanih odredbom članka 131. ZOO-a.

Navedena odredba primjenjuje se uvijek kad nije ispunjen neznatni dio novčane obveze pa i onda kad je ispunjenje o roku bitni sastojak ugovora.

Slijedom toga, ni predmetni ugovor s fiksnim rokom plaćanja kupoprodajne cijene kao bitnim sastojkom ugovora nije prestao po samom zakonu jer dužnici u roku iz ugovora nisu ispunili obvezu samo u neznatnom dijelu, što je u konkretnom slučaju upravo utvrđeni iznos od 5,73% kupoprodajne cijene stana.

Završno valja istaknuti da se tužbenim zahtjevom u ovom sporu traži donošenje presude kojom će se (konstitutivno) raskinuti ugovor o kupoprodaji, dok se istodobno u tužbi, tijekom postupka i u reviziji tvrdi da je predmetni kupoprodajni ugovor – raskinut po samom zakonu prije podnošenja tužbe budući tuženici nisu u roku iz tog ugovora isplatiti kupoprodajnu cijenu.

Ovdje se u osnovi radi se o proturječnim i pravno neodrživim tvrdnjama jer se postavljenim tužbenim zahtjevom osnovano može tražiti raskid samo onog ugovora koji postoji najkasnije u vrijeme zaključenja glavne rasprave, ali nikako ne i raskid ugovora koji bi još prije toga već bio raskinut po samom zakonu.