Jeste li pretjerali s izjavama da su Šukerovi podaci o prihodima od poreza glupost i da je zaslužio jedinicu iz statistike?
– Možda je to bio korak više što se tiče samog izričaja. Ali doista je riječ o nepravilnoj interpretaciji poslovnih podataka zato što su dva različita sustava obračuna u 2006. i 2007. godini. Porez na dobit koji smo dio dobivali prošle godine je aritmičan, a prihodi od poreza na dohodak su konstanta. Normalno da će zato u određenim mjesecima doći do bitnih odstupanja u odnosu na prethodnu godinu. Mora se gledati pojava kao cjelina, u najmanju ruku polugodišnje razdoblje. Kako su oni mjerili samo dva mjeseca i na osnovi tih neusporedivih podataka izašli u javnost s tvrdnjom o općem povećanju zagrebačkog prihoda, to je stvarno za jedinicu. Ne vjerujem da će objaviti podatke nakon šest mjeseci, ali zato ćemo mi to učiniti.

Dakle i dalje ustrajete na tvrdnji da su poskupljenja bila nužna i da nema prostora za vraćanje cijena na prethodnu razinu?
– Da, koliko god to bila nepopularna mjera. Mi smo svjesni da građane ne zanima koji su razlozi za povećanje cijena i što se događa iza pozornice, nego da negativno raspoloženje usmjeravaju prema nama kada vide račune. Na tu kartu je očito i igrao zakonodavac.

Proračun u 2006. iznosio je 6,3 milijarde, a čak i uz ovo smanjenje u 2007. godini iznosi 6,5 milijardi. Kako je grad prije godinu dana mogao funkcionirati s tim iznosom, a ove ne može ni uz povećanje od 200 milijuna kuna?
– U posljednjih deset godina proračun je svake godine veći za šest do sedam posto, a u to je ukalkuliran porast bruto društvenog proizvoda i inflacija. Zagreb je dugo godina stagnirao pogotovo zbog rata, i nakupio se niza problema: prometne i komunalne infrastrukture, zdravstva, školstva… Sada bi nam optimalno trebao proračun od 10 milijardi upravo zbog velikih zaostataka i sadašnjih zahtjeva brzog razvoja. Da je grad živio sadašnjom dinamikom kroz sve godine i da nije bilo zapostavljanja, bila bi točna vaša tvrdnja. Nastupilo je vrijeme prosperiteta, treba stići napraviti sve zapostavljeno, a stope razvoja i rasta moraju biti primjerene tim zadacima.

Koliko je Zagreb sam doprinio neplaniranom potrošnjom sadašnjoj situaciji? Primjerice, lani ste na radove potrošili 72 posto sredstava iz ove godine.
– Ako je ikome od toga muka, onda je to meni u financijama. Ali s druge strane sam sretan i zadovoljan jer se sve ugradilo u gradsku infrastrukturu. Puno smo toga napravili, od velikih projekata pa do malih komunalnih akcija. Primjerice, nije se samo mijenjao asfalt nego sva komunalna infrastruktura ispod njega. Preskupo bi bilo raditi samo onoliko koliko se ima novaca jer bi se sljedeće godine morala mijenjati podzemna infrastruktura na već izrađenoj cesti. Gdje bismo došli da smo napravili jedan kilometar ceste i čekali sljedeću godinu za sljedeći kilometar? Cjeline se moraju završiti bez obzira na probijanje pozicija u proračunu, ali se u idućem razdoblju to treba platiti. Sve je to poslovno prihvatljivo. Naglašavam da nam u proračunu nedostaju i kreditna sredstva za kapitalne objekte. Kada je proračun 2000. godine iznosio tri milijarde, ta sredstva su iznosila 250 milijuna kuna, a sada nam se odobrava 60 milijuna kuna što je manje od jedan posto proračuna. Imamo prostora za zaduženje 500-600 milijuna kuna, ali ne možemo zbog restrikcija pa smo išli u kapitalna ulaganja s odgodom plaćanja.

To bi značilo da grad nije prezadužen kako često ističe oporba, ali hoćete li održati obećanje uza sve odgode plaćanja i na kraju mandata ostaviti čiste računa?
– Grad ne samo da nije prezadužen nego nikada nismo bili manje zaduženi. Ove godine ćemo platiti dospjele obveze od prošlog razdoblja, a onda opet krećemo u investicijski zamah, ali ćemo na kraju mandata imati čiste račune. Naša jamstva Holdingu ulaze u istu kvotu zaduženja koju nadzire Ministarstvo financija.