U Hrvatskoj je dosad izgrađena 21 pasivna kuća, u kojima stanari troše čak 80 posto manje energije za grijanje ili hlađenje nego u klasičnim kućama, dok Europi već postoji 150.000 pasivnih stambenih i poslovnih zgrada, bolnica, dječjih vrtića, škola, autobusnih kolodvora, šoping centara, sportskih dvorana i crkava.

U Hrvatskoj u pasivnoj i niskoenergetskoj gradnji prednjači Koprivnica, a tu su i Zadar, Osijek, Sveta Nedelja i drugi. Popis gradova s pasivnim kućama iz godine u godinu sve je veći, no još uvijek čekamo obnovu u niskoenergetskom standardu, kaže voditelj Konzorcija pasivna kuća Hrvatska Ljubomir Miščević.

Dani pasivne kuće u Hrvatskoj sedmu godinu zaredom održani su početkom studenog na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje su sudionici educirani o prednostima pasivne gradnje i upotrebi materijala za takvu gradnju. Ove godine okupili su stručnjake iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Austrije, Njemačke, Turske i Grčke, a osim u Zagrebu, Dani pasivne kuće paralelno su prvi put održani u Koprivnici, Zadru, Osijeku i Žminju, što im je osiguralo regionalni karakter.

Koprivnica želi postati energetski neovisnim gradom

Koprivnica se, kaže Miščević, osobito ističe jer su tri "šparne hiže" napravljene u okviru POS-a, stambeno poticane stanogradnje, što je rijedak primjer, ne samo u Hrvatskoj, nego i u okolici.

Stanari triju koprivničkih "šparnih hiža" tako su za manje od 1000 eura po četvornom metru dobili priliku živjeti u udobnim i prozračnim stanovima niskoenergetskog standarda A plus, što znači da troše manje energije za grijanje i hlađenje, a osim toplinske, imaju i vrlo dobru zvučnu izolaciju te poseban ventilacijski sustav. Osim toga, njihove zgrade emitiraju i manje ugljičnog dioksida u okoliš, pa su i po tom pitanju ekološki osviješteni.

"Prema Akcijskom planu energetski održivog razvitka grada Koprivnice, nastavlja se izgradnja tzv. Zelenog kvarta na lokaciji Lenišće – istok. Ondje će biti izgrađeno ukupno sedam niskoenergetskih višestambenih zgrada, a planira se i 12 obiteljskih kuća, također u energetskom standardu A plus", pohvalila se gradonačelnica Koprivnice Vesna Želježnjak.

Uskoro će, najavila je, početi graditi i školu u niskoenegetskom standardu. Iz Koprivnice poručuju da do 2025. godine namjeravaju postati energetski neovisnim gradom pa se intenzivno razvijaju u tom smjeru.

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Dragocjeni primjeri privatne inicijative

Istra i Primorje također ne zaostaju u gradnji pasivnih kuća, ali ponajprije zahvaljujući privatnim investitorima. Gradovi i općine nastoje poreznim ili komunalnim olakšicama poticati pasivnu i niskoenergetsku gradnju, no graditelji su još uvijek većinom penalizirani za svaki centimetar termoizolacije, jer im je s većim bruto volumenom skuplja i građevinska dozvola, a slično je i s koncesijom za korištenje podzemnih voda, upozorava Miščević.

Dobar primjer pasivne višestambene zgrade nalazi se u Salatićima na Krku. Vlasnik Radovan Karabaić objasnio je da zgrada kao primarni energent koristi sunčevu energiju za zagrijavanje prostorija i potrošnju vode, a u budućnosti i za proizvodnju električne energije uz pomoć fotonaponskih ćelija. "Kad sunca ne bude dovoljno, koristit ćemo toplinsku pumpu", najavljuje.

Još je naprednija nedavno sagrađena stambeno-poslovna pasivna zgrada u Žminju s 802 četvorna metra i planiranim godišnjim troškom grijanja od svega 1.200 kuna.

Uz samoventilirajuću fasadu i dizalicu topline koja koristi prirodnu toplinu, odnosno hladnoću zemlje za hlađenje ili zagrijavanje unutarnjeg prostora, kao i sustav za rekuperaciju zraka i pripremu tople vode solarnim kolektorima, zgrada već dobiva struju iz vlastite fotonaponske elektrane, a ima i sustav upravljanja za tzv. pametne kuće.

U Zadru će uskoro raspisati natječaj za energetsku obnovu stambenih zgrada, a zahvaljujući projektu i-scope Zadarske županije i tvrtke Geofoto uskoro će "klikom miša" moći izračunati energetski potencijal krovova.

Na zadarskim Danima pasivne kuće sudjelovao je direktor projekta Dalmatinske energetske kuće Paško Melvan koji je govorio o potencijalima primjene obnovljivih izvora energije i studiji koju sa svojim timom provodi na otoku Krapnju.

"Paradoksalno je da ljudi na sjeveru europskog kontinenta, pa i Hrvatske, više razmišljaju i rade na korištenju sunčeve energije nego u Dalmaciji koja ima sunca na pretek. Želimo to promijeniti", kaže Melvan.

Branko Mihaljev iz Bestovja izgradio je prvu pasivnu kuću u Zagrebu prije 6 godina. Grije se iz obnovljivih izvora. Godišnje režije prostora 200 metara kvadratnih za svu potrošenu energiju košta ga oko 4000 kuna. U pasivnoj kući tijekom cijele godine vlada vrlo ugodna klima – i to bez konvencionalnog sustava grijanja ili klima uređaja. Photo: Goran Jakus/PIXSELL

Ima nade i za stanare u zgradama

Strizivojna, Begovo razdolje, Čazma, Buzet, Gornji Stupnik… tek su neki od gradova i općina gdje su izgrađene štedljive, prozračne i udobne, pasivne i niskoenergetske obiteljske kuće. No, ni stanari u višestambenim zgradama neće biti zakinuti uključe li se u energetsku obnovu.

Postali smo vlasnici, a vlasništvo obvezuje – treba ga održavati. Zgradu treba obnoviti da bude uredna i lijepa, ali i da bismo uštedjeli na energiji. Nije lako podići pričuvu i zato je važna dobra informacija – koje su mogućnosti financiranja i pod kojim uvjetima, poručili su iz Hrvatske udruge stanara i suvlasnika zgrada.

Oni u suradnji s Udrugom gradova pripremaju novu brošuru o energetskoj obnovi zgrada kako bi stanare educirali i potakli na ulaganje u obnovu, tim više što se za grijanje, hlađenje i pripremu tople vode u prosječnom kućanstvu koristi 70 posto energije. Pritom podsjećaju da energetsku učinkovitost mogu sufinancirati Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i lokalna samouprava.

Ako nema zajedničkog dogovora većine stanara, vlasnik stana može posegnuti za unutarnjom obnovom svojeg stambenog prostora. Renoviranje stana prema standardu pasivne kuće objasnio je Robet Schild iz Beča rekavši kako sada umjesto stana od 77 četvornih metara ima na raspolaganju 70 "kvadrata", ali s većom udobnošću i 10 puta manjom potrošnjom energije.

Posebno ga, kaže, veseli što se u stanu s termoizolacijom i prozorima s trostrukim ostakljenjem ne čuju zvukovi s ulice, pa ima osjećaj da je u "sound studiju".

Pasivna kuća Branka Mihaljeva (Goran Jakus/PIXSELL)

Možemo li dostići sjeverne susjede

U Sloveniji je izgrađeno već 200 pasivnih kuća. Među dobrim primjerima je ECO Silver house u Ljubljani, stambeno-poslovna zgrada koja, uz toplinski dobro izoliranu fasadu i neprekidnu ventilaciju s rekuperacijom zraka, ima malu solarnu elektranu, spremnike kišnice za ispiranje vodokotlića, prozore s tri stakla i automatskim sjenjenjem, biometrijsko otvaranje vrata (otiskom prsta), mjerenje vremenskih podataka, zeleni krov i punionicu za električne automobile.

Pasivni standard u Sloveniji vrijedi i za turističko-ugostiteljske objekte pa je Podčetrtek dobio tri drvene zgrade s po dva apartmana koje dokazuju da štedljiva arhitektura ujedno može biti i lijepa.

"Sve konstrukcije su u pasivnom standardu, ali nije riječ o pasivnoj kući zbog puno staklenih površina na sjeveru. Željeli smo napraviti efekt špilje kako bi se posjetitelji osjećali zaštićeno, a da i nadalje ostanu u kontaktu s prirodom", objasnila je arhitektica Petra Ostanek, dobitnica nagrade "Zelena olovka" za inovativnu i održivu gradnju.

U BiH trude se na najbolji način iskoristiti ono imaju pa tako promoviraju ovčju vunu kao dostupan i jeftin, efikasan izolacijski materijal u graditeljstvu koji se može kombinirati s naprednim i inovativnim tehnologijama gradnje.

Među dobre prirodne izolatore pripadaju i slama, celuloza, lan i industrijska konoplja. Zna li se da potrošnja energije u zgradama odnosi 40 posto ukupne finalne potrošnje energije, svaka ušteda je dobrodošla.

Sve to doprinosi zajedničkom cilju država Europske unije – 20 posto smanjiti emisiju stakleničkih plinova, 20 posto povećati udio obnovljivih izvora energije i 20 posto smanjiti potrošnju energije. Plan 20-20-20 trebao bi se ostvariti do 2020., a to je bliže nego što se čini – već za pet godina.

piše: Đurđa Beraković