Republikanska predsjednička kampanja zasad se odvija optimalno po bivšeg guvernera Massachusettsa Mitta Romneya. Multimilijunaš iz Michigana i suosnivač ulagačkog fonda Capital Bain ovog je tjedna premoćno pobijedio na predizborima na Floridi, ponovno izbivši na čelo ljestvice kandidata za republikansku nominaciju. U ovoj važnoj saveznoj državi, koja je presudila u predsjedničkim izborima 2000. godine u korist Georgea W. Busha u trci protiv Ala Gorea, 65-godišnji Romney je osvojio 46,4 posto glasova. Drugo je mjesto zauzeo bivši predsjednik Predstavničkog doma Kongresa Newt Gingrich s 31,9 posto, dok su slabo prošli nekadašnji senator iz Pennsylvanije Rick Santorum s 13,4 posto glasova i kongresnik iz Teksasa Ron Paul sa 7 posto glasova. Sva četvorica nastavljaju trku, no za predizbore koji se održavaju u veljači ankete daju prednost Romneyju.

Debakl u debati
Teksaški guverner Rick Perry, kojeg su zbog bogatstva i utjecaja smatrali najozbiljnijim suparnikom, odustao je od trke nakon skandaloznog nastupa u debati. Vlasnik lanca pizzerija Herman Cain, koji je do listopada snažno animirao republikansku scenu, također je otpao iz utrke: što zbog niza optužbi za seksualno zlostavljanje, što zbog zapanjujućeg neznanja pokazanog u televizijskom intervjuu. Romneyjev je vodeći položaj bio uzdrman kad je Newt Gingrich osvojio Južnu Karolinu te kad je Rick Santorum sa zadrškom proglašen pobjednikom u Iowi. No, Romney i dalje ima značajnu prednost pred Gingrichem u organizaciji i novcu, kojeg je dosad trošio vrlo štedljivo. Osim u resurse, sin bivšeg mičigenskog guvernera uzdaje se u stečeni ugled uspješnog poduzetnika, kojim bi trebao uvjeriti republikanske glasače da je sposoban pokrenuti gospodarstvo. Njegove su pak slabe točke umjerenost i mormonska vjera, koje se ne sviđaju glasnom desnom krilu stranke. Romneyju sebični i pohlepni konzervativci zamjeraju što je u Massachusettsu uveo program zdravstvene zaštite sličan onom koji je kao predsjednik pokušao izgurati Obama. U prilog mu, u očima “jastrebova”, ne idu ni tolerantni stavovi naspram prava homoseksualaca i pobačaja. Nakon pobjede na Floridi, Romney je nastojao pokazati se kao punokrvni republikanac – zaštitnik poduzetništva mnogo više nego sirotinje. “Ne tiču me se ni vrlo siromašni ni vrlo bogati, zanima me srednja klasa”, izjavio je u srijedu na CNN-u. Kad ga je voditeljica Soledad O’Brien pritisnula, primijetivši da bi njegove riječi mogle zazvučati čudno onim Amerikancima koji su vrlo siromašni, Romney je pokušao spasiti dojam. “Rekoh da me ne brinu vrlo siromašni, jer ih štiti sigurnosna mreža, a ako su u njoj rupe, ja ću ih pokrpati”, rekao je trenutno najistaknutiji republikanac. “Imamo vrlo široku sigurnosnu mrežu – bonove za hranu, Medicaid (program zdravstvene zaštite, op. a.), kupone za stanovanje, imamo programe za pomoć siromašnima. Moja je kampanja usmjerena na Amerikance sa srednjim primanjima, na samo srce Amerike, 90 ili 95 posto Amerikanaca.”

Da bogati budu bogatiji
Međutim, “sigurnosna mreža” koju Romney spominje ima sve više rupa uslijed recesije. Medicaid trpi rezove, jer savezne države nastoje smanjiti proračunski minus u vrijeme kad sve više ljudi koristi taj program. Republikanski kongresnici razmatraju i kresanje bonova za hranu zbog porasta cijena hrane, iako i broj korisnika bonova raste zbog gospodarske krize. Dođe li Romney na vlast, ne samo da socijalna država neće ojačati, već će se zbog smanjenja savezne potrošnje u sigurnosnoj mreži pojaviti nove rupe. Njegov politički program uključuje ograničavanje savezne potrošnje na 20 posto bruto društvenog proizvoda, što bi bilo značajno smanjenje, a najavio je i daljnje rezove u procesu “stavljanja troškova pod kontrolu.” Njegove ranije izjave također su zvučale grubo i zastrašujuće po sve širi siromašniji sloj. Prošlog je listopada obznanio da “ne treba zaustaviti proces ovrha” zbog nevraćanja stambenih kredita. “Neka taj proces ide svojim tokom, dok ne dotakne dno”, dodao je govoreći u Las Vegasu, području najpogođenijem masovnim zapljenama kuća dužnika od strane banaka. U siječnju je poručio da mu se sviđa otpuštati ljude koji mu pružaju usluge, čime je htio oslikati zašto podržava tržišno natjecanje između fondova za zdravstveno osiguranje. “Ako mi netko ne pruža dovoljno dobru uslugu, želim mu reći da ću angažirati nekog drugog da mi pruži tu uslugu”, pojasnio je. Takve izjave navele su kritičare na zaključak da je Romney, težak približno 225 milijuna dolara, izvan doticaja s gospodarskom stvarnošću.

Oklada od 10.000 dolara
Još jedna Romneyjeva nespretnost bila je oklada za 10.000 dolara s Rickom Perryjem, koji ga je optužio da je unio izmjene u svoju knjigu da bi sakrio svoju potporu programu nacionalne zdravstvene zaštite. Takvom se programu bogati slojevi protive, jer bi im to otkinulo neznatni djelić bogatstva. Oklada za tako visok iznos omrznula je Romneya među socijalno osviještenim biračima, no vjerojatno nije narušila njegovu popularnost u vlastitoj bazi.

Gdje su ono Libija i Kina?
No, dok Romney, kao ni Gingrich, nisu u debatama i intervjuima ispadali neznalice, čak ni kad su ispitivani o vanjskim poslovima, neki od njihovih suparnika pokazali su se žalosno nedoraslima predsjedničkoj kandidaturi. Trka za republikansku nominaciju dala je hrpu materijala američkim komičarima, a i običnim građanima željnih dobre zafrkancije na forumima i na kućnim zabavama. Perry se osramotio prilikom intervjua uživo, kad se “zamrznuo” na 53 sekunde nakon što mu je voditelj postavio vrlo jednostavno pitanje: koje je tri državne agencije namjeravao ukinuti bude li izabran za predsjednika. Budući da je ukidanje triju agencija bila Perryjeva ideja, očekivalo se da će ih znati nabrojati, no sjetio se samo Trgovine i Obrazovanja, ali ne i treće – Odjela za energiju. I prije kobnog intervjua, spoticao se kad je bio upitan o Pakistanu i nuklearnom oružju, temi koju potencijalni predsjednik mora imati u malom prstu.Stereotip o neobrazovanosti republikanskih političara (i dobrog dijela sljedbenika) potvrdio je Herman Cain. U više navrata. Kad ga je voditelj pitao slaže li se s Obaminim pristupom krizi u Libiji, “kralj pizzerija” izgledao je kao da nema pojma ni što se zbiva u toj afričkoj zemlji, a kamoli kakvi su Obamini stavovi o njoj. Još je bizarniji gaf bila njegova tvrdnja da Kina nema nuklearno oružje. Agresivna Michele Bachman, pripadnica Tea Partyja rodom iz Waterlooa u Iowi, ispala je smiješna kad je pobrkala dva Johna Waynea. “John Wayne je iz Waterlooa, a i ja imam takav žestok duh”, rekla je. Nažalost, slavni holivudski kauboj nije iz Waterlooa. U tom je mjestu rođen John Wayne Gracy, serijski ubojica. Iako nije napravio faktografskih grešaka, Gingrich je zgrozio mnoge birače istupima u kojima je sebe opisao kao “branitelja civilizacije, zagovornika civilizacije, učitelja pravila civilizacija i vođu snaga civilizacije”. “Iskreno, republikanske debate pretvorile su se u reality show”, slikovito se osvrnuo na neslavne istupe Perryja, Caina i Bachmanove predstojnik ureda republikanskog predsjednika Ronalda Reagana, Kenneth Duberstein. Istini za volju, i demokrati su imali gafova, uključujući Obamu, koji je jednom izjavio da je posjetio 57 saveznih država. Možda je imao na umu buduća osvajanja koje namjerava poduzeti u drugom mandatu.

Utrka u novcu

Korist od liberalizacije donacija
Novac i politika oduvijek su nerazdvojni partneri, ali ponekad se u njihov savez upletu institucije demokracije ne bi li stvorile dojam da nije novac taj koji stvara predsjednike. U američkoj politici, od skandala Watergate iz sredine sedamdesetih, Kongres i sudovi hrvaju se oko ograničenja koja bi se trebala nametnuti donacijama. U siječnju 2010. konzervativci i njihovi tajkunski poslodavci izvojevali su pobjedu kad je Vrhovni sud s pet glasova prema četiri odlučio da vlastodršci ne smiju zabraniti korporacijama da financiraju kandidate u predizbornim kampanjama. Članovi Vrhovnog suda koji su glasali za liberalizaciju financiranja obrazložili su svoju odluku Prvim amandmanom ustava, koji jamči slobodu govora i zabranjuje vladi da regulira političku debatu. Manjina koja je glasala protiv upozorila je da će gomila korporativnog novca u politici upropastiti demokraciju. Ubrzo nakon odluke Vrhovnog suda, rijeka se novca slila u izbornu kampanju za Predstavnički dom i Senat, većinom iz anonimnih izvora i na stranu republikanaca. Demokrati su ocijenili da su korporacije kupile republikancima izbore. No, analitičari napominju da će i Obama i drugi demokrati profitirati od liberalizacije donacija, jer i njihovi pobornici imaju obilnih izvora sredstava. Skupina bivših dužnosnika Bijele kuće, sindikalnih vođa i jedan od najmoćnijih holivudskih producenana, Jeffrey Katzenberg, uključili su se u predsjedničku kampanju na Obaminoj strani, ali ne i formalno pod njegovim nadzorom. Pomoć Obami pružaju dvije skupine – Priorities USA, koja smije rabiti donacije iz anonimnih izvora, te Priorities USA Action, čiji donatori moraju biti obznanjeni, ali smiju darivati neograničene iznose. Trku u novcu među kandidatima za američkog predsjednika uvjerljivo vodi aktualni predsjednik Barack Obama, koji će se najesen boriti za drugi mandat. Prema podacima objavljenim u New York Timesu, do kraja prosinca 2011. Obama je namaknuo 139,5 milijuna dolara, više novca od svih republikanskih kandidata zajedno i dva i pol više od drugog najuspješnijeg skupljača, Mitta Romneyja. Kako se broj republikanskih natjecatelja bude smanjivao, tako će se i financijska podrška za svakog od preostalih povećavati. Primjerice, Rick Perry je imao jak ulet s 20,1 milijuna dolara, no njegova je kandidatura završila bez mnogo slave, nakon loših nastupa u debatama.

promo

Hrvatska digitalizirala sustav prijevoza opasnih tvari

promo

Budućnost bankarstva je u dobrom korisničkom iskustvu

Suparnici Mitta Romneyja

Newt Gingrich (17. lipnja 1943.)
Bivši predsjednik Predstavničkog doma iz Georgije, koji je predvodio republikansko preuzimanje Kongresa 1994. u jeku prvog predsjedničkog mandata demokrata Billa Clintona. Neumorno nastupa u javnosti, piše knjige i formulira političke stavove na kojima se napajaju reakcionarni elementi američkog društva. Podržavaju ga evangelikanci, pobornici agresivnog desničarskog pokreta Tea Party i svi koji sebe nazivaju “vrlo konzervativnima”. No, neki republikanci sigurno će mu okrenuti leđa zbog dvaju razvoda i zbog izvanbračne veze koju je održavao s Callistom Bisek, danas njegovom ženom, u vrijeme dok je tražio opoziv Clintona zbog afere s Monicom Lewinski.

Rick Santorum (10. svibnja 1958.)
Miljenik socijalnih konzervativaca i vlasnik meteorske karijere u okviru republikanske stranke. Ušao je u Predstavnički dom 1992. s 32 godine, a 1996. je izabran za senatora. Izborio se za drugi mandat 2000., ali je šest godina kasnije izgubio borbu za treći mandat protiv republikanca Boba Caseyja. Od tada je radio kao komentator na Fox Newsu, konzervativnoj tv postaji. Iako je pobijedio u nedavnim predizborima u Iowi, njegovo je ime ime nedovoljno poznato izvan matične savezne države Pensilvanije.

Ron Paul (20. kolovoza 1935.)
Teksaški veteran s dvadesetgodišnjim iskustvom u Kongresu. Nazivaju ga duhovnim ocem Tea Partyja, ultrakonzervativnog pokreta usmjerenog na rezanje poreza najbogatijima i svođenje davanja za sirotinju na minimum. Kaže da najveće nade polaže u uspjeh na zapadu zemlje i u brdskim državama. Najpopularniji je kandidat među mladim glasačima, kojima imponiraju njegovo zalaganje za maksimalnu slobodu pojedinca naspram države. Iza Paulovih libertarijanskih stavova ne krije se ništa plemenito, nego gola sebičnost jakih, koji se žele osloboditi neugodne obaveze pomaganja siromašnih, slabih i bolesnih putem “kojekakvih” poreza i doprinosa.