Hrana oduvijek igra središnju ulogu u crkvenim, pa i svjetovnim blagdanima. Ipak, važnost hrane najviše se ističe upravo na blagdan Uskrsa koji simbolički predstavlja početak i obnovu života pa i jela koja se u tom razdoblju pripremaju podržavaju tu tradiciju. Post i nemrs koji traju još od Pepelnice, kulminiraju na Veliki petak i Subotu, da bi na uskrsnu nedelju raskošni obroci zamijenili oskudni korizmeni jelovnik. Osobitu čar Uskrsa čini jutarnji blagoslov jela. Tradicija blagoslivljanja hrane najrasprostranjenija je upravo među slavenskim narodima. U pletenu košaru se najprije stavlja ubrus, a zatim hrana: šunka (pršut) ili, ovisno o podneblju, kulen kao simbol obilja i nagrada za posnu zimu, jaja, vino ili rakija, hren (koji predstavlja gorčinu Kristove muke), mladi luk, sol i domaći kruh (za prosperitet i zdravlje – kruh predstavlja težak rad, a sol štiti od propadanja). Hrana koja se nosi na blagoslov se uobičajno prekriva vezenim ubrusima. Blagoslovljena hrana jede se u krugu obitelji za doručak pri čemu je naglasak upravo na obilju hrane kako bi se prikazao završetak posta i korizme. Staro je vjerovanje da se mrvice i ostaci koji se nisu pojeli nisu smjeli baciti već zakopati, spaliti i sl.Uskršnji ručak također se provodi u krugu obitelji, a najčešće se blaguje juha, pečenje s krumpirima te obilje svježih salata i hrena.

Inačice uskršnjih peciva
Posebna uskršnja peciva po svojoj raznolikosti nešto zaostaju za božićnima no čine važan dio uskrsnog obrednog jela zbog čega ih domaćice pripremaju s posebnom pažnjom. Vrste peciva variraju od regije do regije, a najčešće se pripremaju na Veliku subotu i nose na blagoslov s ostalom hranom. Tradicionalno se u Hrvatskom zagorju i Podravini pripremalo osobito uskršnje pecivo od pšeničnog i kukuruznog brašna – vrtanj odnosno vertanj. U Dalmaciji je popularno uskršnje pecivo pinca – kolač od bijelog brašna, mlijeka, jaja, šećera i masnoće. I istarska tradicija njeguje pripremu pince koja se u različitim dijelovima istarske županije naziva i maslenka, pogača, slatki kruh ili turta. Običaj istarskih domaćica pripreme pince u krušnoj peći u velikoj mjeri odumire pa se danas ona najčešće kupuje gotova. Osim pince i njenih varijacija, jedan od najčešćih uskrsnih kolača u Istri je povetica, savijača od dizanog tijesta s ukusnim nadjevom od oraha i jabuka. Sastav nadjeva za poveticu se razlikuje diljem Istre, pa se i naziv tog kolača mijenja ovisno o nadjevu (orehnjača, povijača, štrudel, štrukle). No, kako god da se zvala, dobro spravljena povetica je prestižno djelo svake domaćice. Tradicionalno su se širom Istre od istog žutog tijesta koje se koristi za pripremu pince pripremale slastice namijenjene darivanju, prvenstveno djece.

Tradicija bojanja jaja
Jaje je simbol života, a nezaobilazno bojenje jaja predstavlja veselje za odrasle i djecu. Razlozi zbog kojih se jaje povezalo sa Uskrsom, su čini se i biološki i kulturološki. Naime, zimi kokoši nesu vrlo malo jaja, zbog prirodnog procesa nešenja jaja. Oko Uskrsa, kada već započne proljeće, kokoši ponovo počinju nesti više jaja. Nadalje, kako su se jaja nekada smatrala luksuznom hranom, tijekom Velikog posta (korizme) bila su zabranjena, te su kršćani trebali čekati Uskrs kako bi ih mogli jesti. Znači da je Uskrs razdoblje u kojemu su i prirodne “sile” i vjerske “zabrane” otvorila vrata jajima u prehrani.Pisanice su se prije bojale uz pomoć onoga što je priroda obilato nudila, a ta je tradicija i danas donekle živa. Jaja su najčešće bila crvene boje koja se dobivala pomoću ljuske crvenog luka, korijena broča, cikle ili crvenog radiča. Jaja su se nerijetko bojala i u zelenu boju koja se dobivala uz pomoć raznog bilja poput koprivre, špinata ili poriluka. Početkom prošlog stoljeća za bojanje jaja su se počele koristiti boje za tekstil te licitarske boje da bi danas na raspolaganju stajalo mnoštvo tehnika i načina ukrašavanja pisanica.

Kolači za dar

Regionalne razlike
U Istri su se od tijesta za pripremu pince spravljali i kolači za darivanje. Ti su se kolači posebno oblikovali upletanjem vrpci tijesta, a običaj je bio na zadebljanom dijelu umetnuti jaje preko kojeg bi se od tijesta napravio križ. I ovdje naziv varira od mjesta do mjesta, no najčešće je riječ o jajarici, pletenici, šišerici, šušarici, tituli i sl. Slične slastice od žutog slatkog tijesta pripremale su se i u drugim dijelovima Hrvatske. Neki su se od tih starih običaja izgubili, a neki su se ipak uspjeli održati pa se tako i danas, za Uskrs najčešće pripremaju, ovisno o običajima pojedinog kraja: mliječna peciva i pletenice, štrukli sa sirom, kolači od dizanog tijesta, sirnice, gibanice, torte, medenjaci, razni sitni kolačići u obliku zečića, kokica.