Vijest da bi košarkaš Vlade Divac mogao postati suvlasnik Doma vode Vodavoda u Banji Vrujci kod Valjeva nije pretjerano iznenadila poslovne krugove u Srbiji. Već duže vrijeme se naslućivalo da je subotička C&C grupa, koja je vlasnik izvora i tvornice u Vrujcima, suočena s padom likvidnosti, da su njene financije prenapregnute, a poslovni računi blokirani, te bi se mogla naći na udaru zainteresiranih investitora. Objašnjenja vlasnika kompanije Vojina Đorđevića da C&C nije na prodaju bila su neuvjerljiva tako da se na njih nije previše ni osvrtalo. Beogradski dnevni list Pregled navodi da je 24. ožujka od deset Đorđevićevih tvrtki njih osam bilo u financijskoj dubiozi teškoj 15,8 milijuna eura. U međuvremenu su dugovi smanjeni za 27,3 milijuna dinara (340.000 eura), ali je financijska kriza i dalje ostala zabrinjavajuće duboka. Da bi se problemi subotičke kompanije lakše razumjeli, korisno je zaviriti u poslovnu biografiju njena osnivača. Vlasnik C&C grupe i njegov brat Živojin dio su poduzetničke ekipe iz Subotice koja je do početnog kapitala došla “prekograničnom suradnjom” (švercom alkohola) s Mađarskom. Kasniji poslovni potezi često su uzimani kao primjer poduzetničkog umijeća. Preuzeta je posrnula Subotičanka (proizvođač Pelinkovca), pokrenuta je plodonosna suradnja sa njemačkom grupom Sinalco International, kupljen je Podrum Palić i otvorena velika investicija u Banji Vrujci. Početkom ovog desetljeća obiteljski biznis krenuo je zasebnim kolosjecima, ali su, čini se, bili u pravu oni koji su procjenjivali da su braća bolje funkcionirala u tandemu međusobno obuzdavajući poslovni avanturizam.

Prvi je pokleknuo Živojin, vlasnik tvornice sokova Fresh&Co, koji je pritisnut dugovima završio u zagrljaju velike Coca-Cole. Detalji ugovora, po svemu sudeći nepovoljni za Đorđevića, nikada nisu objavljeni, a srceparajuća priča o nacionalnom brendu Next sokova i nacionalnom značenju kompanije brzo je zaboravljena. Zamku pretjeranog investiranja i loše iskalkulirane dinamike prihoda i rashoda nije uspio izbjeći ni mlađi Vojin. Samo oprema za flaširanje Vodavode stajala je 5 milijuna eura, a ulaganja u prvu fazu projekta Sinalco Srbija u Vrujcima odnijela su dodatnih 9 milijuna. Kao što je u studenom prošle godine poručio javnosti da hrvatskom Agrokoru neće prodati Vodavodu za 25 milijuna eura (iz Zagreba nikada nije stigla potvrda ove informacije!), tako Vojin Đorđević i sada objašnjava da je “službeni stav da cijela C&C nije na prodaju, kao ni da pojedine kompanije u okviru grupe nisu na prodaju kao cjeline”. Uz to se ističe kako je već dobio primamljive i ozbiljne ponude od jedne europske kompanije, nekoliko investicijskih fondova i jedne od najvećih japanskih kompanija, koja nudi bajoslovnu cifru i veliki potencijal za razvoj prodaje u Aziji. Znači da su Divcu vrata zatvorena ili bi parnerstvo s njim, uz manjinski udio do 30 posto vlasništva, bilo poželjno? Poznati košarkaš već je imao neugodna poslovna iskustva u Srbiji (Knjaz Miloš i Večernje novosti), a i njegova pozicija je, uz sve ostalo, povoljnija od Đorđevićeve. On ima novac i ne žuri, dok kalkulator dugova vlasnika C&C grupe” nastavlja ubrzano zbrajati. Stoga je izglednija varijanta da Divac većinski preuzme Vodavodu ili neku drugu od tvornica, a da se pažljivo sročenim priopćnjem sačuva Đorđevićev obraz i njegov imidž uspješnog biznismena.

Izvozna slavina kap po kap

Premda je uložio velika sredstva u marketinško pozicioniranje Vodavode, podatci Pregleda pokazuju da učinak na izvoznom planu nije primjeren Đorđevićevim naporima. Od početka godine do 15. ožujka izvezeno je 964.741 litra Vodavode u vrijednosti od 197.337 eura. Najznačajnija tržišta su Crna Gora, BiH, Makedonija i Slovenija. Probne količine isporučene su u Koreju i Singapur, dok je na tržištu Rusije prodano 55.800 litara.