Upoznati smo s inicijativom, redovito smo u kontaktu s Otočnim saborom i podržavamo ga u svim aktivnostima. Osobno sam potpisala peticiju i nadam se da će se ovakav prijedlog zakona zaustaviti, iako je već upućen u saborsku proceduru.

Kao gospodarstvenik, kako ocjenjujete da bi status predviđen novim zakonom za otoke imao utjecaja na daljnji razvoj i investicije?
Indeks razvijenosti kojim se otoke, pogotovo one udaljene kao što je Dugi otok, stavlja u ravnopravan položaj s gradovima na kopnu, kao što je Zadar, smatram nedopustivim i neutemeljenim. Otoci bi morali imati barem porezne olakšice za fizičke i pravne osobe. Država ne može prepustiti otoke na brigu lokalnoj zajednici koju opet financiraju malobrojni poduzetnici, inače im prijeti raseljavanje i dugoročno propadanje.

Koliko su po vašem iskustvu troškovi poslovanja na otoku sada već nepovoljniji u odnosu na kopneni dio zemlje? 
Troškovi poslovanja na otoku samim pribrajanjem trajektnog prijevoza za sirovine i repromaterijal na otok, te gotove proizvode s otoka, povećani su u odnosu na kopno, da ne govorimo o raspoloživosti radne snage, o dodatnom trošku kod pružanja smještaja za radnike iz udaljenijih krajeva, problemu dostupnosti i cijene vode u ljetnim mjesecima, troškovima dolaska i odlaska raznih servisa i inspekcija, komunalnim doprinosima…

Što savjetujete Vladi, kako dodatno pomoći otočnom gospodarstvu?
Ukoliko želi održati poduzetništvo na otocima, Vlada bi trebala razmišljati o poticanju tradicionalnih otočnih djelatnosti – riboprerade, ribarstva, maslinarstva, turizma… Svaki oblik potpore bio bi koristan i višestruko bi se odrazio na zapošljavanje, produktivnost, izvoz i u konačnici na rast potrošnje.