Da su sjeverni brežuljci Zagreba u poznatoj podsljemenskoj zoni postali sinonim za naselje urbanih vila to već znaju i ptice na granama sljemenskog zelenila. Ono što vjerojatno nikome nije baš jasno jest što zapravo znači izraz “urbana vila”? Po čemu je neka vila urbana, ili zašto je neka kuća uopće vila, ukratko kakav je to koncept ili još važnije postoji li ikakav koncept? Kad razgovarate s arhitektima uglavnom možete čuti da oni svoja mala umjetnička djela običavaju nazivati kućama. No, oni koji vam kuću nastoje samo prodati i to po što višoj cijeni bez obzira na odgovarajuću kvalitetu objekta ili lokaciju, služit će se izrazom “urbana vila”. Priznajte, dobro zvuči iako nekog smisla baš i nema. Urbana vila postala je zapravo simbol za nešto što može u obliku betona, čelika ili stakla izniknuti na nekoj parceli bez ikakvog plana i uglavnom protiv kriterija koje nameće struka.“U Hrvatskoj se lakše može dobiti lokacijska dozvola za neboder nego za kvalitetnu manju kuću u podsljemenskoj zoni, bez obzira što svi javno negoduju o tom problemu. Ironično, dobra kuća strši u bezličnom okolišu, a sve što strši treba malo podrezati. Takav odnos pridonosi tome da osim investitora i restriktivnog GUP-a, još i poneki službenik doda autorskog udjela u dizajniranju ‘nove hrvatske vile’ u vječnoj težnji ka lijepom. Tako da izgled podsljemenske zone nije uopće slučajan proizvod, to je planski smišljen poduhvat”, ironično komentira Ivan Galić koji sa svojim arhitektonskim studiom NOPstudio (NOPS) iz Zagreba želi pomaknuti granice postojećih shvaćanja stambene gradnje pod Sljemenom. Tim iz NOPS-a projektirao je zgradu FN s četiri stana od kojih je svaki fizički samostalan i odvojen, tako da ima neke osobine obiteljske kuće. Sam koncept zanimljiv je i zbog toga što ništa slično u Hrvatskoj još nismo vidjeli. NOPS je obuhvatio ponešto od stanovanja u kući i nešto od stanovanja u stanu što obiteljima, za koje su stanovi uglavnom namijenjeni, može biti jako privlačna kombinacija. Svaki od četiri stana ima vanjske zidove koji gotovo uopće ne dodiruju zidove okolnih stanova što stanarima nudi dozu privatnosti kakvu nudi život u kući.

S druge strane, zajednička infrastruktura, parcela, zajednički parking nude upravo prednosti života u stambenoj zgradi. Ono o čemu su arhitekti posebno vodili računa je kako uklopiti zgradu u postojeću okolinu. Tako se poigravanjem volumenima objekt maksimalno prilagodio nepravilnom obliku parcele. S obzirom na potencijal lokacije s koje puca odličan pogled na grad, projektanti su odabrali suvremeno rješenje sa staklenim zidovima koji pružaju velike količine svjetlosti i prozračnosti, te se svojim otvaranjem briše granica između vanjskog i unutarnjeg prostora. Klizni paneli od perforiranog lima reguliraju količinu svjetlosti, štite od sunca ili od znatiželjnih pogleda noću. “Dnevni boravak u ovim stanovima predviđen je na najvišoj etaži upravo zbog atraktivnih vizura, te izbjegavanja vizualnog kontakata s okolnim kućama”, objašnjava Galić koji je dobio brojne nagrade za projekte. Radilo se uglavnom o javnim objektima – školama, dvoranama, bazenima, te urbanističkim rješenjima pojedinih zona, primjerice za zonu Vrbani 3. U zadnjih nekoliko godina do poslova je dolazio preko prvih nagrada na arhitektonskim natječajima na kojima je sudjelovao zajedno s Mirkom Buvinićem, Mirelom Bošnjak i Majom Furlan Zimmermann. Neki od najvažnijih realiziranih radova su višestambena zgrada POS-a u Čakovcu iz 2003. godine, te kompleks smještajnih jedinica studentskog centra novog kampusa u Rijeci čija je izrada u tijeku. “Projekt POS-a srušio je mit kako samo skupe kuće mogu biti dobre, što je često investitorima i arhitektima dobra izlika za neke diskutabilne projekte. Kroz ovaj program mnogi su se mladi arhitekti afirmirali i došlo je do izgradnje jedne od najživljih mladih arhitektonskih scena u Europi”, objašnjava Galić. Ipak, da je situacija daleko od sjajne, pokazuje privatna izgradnja. “Paralelno sa svijetom javnih natječaja, živi svijet privatnih narudžbi i produkcije manjih ali mnogobrojnih objekata poznatih kao urbane vile, koje unatoč već ironičnom prizvuku poput metastaza prekrivaju sve više slobodnog tkiva”, objašnjava Galić. Kad se radi o podsljemenskoj zoni, NOPS u svojim projektima teži za tim da svaka kuća bude poseban odgovor za pojedinu lokaciju. Arhitekti u toj zoni ne trebaju popravljati prostor, dovoljno je da ga ne ugroze. Trenutno je aktualan projekt organiziranog stanovanja na Svetom Duhu gdje se osim pojedine parcele planski podiže kvaliteta zajedničkog prostora. Samo promišljenim i organiziranim pristupom moguće je promijeniti vizure grada. Razlika između toliko spominjane “betonirane obale” i podsljemenske zone jest samo u tome što je ispred prve more, a ispred druge “beli Zagreb grad”, a svi se slažemo da i jedno i drugo zaslužuju bolje.