Globalno zagrijavanje uzrokovano izgaranjem fosilnih goriva u idućih bi stotinjak godina moglo dovesti do nestanka ili premještanja klimatskih zona, odnosno nestajanja postojećih i pojave do sada posve nepoznatih, kaže se u najnovijoj studiji koju je objavio profesor Jack Williams s američkog sveučilišta Wisconsin – Madison. Kada dođe do nestanka zona, životinje i biljke koje u njima žive bit će u još većoj opasnosti od izumiranja, kaže se u istraživanju koje prenosi agencija Reuters. “Pokazali smo kako dolazi do nestanka klimatskih zona, ne samo regionalno, već i globalno, a da vrste koje u njima žive nemaju kamo otići”, kazao je Williams. Iako su i prethodne studije upozoravale na mogućnost izumiranja određenih vrsta u nekim područjima, poput šuma na Costa Rici ili u Južnoj Africi, ova je prva koja predviđa ovakve promjene, rekao je američki znanstvenik u razgovoru za Reuters.Predviđanja govore kako će se temperatura povećati za oko osam stupnjeva Celzijevih do kraja ovog stoljeća, što će kao posljedicu imati pomicanje klimatskih zona od ekvatora prema polovima. Pomicanjem će biti zahvaćene klime koje se nalaze blizu Zemljinih polova ili one na vrhovima planina, a prve životinjske vrste koje će biti ugrožene jesu polarni medvjedi i tuljani. I kada dođe do nestanka polarnih klima nastat će nove klime u dijelovima svijeta koji su već i sada najtopliji. Promjena temperature najviše će se osjetiti na Arktiku i Antarktiku, jer kada se otope snijeg i led nestat će i efekt odbijanja Sunčevih zraka, što će ubrzati zagrijavanje. U tropima će i male promjene temperature predstavljati velik problem, jer tamo pada manje kiše, a i manje su temperaturne oscilacije. Williams zagrijavanje atmosfere pripisuje ugljičnom dioksidu i drugim stakleničkim plinovima, a prošlog je mjeseca i nevladin panel o klimatskim promjenama objavio kako vjerojatnost da promjene izazvane ljudskom aktivnošću iznose čak 90 posto. Također, na prošlotjednoj konferenciji u Madridu vodeći svjetski meteorolozi ustvrdili su da su za globalno zagrijavanje nedvojbeno krivi ljudi.

Fosili ili oceani
Većina znanstvenika slaže se s time da izgaranje ugljena, nafte i plina uzrokuje klimatske promjene i malobrojni su oni koji tvrde da veza ne postoji. Na pitanje postavljeno tijekom konferencije je li točno da klimatske promjene uzrokuju prirodni ciklusi zagrijavanja, što se već događalo u Zemljinoj povijesti, glavni direktor španjolskoga Državnog meteorološkog instituta Francisco Cadarso naglašava kako to nije točno jer se ova pojava događa mnogo brže. Teoriju o prirodnim ciklusima zagovaraju razne organizacije koje periodički u medije plasiraju studije u kojima tvrde da nema dovoljno dokaza o tome da zagrijavanje doista uzrokuje izgaranje fosilnih goriva. Međutim, mnoge od njih financirane su od strane velikih energetskih, odnosno naftnih kompanija. Tu tezu opet je aktualizirala i britanska televizija Channel 4 koja je ovih dana završila dokumentarac pod nazivom “Velika prijevara oko globalnog zagrijavanja” u kojem se dovodi u pitanje gotovo opće prihvaćena teorija po kojoj su za zagrijavanje kriva izgaranja fosilnih goriva. Autori navedenog dokumentarca intervjuirali su neke vodeće svjetske znanstvenike, među kojima su bili i klimatolozi sa prestižnog američkog sveučilišta MIT (Massashussets Institute of Technology), a glavna teza svodi se na zaključak da je ljudska aktivnost zapravo sa samo pet posto doprinosi emisijama stakleničkih plinova, dok ostalo dolazi od prirodnih izvora kao što su vulkani, izumiruća vegetacija i životinjske vrste. U filmu se ističe kako samo vulkani tijekom jedne godine proizvedu više emisija stakleničkih plinova nego čitava ljudska aktivnost, a stakleničke plinove navodno proizvode i oceani.

Političko pitanje
Podsjeća se kako su u dugoj povijesti našega planeta već postojala duga razdoblja globalnog zagrijavanja i hlađenja, te kako je 1000. godine, kada nije bilo nafte, Zemljina klima bila znatno toplija nego danas. Također, u filmu se navodi da je u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, kada je došlo do ubrzane industrijalizacije, dolazilo do hlađenja. Globalno zagrijavanje posljednjih godina dobiva sve veću pozornost svjetskih medija, a nedavni film bivšeg američkog potpredsjednika Ala Gorea koji se bavi tim fenomenom čak je dobio Oscara. Iako se njegovu filmu zamjeraju znanstvena pojednostavljenja, neki podaci zvuče uvjerljivo. Među ostalim, navodi podatak da od 928 stručnih članaka o klimatskim promjenama, objavljenih u posljednjih deset godina u časopisu Science, niti jedan ne izražava sumnju u uzroke globalnog zagrijavanja. No taj omjer bitno se mijenja kada pitanje klimatskih promjena stigne do masovnih medija. Konsenzus znanstvenika tu nestaje. Neki znanstvenici kritizirali su Goreov film, opet u prvi plan stavljajući mogućnost da bi klimatske promjene mogle biti dijelom promjena koje se ciklički ponavljaju i nisu izravno vezane uz plinove nastale ljudskim djelovanjem. Geolog Don Easterbrook tako osporava Goreovu tvrdnju da se “naša civilizacija još nikada nije susrela s takvim klimatskim promjenama” kakve se sada događaju na planetu. Klimatske promjene su i političko pitanje o kojem postoje velike podjele, u Europskoj uniji i u svijetu. Ako prevlada teza kako izgaranje fosilnih goriva doprinosi stakleničkim plinovima sa samo pet posto, kako tvrde neki znanstvenici, nameće se pitanje treba li uopće smanjivati emisije. U EU tako postoji sukob između Komisije i nekih članica, poglavito novih, o kvoti za te emisije. Slovačka, Češka i druge zemlje protive se smanjenju kvota jer su im industrije još ovisne o ugljenu pa bi smanjenje emisija značilo i smanjenje proizvodnje bez kojega ne bi uspjele dostići razinu razvijenosti starih članica. Također, Bruxelles već dulje vrijeme optužuje neke nove članice da su svojim industrijama dale prevelike kvote, veće od onih koje njihove industrije u ovom trenutku mogu ispustiti u atmosferu što ostavlja manevarskog prostora na nova povećanja, odnosno zagađenja. Također, u rujnu prošle godine država Kalifornija pokrenula je tužbu protiv šest vodećih američkih i japanskih proizvođača automobila od kojih se traži odšteta za milijune dolara potrošene zbog poplava, erozije tla i drugih nepogoda .

Glad pogađa 132 milijuna ljudi u Aziji

Japanski stručnjaci upozoravaju da bi do 2050. godine 132 milijuna ljudi u Aziji moglo gladovati zbog klimatskih promjena. Urod žita mogao bi pasti najprije za deset opsto 2020. godine, a 30 posto do 2050., i sve to kao rezultat globalnog zagrijavanja, poplava, naleta vrućine i suša uzrokovanih klimatskim projenama. Katastrofom bi najviše bili pogođeni Japan, istočna Rusija i druga područja Azje koja već sad pate od manjih prinosa žetve, a topljenje ledenjaka na Himalaji moglo bi ugroziti živote 700 milijuna ljudi.