Na tržište nekretnina pozitivno će utjecati uvođenje reda u djelatnost procjenjivanja njihove vrijednosti, pa su velika očekivanja od rješenja koja će donijeti novi Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina.

Zbog tradicije da štede u nekretninama Hrvati su u vrhu EU, a mogu odahnuti: u izradi budućeg nacionalnog propisa kakvog Hrvatska nikad nije imala Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja poslužit će njemački model koji uvažava i usporedne cijene na tržištu. Iz zakonskih rješenja ispao je britanski model kapitalizacije koji bi pojeo vrijednost kod većine nekretnina. Da će biti velika korist od novog zakona, kao i njemačkog modela potvrdio nam je Boro Vujović, vlasnik i direktor Operete.  "Britanski model ne može biti mjerilo u našim uvjetima jer sve nekretnine izvan centra Zagreba i turističke regije otišle bi u bescijenje. Za razliku od toga njemački model sagledava i usporedne cijene na tržištu, te vrijednost gradnje, zemljišta, koliko košta dozvola, lokaciju i amortizaciju, odnosno sve što u naravi utječe na cijenu nekretnine, i  stoga je za nas dobro rješenje", kaže Vujović. 

Pitanje procjenitelja
Do realnih procjena vrijednosti došlo bi se zahvaljujući i novim pravilima koja se tiču samih procjenitelja. Aktualna zbivanja na tržištu nekretnina u znaku su posebno "vrućeg krumpira": pitanje je tko će se ubudući moći baviti procjeniteljskim poslom, a agencije za trgovinu nekretninama također su zainteresirane ubaciti se u biznis procjenjivanja. Zasad one izdaju mišljenja na procjene ovlaštenih procjenitelja i sudskih vještaka, no nije rijedak slučaj da je ono u konačnici presudni korektiv. Oko uvjeta i kriterija za sudionike procjena kojima će trebati ubuduće udovoljiti navodno su u tijeku žestoka lobiranja, ali letvica bi morala biti visoko, smatra Vladimir Lasić, predsjednik Hrvatske udruge procjenitelja.

Popusta ne bi smjelo biti u kategorijama kao što su stručni ispit, međunarodni standardi procjenjivanja i etički kodeks, kaže Lasić, no dvoji hoće li tako i biti. Dadaje i da će Ministarstvo pravosuđa potaknuti formiranje jedinstvenog registra u kojem će biti svi procjenitelji."U procjeniteljskoj branši trenutačno vlada prava anarhija, a procjenama se bavi tko god se sjeti. Upleteni su razni interesi i oni koji su zauzeli mjesto na tržištu grčevito se bore da ostanu. Niti Porezna uprava nema educirane ljude za procjenu te se ne pridržava tržišnih vrijednosti", kaže Lasić. Problem je, dodaje on, i što procjenitelji nikome ne odgovaraju jer ne postoji jedno stegovno povjerenstvo za slučaj kad nije provedena procjena kako treba, a niti kodeks etike.

Nadziranje cijena
Zakonsko uvođenje reda trenutačno je inspirirano rješenjima za sprječavanje manipulacija – nerealnim procjenama i namještaljkama, te reketiranja od strane dijela vlasnika čije su nekretnine prepreka investicijskim projektima. Procjenjivanje treba dovesti i u korelaciju sa stanjem na tržištu, a u tom smislu kao orjentir poslužit će javni bilježnici koji ovjeravaju kupoprodajne ugovore. Notari bi ovjerene ugovore dostavljali u bazu prodanih nekretnina i tako bi se utvrđivala tržišna vrijednost. Namjera je, naime, s jednog relevantnog mjesta nadzirati kretanje cijena i tako spriječiti manipulacije kako ne bi vlasnici bili oštećeni, a pogotovo ne nekretnine u vlasništvu države.

No, nikako nije zanemariv podatak da se uvođenje reda u procjene nekretnina tretira kao priprema terena za uvođenje poreza na nekretnine. To se najavljuje za 2016., a oko niza pitanja tek će se lomiti koplja. Vlado Brkanić, glavni urednik "RRiF-a" ističe da je najproblematičniji dio uvođenja tog poreza upravo njihovo procjenjivanje. Podsjeća na to da je taj porez neekonomičan, a što se Njemačke kao uzora i za hrvatski zakon tiče, iznosi da se osnovicu za oporezivanje nije mijenjala još od 1964. "Za stan od 60 četvornih metara u središtu Munchena godišnje se plaća 100 eura poreza. Priželjkujem uvođenje tog poreza u Hrvatskoj kako bi građani uvidjeli da plaćaju skupu državu koja ne može uskladiti svoje rashode, pa joj ni taj porezni prihod neće biti dovoljan", kritičan je Brkanić.