Očekivao sam to odavno, a jedini koji se s time niti danas ne slaže jest nekadašnji ministar financija Ivan Šuker.

Preskočile su nas čak i zemlje u regiji s kojima se nerado uspoređujemo, primjerice BiH, Makedonija, Srbija i Kosovo, pa doslovno kuca zadnji čas da se prestanemo samozavaravati. Odgovor na visoke stope nezaposlenosti i javnog duga, kao i slabu konkurentnost hrvatskog gospodarstva leži isključivo u Vladinim reformama. Treba nam reformska oluja, i pritom treba uzeti u obzir kao da je stanje gore nego što jest. 

Kakvi su kapaciteti za reforme? 
Plaćamo visoki ceh izostanka radikalnih reformi, naročito javne uprave, pa su neizbježni rezovi i reforme koje pozitivno utječu na troškovnu stranu državnog proračuna. Ilustrativno, ako ne razdvojimo žito od kukolja, primjerice prave invalide od onih fingiranih, nema nam spasa. Administraciju koju smo stvorili može servisirati jedino snažna ekonomija s 40 milijuna stanovnika, što nije naš slučaj. 

Što je alternativa?  
S obzirom da se mora voditi ona presudna bitka za uspostavu ravnoteže između realne ekonomije i javne potrošnje, ako je ne možemo izvesti, Hrvatskoj će Europska unija poslati MMF. On će srezati sve ono što nismo sami kadri, to je neminovnost u tom slučaju, unatoč našem članstvu u EU.  

Što mislite o novom kreditu Svjetske banke za strukturne promjene o čemu u Washingtonu pregovora ministar Linić?
Svaki novi kredit, čak i kad je namijenjen reformama, nije dobra vijest! Volio bih da ministar poručuje da smo vratili kredit. Troškove je moguće smanjiti i bez novog zaduživanja, ali ako je novi zajam za otpremine, vijest je dobra. Investitori ulažu i otvaraju radna mjesta tamo gdje su stvoreni uvjeti za oplodnju kapitala, a biznis se razvija samo ondje gdje vladaju mali porezi i brza administracija. Za takve uvjete u Hrvatskoj potrebne su odlučne i radikalne promjene.