Neposredno uoči imenovanje nove Vlade Srbije, predsjednik Fiskalnog savjeta Srbije, Pavle Petrović izjavio je na Odboru Skupštine Srbije za financije, proračun i kontrolu trošenja javnih sredstava, kako javni dug središnje države iznosi prema preliminarnim procjenama za ovu godinu oko 57 posto BDP-a, a da je trenutačno optimalna razina javnog duga oko 50 posto BDP-a.

Prikrivene stavke budžeta

Rast javnog duga opravdao je pandemijom COVID-19, ali i upozorio da bi se javni dug morao smanjivati zbog energetske krize. Istaknuo je da Maastrichtski kriterij, od 60% BDP-a, nije relevantan za Srbiju, prije svega zbog cijene zaduživanja jer je trenutačna kamatna stopa koja vrijedi za Srbiju veća za oko 50% u odnosu na zemlje srednje i istočne Europe.

”Srbija će se morati značajno zadužiti iduće godine. Četiri milijarde eura duga dolazi na naplatu, pa slijedi novo zaduženje kako bi se stari dug otplatio. Dvije tri milijarde eura bit će vezane za deficite. Istodobno, Srbija već ima neke rezerve, zadužila se već u Emiratima. Otprilike tri do četiri milijarde eura sigurno će se morati dodatno zadužiti, a kamatne stope su sada najmanje 7-8 posto”, izjavio je Petrović. Ukazao je i na problem transparentnosti proračuna i završnog računa budžeta. Naveo je primjer, da su mnoge pozicije prikrivene. Naime, Srbija pod stavkom “neto proračunske pozajmice” ima trošak od oko 400 milijuna eura, za koji se nagađa da zapravo služi za uvoz plina. Također, stavka koja nije transparentna, ni u proračunu, niti u završnom računu, u iznosu od 200 milijuna eura, je za Ured za javna ulaganja Republike Srbije. Treća stavka, od oko 200 milijuna eura, je pozicija “Kazne i penali”, koju je Petrović ocijenio kao krajnje neproduktivnu, i koja bi se morala preispitati.

Prinos koji kupci obveznica denominiranim u eurima Republike Srbije traže na sekundarnom tržištu kreće se od 6,3% do 6,7%. Prinos na 10-godišnje obveznice u dinarima za godinu dana porastao je za 4,2 postotna boda, na 7,6%.

Do sada, Srbija se nije zaduživala po novim kamatnim stopama, ali to će se neumitno dogoditi.

Ne samo da su kamatne stope sve više, već je i ročnost obveznica sve kraća, što također, prema mišljenju Gorana Radosavljevića, profesora na FEFA, u izjavi za Novu ekonomija, pokazuje pogoršanje uvjeta zaduživanja.

Drastičan skok kamata

”Ove godine smo 3-godišnje obveznice refinancirali 2-godišnjim, a 2-godišnje 53-tjednim. I pored skraćenja ročnosti, kamatne stope rastu i već sljedeće godine otplata kamata će skočiti drastično. A sljedeće dvije godine nam dospijevaju dugoročne, 5-godišnje, 7-godišnje i 10-godišnje obveznice koje će biti još teže refinancirati”, izjavio je Radosavljević za Novu Ekonomiju.

Pet godina od posljednjeg stand-by aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), Srbija će zacijelo ponovno imati stroži monitoring, što je veliki zaokret u ekonomskoj politici, ocjenjuje konzultant Bogdan Petrović u svojoj kolumni u listopadskom broju Nove ekonomije.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Petrović podsjeća da je predsjednik Aleksandar Vučić u Abu Dhabiju, uz dogovoren kredit sa šeikom Muhamedom bin Zajedom od milijardu dolara, najavio da će Srbija zatražiti stand-by aranžman s MMF-om.

U pitanju je veoma važna promjena ekonomske politike: stand-by aranžman znači da Vlada u sljedeće dvije do tri godine mora dobiti suglasnost MMF-a za ključne ekonomske poteze. Nije tajna da Srbija ima velike probleme sa zaduživanjem na međunarodnom tržištu. Vlada se pokušala zadužiti i putem “privatnih plasmana”, kako je Vučić rekao, direktnom pogodbom pored redovnih aukcija na tržištu kapitala (u lipnju je donijeta i posebna uredba), navodi se u tekstu.

”Stand-by aranžman podrazumijeva da Srbija potpiše memorandum s MMF-om koji sadrži i program reformi, s jasnim parametrima koje Vada treba poštivati; provođenje tog programa MMF kontrolira svaka tri mjeseca. Po pravilu, MMF traži balansiranje proračuna i smanjenje javnog duga”, naglašava kolumnist Nove ekonomije.