Tko danas poželi kupiti vikendicu, mogao bi se vrlo ugodno iznenaditi što cijenom, što ponudom. Već za petnaestak tisuća eura u bližoj ili daljnjoj okolici gradova na kopnu može se ‘ubosti’ sasvim pristojna kućica za odmor s okućnicom okružena prirodom, sa svom potrebnom infrastrukturom, a nerijetko i vinogradom ili voćnjakom. Za pedeset tisuća eura dobit ćete još i garažu, vodeni vrt, kamin, kvadraturu koja zadovoljava i potrebe velikih familija. Uz to, vaša će nova vikendica biti blizu većih prometnica, šoping centara, toplica – ili pak potpuno udaljena od civilizacije, po željama. Doduše, prije stavljanja u uporabu u većini slučajeva čeka vas dodatno ulaganje novca i truda jer su mnoge vikendice koje su na prodaju prilično zapuštene te opremljene starim namještajem. U većini tih kućica nitko nije boravio godinama, a može se kazati da je napuštanje vikendica krenulo istodobno s padom komunizma, smjenom generacije i izmjenom interesa u novom društvu. Za razliku od tržišta nekretnina koje služe za stanovanje, a koje je konstantno živo i gdje je potražnja veća od ponude, tržište kuća za odmor znatno je tromije. Potražnja je manja od ponude, cijene su znatno niže, ali je bitno manji i promet, potvrđuje za Poslovni dnevnik Ljiljana Ravlić, direktorica Burze nekretnina. Sociolog Gojko Bežovan pojašnjava da je fenomen vikendica nasljeđe komunizma u kojem je država kupovala stanove. “Budući da je dobar dio radnika u komunizmu dobio stan od države, odnosno stanarsko pravo uz nevjerojatno nisku stanarinu, ljudi nisu trebali kupovati stanove. Tom logikom onaj dio društva kojeg danas zovemo srednji sloj (iako to onda nije bio) kupovao je ili zemljišta ili vikendice”, pojašnjava Bežovan. Oni najbogatiji vikendice su kupovali ili gradili na Jadranu, drugi u blizini većih urbanih središta, a bilo je i onih koji su vikendice imali u mjestima rođenja, na djedovini. Njihov stil života omogućavao im je da u svoje vikendice ulažu mnogo vremena jer su uglavnom radili do 15 sati. Kad se nije gradila vikendica, uređivao se voćnjak, vinograd, radilo se vino i pekla rakija, klalo svinje, topilo čvarke, slavilo rođendane i Nove godine…

Nema vremena
“Mnogi stanovnici gradova iz te generacije došli su sa sela za kojim su čeznuli i stoga su u vikendicama živjeli kao u starom kraju. Međutim, sad je situacija bitno drukčija, potomci vikendaša nemaju vremena ni potrebe boraviti u vikendicama i baviti se svim tim aktivnostima. Radno vrijeme znatno se produžilo, više se ne uzimaju bolovanja da bi se stavila deka na vikendicu”, kaže Bežovan. Jedan dio pripadnika starije generacije vikendicu je u mirovini pretvorio u kuću za stalno stanovanje, a gradski stan ostavio djeci. Oni drugi danas su uglavnom onemoćali, fizički ali i financijski. Malom mirovinom ne mogu održavati ni stan u kojem žive, a kamoli kuću za odmor, pogotovo s uvođenjem poreza na vikendice. Djeca nemaju vremena ni interesa za održavanje vikendice. Jedino rješenje je prodaja, a budući da je potražnja vrlo mala, cijene su izuzetno niske i često ne pokrivaju velika ulaganja vlasnika koji su se nerijetko odricali i skupljih cipela i ljetovanja da bi vikendicu stavili pod krov. Mnoga vikendaška naselja u kojima se u prošlom stoljeću roštiljalo i tulumarilo danas izgledaju kao gradovi duhova najzanimljiviji sitnim pljačkašima. No možda neće zauvijek biti tako, pogotovo kad se radi o kućama bliže gradovima koji postaju preuski, a naselja koja ih okružuju sve privlačnija za život. “Kuće koje su napravljene kao kuće za odmor, a koje se nalaze na lokacijama koje gravitiraju većim gradskim središtima i s njima su dobro povezane te imaju potrebnu infrastrukturu zanimljive su kupcima koji bi tom nekretninom eventualno u bližoj budućnosti riješili i svoje stambeno pitanje i stvorili stalno mjesto boravka”, ističe Ljiljana Ravlić. Naime, u zadnjih nekoliko godina raste potražnja za takvim kućama, primjerice u okolici Zagreba (do 30 km od glavnog grada), a rastu i cijene.

Autocesta
“Kuće u okolici Zagreba koje su komforne za stalni boravak stoga se više ne mogu pronaći za manje od 80-ak tisuća eura. Prosjek cijena kuća do 100 četvornih metara u Zagrebačkoj županiji iznosi 990 eura po kvadratu”, kaže Ravlić te napominje da su kupci koji traže manju kuću za odmor u prirodi, odnosno za odlaske vikendima najčešće spremni izdvojiti najviše do 30.000 eura. Primjerice, na Burzi nekretnina nudi se, između ostalog, zidana vikendica od oko 30 kvadrata i tisućinjak kvadrata okućnice, sedam kilometara od centra Bjelovara, za 15.000 eura, Kuća od 60 kvadrata i 430 kvadrata okućnice stoji 19.500 eura, dok je cijena vikendice s golemom okućnicom u Pisarovini 25.000 eura, a 75 kvadrata kuće i čak 2700 kvadrata okućnice na Žumberku stoji tek 32.000 eura. Gradnjom autoceste povećana je i potražnja i cijene kuća za odmor u Lici i Gorskom kotaru pa se prema podacima Burze nekretnina kuće s okućnicama koje su se prije pet godina prodavale za oko 15.000 eura danas prodaju po 50.000 eura. No ona narodna “kol’ko para, tol’ko muzike” gotovo da se ne može primijeniti na vikendice jer ponekad ne igra ulogu ni kvaliteta gradnje ni uređena okućnica i privlačna ili loša lokacija. Kupac koji se potrudi pročešljati sve oglasnike i raspita se među znancima može biti prilično siguran da će naći svoju kućicu iz snova po cijeni iz snova. Nekad vrijede i zakoni lutrije jer ako se nađete u pravo vrijeme na pravom mjestu možda ćete naletjeti na prodavatelja kojem hitno treba novac i svoju vikendicu prodaje budzašto.

Seoski turizam
Kad je riječ o tržištu vikendica, obalno područje izdvaja se najviše zbog turizma, tako da se tamo gotovo sve kuće tretiraju kao kuće za stalno stanovanje jer nekih velikih razlika u cijeni između vikendica i kuća za stalno stanovanje nema. Prosjek traženih cijena kuća na obali, prema podatcima Burze nekretnina, za rujan je iznosio 1720 eura za kvadrat, a cijene kuća koje su u ponudi kreću se od 480 eura/m2 u Karlobagu do 8700 eura/m2 u Dubrovniku. Gojko Bežovan upozorava da je velik broj neiskorištenih kuća za odmor mrtav kapital kojeg bi država trebala znati iskoristiti, prije svega uređenjem tržišta nekretnina, odnosno pravednijom poreznom politikom te povećanom kontrolom vlasnika nekretnina koji prijavljuju lažno prebivalište da bi izbjegli plaćanje poreza. Iako će neki pripadnici novih generacija, posebno s jačanjem srednjeg sloja, nastaviti praksu svojih roditelja i svoje slobodno vrijeme provoditi na jednom mjestu gdje će uživati u prirodi, znatan dio ima sasvim drukčije interese i svoj će novac potrošiti na neke druge oblike trošenja slobodnog vremena, recimo putujući. Nema sumnje da će oni s dubljim džepom odabrati i jedno i drugo, dok će dio pripadnika nove generacije s poduzetničkim duhom vikendice pretvoriti u biznis i okrenuti se seoskom turizmu koji ima još mnogo mjesta za širenje. Niske cijene nekretnina koje su kao rođene za stvaranje sadržaja i ugođaja koje traži seoski turizam tome će samo pogodovati.