Kakva monografija, što taj klinac hoće? – pitao se 78-godišnji redatelj Georgij Paro kada je čuo da se sprema monografija o Jakovu Sedlaru o kojoj je bio pozvan govoriti na današnjem predstavljanju u foajeu zagrebačkog HNK-a.

Protivnik monografija, prema vlastitu priznanju, Paro je prvo ostao iznenađen da je „klinac“ kojeg je spremao za upis na Akademiju dramske umjetnosti već prešao šezdesetu, a potom je utvrdio da se u ovom slučaju ne radi o prigodničarskoj apologetskoj knjizi nego da je to „vrlo živo tkivo koje vodi kroz njegov rad i medijske ratove“.

Sam Sedlar također je isprva bio rezerviran prema ponudi priređivača Mladena Pavkovića da se napravi ovakva knjiga jer mu se učinilo da je prerano, no sada kaže:

– Danas sam zahvalan jer me Mladen Pavković potaknuo da saberem sve što je o meni napisano. Bez ove prigode to vjerojatno nikada ne bih učinio, a zaborav već kuca na vrata.

Pored otisnutih tekstova iz tiska koji ukazuju na ekstremno različite stavove o Sedlarovu radu – od prihvaćanja do potpune negacije – monografija „Sedlar“ sadrži i priloge koje su napisali neki od njegovih suradnika i prijatelja: ukrajinska političarka u zatočeništvu Julija Timošenko, o kojoj je Sedlar snimio dva dokumentarca, hollywoodski glumci Martin Sheen i Armand Assante, potom Hrvoje Hitrec, Anton Kikaš, Nino Škrabe i drugi.

Dio njihovih priloga pročitao je na promociji glumac Špiro Guberina, a među njima i rečenice Julije Timošenko: „Bez njegovog inzistiranja nikada sama ne bih govorila o činjenicama koje me ključno definiraju kao osobu. (…) Izgradili smo nešto što se slobodno može nazvati – iskreno prijateljstvo. Nakon što sam osuđena na sedam godina zatvora, mojoj kćerki opet se javio Jakov koji je na svoju ruku i bez ičije pomoći napravio novi film o meni i mojoj sadašnjoj situaciji. S obzirom na okolnosti u kojima se nalazim, to može samo čovjek koji ima hrabrosti i srca.“