Kada bude realiziran europski projekt vlakova velikih brzina, koji je nastao na inicijativu uglednog Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, najsuvremenija željeznica povezala bi sve krajeve Europe, a na jednoj od četiri planirane linije našao bi se, uz Sloveniju i Hrvatsku, i cijeli Zapadni Balkan.

Nova europska mreža vlakova velikih brzina (Ultra-rapid-train, URT) obuhvatila bi četiri željeznička pravca, koja bi povezala glavne gradove Europske unije i zemalja Zapadnog Balkana, kandidata za članstvo u EU. Ukupna investicija za 18.250 km pruge u novoj mreži procijenjena je na 1100 mlrd. eura, odnosno oko 60 mil. eura po kilometru.

Tom željezničkom mrežom predviđenom programom europskog oporavka od Covida-19, kako navodi Blic, putovalo bi se brzinom između 250 i 350 km/h.  Tako bi se od Beograda do Berlina, koji su udaljeni 1250 kilometara, vlakom stizalo za oko četiri sata, do Beča za oko dva sata, dok bi se na grčko more, u Solun, iz glavnog grada Srbije stizalo za petnaestak minuta više.

Do Cipra trajektom

Bečki institut u svom prijedlogu navodi da bi ta željeznička mreža mogla biti izgrađena za deset godina.

Kroz Srbiju bi išlo ukupno 448 kilometara pruge, za čiju je izgradnju potrebno 14,9 mlrd. eura.

Srbija bi se našla na pravcu Berlin-Nikozija, na kojom su predviđene dvije petlje, u Beču i Sofiji, i kojom bi se vlak u jednom smjeru kretao od Njemačke, kroz središnju Europu, tj. Češku, Austriju i Mađarsku, a zatim dalje kroz Srbiju, Rumunjsku, Bugarsku, Sjevernu Makedoniju i Grčku, sve do Cipra s kojim bi postojala morska veza trajektom.

U drugom smjeru vlak bi prolazio kroz Albaniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, čime bi bila povezana cijela balkanska regija.

Kroz zemlje regije trebalo bi proći ukupno 1564 km pruge. Nakon Srbije, najduža dionica bila bi kroz BiH, oko 340 km, koja je ujedno i druga najskuplja, s cijenom od 10,06 mlrd. eura. U planu je nekoliko pravaca. Zelena linija povezala bi Dublin i Pariz, uz morsku vezu trajektom između gradova Cork i Brest.

Crvena linija spajat će Lisabon i Helsinki, uz petlju koja obuhvaća područje u Njemačkoj. Plava linija povezat će Bruxelles i Valettu, od sjevera do juga Europe. Konačno, smeđa linija spajat će Berlin i Nikoziju, uz morsku vezu trajektom između Pireja i Pafosa, te s petljom koja bi obuhvatila Beč i Sofiju. Ta linija, na kojoj se nalazi Srbija, bila bi dugačka 5700 km i stajala bi ukupno 249 mlrd. eura.

Suvišan zračni promet

Prosječna brzina bila bi povećana na 250 do 350 km/h, za razliku od trenutačnih brzina koje se na pojedinim dionicama pruge kreću znatno ispod 200 km/h, a na Balkanu i daleko manje.

To znači da će putnici od Pariza do Berlina stizati za četiri sata, što bi zračni promet učinilo gotovo nepotrebnim za većinu putovanja unutar Europe. U prijedlogu se navodi da bi tako bila smanjena i emisija CO2, za 4 do 5 posto, a bili bi povećani i teretni kapaciteti željeznice.

Nova mreža sa sustavom dvostrukih kolosijeka i velikih brzina bit će usklađena s postojećim željezničkim mrežama, a tamo gdje je moguće bit će prilagođena već postojeća infrastruktura.