Deset godina nakon što je Biggie Smalls ubijen u jednom od obračuna suprotstavljenih bandi u Los Angelesu, koje su nekim slučajem bile povezane i s glazbenom industrijom (vidi Death Row Records), izdavačka kuća Bad Boy Records odlučila je objaviti posthumno “The Greatest hits” izdanje na kojem se našlo četrnaest hitova koji su Notorious B.I.G.-a učinili klasikom hip-hopa u devedesetima i klasikom podžanra gangsta-rapa. Biggie Smalls za života je snimio manje glazbe od Tupac Shakura, drugog u obračunima ubijenog prvaka južnokalifornijske gangsta scene, na čijim je preproduciranim demo snimkama nakon njegove smrti majka izdavanjem niza albuma zaradila milijun dolara. Neki su hip-hoperi (i ostali glazbenici) poput slikara, za života ne vide ni dio novca koji zarade nakon smrti. Izbor je napravio nitko drugi do vlasnik Bad boy Recordsa, Sean Combs poznatiji kao Puff Daddy, Puffy ili P.Diddy (nitko nije siguran kojim se pseudonimom ovaj iznimno uspješni producent koristi). Puffy se svojski potrudio izjednačiti sadržaj ploče, s jedne su strane tu klasici poput “Who shot ya”, ali i neizmjerno lošije i diskutabilnije pjesme poput “Nasty girl”, koja je možda bila hit, ali onda su se na albumu svakako morale pojaviti pjesme kao što su apsolutni klasici “Mo money, mo problems”, “Going back to Cali”, “Sky’s the limit” ili nezaobilazna “Party & Bullshit”. Osim četrnaest već poznatih pjesama na ploči se nalaze i “Want that old thing back” i “Running your mouth”, na kojima gostuju Snoop Dog, Busta Rhymes, Ja Rule i još neki. Svatko tko poznaje rad Notorious B.I.G.-a i želi kolekciju najvećih hitova bit će sretniji ako na shuffle stavi njegova dva izdana albuma “Ready to die” i “Life after death”, dva hip-hop/gangsta-rap klasika gotovo bez greške. Forsiranjem loših singlova Puffy je ovo učinio jednostavno neujednačenim i lošim.