Sve je očitije da će Beogradska arena uskoro morati tražiti koncesionara. Još se ne zna kako bi koncesija mogla izgledati. Realno je pretpostaviti da bi sve nedoumice ostale na gradu ili poreznim obveznicima. Privatni partner bi dobio obvezu ulaganja, a potom i upravljanja (dakle i ubiranja dobiti).

Nužna rekonstrukcija

Od 2022. godine, nakon izlaska iz pandemije, pa sve do 2025. godine, vidljiv je jasan trend rasta i poslovanja i ukupnih prihoda. Povećani su s 371 milijuna dinara na 504 milijuna. S druge strane, rashodi su se smanjivali do 2024. godine kada su pali na 477 milijuna, ali taj je trend prekinut prošle godine kada su povećani na 534 milijuna. Sukladno tome, neto gubitak je također u silaznoj putanji – s 206,4 milijuna u 2022. na “samo” 21,13 milijuna prošle godine.

Međutim, čak i ako uprava uspije Arenu pogurati u plus, to ne bi puno pomoglo kada se vidi da ova tvrtka ima čak 1,22 milijarde dinara gubitka iz prethodnih godina i spomenutih 20 milijuna iz ove godine. To sugerira da je Arena financijski prilično “zarobljena” tvrtka, piše Forbes Srbija. Njezin gubitak iznad iznosa kapitala premašio je milijardu dinara i vidljivo je da jedino što ovu tvrtku sprječava da ode u stečaj jest to što Grad Beograd to ne dopušta.

Bi li ijedna druga gradska uprava poboljšala ovu situaciju boljim upravljanjem veliko je pitanje, s obzirom na to koliko je javni sektor općenito sposoban biti uspješan upravitelj svoje imovine. Ali, nije nemoguće, uz instaliranje profesionalnog menadžmenta i neizbježno veliko otpisivanje obveza Arene. Pogotovo za porez.

Dva desetljeća intenzivnog rada Arene svakako su ostavila traga. Veliko je pitanje je li ovaj objekt uopće bio blizu prioriteta za ulaganje i modernizaciju za bilo koju vladu. Financijska izvješća sugeriraju da je Beogradska Arena veliki potrošač u smislu troškova održavanja. Čak i kad bi se smanjili troškovi za određene usluge (uz uvijek otvorenu mogućnost da su preplaćene), to ne bi uklonilo neizbježnost rekonstrukcije ovog objekta.

To dodatno ukazuje na to da bi svako upravljanje, bez veće intervencije grada (ili privatnog partnera), brzo doseglo svoj maksimum uz najbolje moguće upravljanje.

Međutim, problem je što, uz sve ostale prioritete, Grad Beograd (bez obzira tko ga vodi) sigurno neće uložiti 30 ili 50 milijuna eura u modernizaciju. Osim ako država ne pomogne.

Arena mora biti u jako lošem stanju kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić naricao zbog toga i javno priznao fijasko progresivnog upravljanja tim objektom.

Ljetna ponuda

Lexus donosi više od automobila: ljetna ponuda koja pretvara svako putovanje u iskustvo

Hibridni razvoj

Učinkovitost više nije dovoljna: novi hibridni sustavi moraju se prilagođavati stvarnim uvjetima vožnje

“Izgradimo sportsku dvoranu i nikad je više ne obnavljamo. Sad vas pitam što ćemo s Arenom za dvije godine. Najbolje bi bilo dati je bilo kome na koncesiju, natječaj. Evo, dajte 50 milijuna eura, obnovite je i upravljajte njome sljedećih 50 godina”, pokušao je predsjednik prikriti problem.

Predsjednik je odmah izjavio da je za koncesiju i odredio cijenu – 50 milijuna eura na 50 godina.

“Uprava Arene može protestirati i poricati, ali i pastiri na Staroj planini znaju da će biti kako predsjednik kaže. A natječaj će biti formalnost, ime koncesionara se već moglo upisati”, piše ekonomski analitičar Miša Brkić u autorskom tekstu za Danas.

Sava centar kao putokaz

Dobar primjer što se može učiniti pruža Sava centar. Miroslav Mišković kupio je Sava centar prije pet i pol godina, uložio 120 milijuna eura u dvogodišnju obnovu i stvorio najmoderniji kongresni centar od Beča do Istanbula. Prije prodaje, Sava centar je porezne obveznike koštao 25 ​​milijuna eura godišnje, koje je država izdvajala za njegovo poslovanje.

Nakon prodaje, Sava centar uspješno posluje i popunio je sve raspoložive kapacitete prema planovima uprave i vlasnika. I činjenica da ima privatnog vlasnika ne znači da je Sava centar prestao biti simbol Beograda. Naprotiv, samo je postao sjajniji. A porezne obveznike ne košta ništa.