Širokopojasni Internet zasigurno je posljednja stvar koja vam pada na pamet kad pomislite na Italiju. Europska čizma dom je slasne hrane, vrhunskog dizajna, bijesnih automobila, bogate povijesti i naravno, domovina mafije. No, milanski milijarder Silvio Scaglia dobro je uočio da njegovi sugrađani za optičke kabele gaje podjednako jake emocije kao za tanjur pun špageta. Zahvaljujući Scagliju, Italija je danas, uz Švedsku i Japan, svjetski lider u tehnologiji zvanoj “fiber to the home” (FTTH). Prema Forbesu, 746. najbogatiji čovjek na svijetu i jedan od najbogatijih u Europi revolucionarizirao je način na koji Talijani telefoniraju, surfaju Internetom, gledaju televiziju, posuđuju filmove i kupuju glazbu. Scaglia je krajem 90-tih osnovao telekom e.Biscom, danas poznatiji pod imenom Fastweb. Ta je mala kompanija imala veliki plan. U 130 najvećih talijanskih gradova počela je graditi telekomunikacijsku mrežu neograničenog kapaciteta prijenosa podataka. Fastweb je postavljao optičke kabele do stanova i ureda gradeći na taj način FTTH infrastrukturu. Tehnologija FTTH omogućila je mladom telekomu da svojim korisnicima ponudi pristup internetu 20 do 200 puta brži od ADSL-a i kabelskog Interneta. Kao bivši predsjednik Uprave mobilnog operatora Omnitela, Scaglia je s lakoćom pronašao financije za svoj projekt. Prvu financijsku injekciju 1999. godine u Fastweb je uštrcao Francesco Micheli, ugledni talijanski financijer. U ožujku 2000. godine Fastweb je na burzi prikupio kapital od 1,5 milijardi dolara. Ta su sredstva preobrazila Fastweb iz malog izazivača bivšeg talijanskog monopolista u danas drugi najveći fiksni telekom na Apeninskom polutoku s tržišnim udjelom od 15 posto i 1,06 milijuna korisnika.

Najveći izazov Silviju Scagli (49) bio je održati dobro poslovanje svog novog telekoma nakon kraha internetske ekonomije koji se dogodio 2001. godine. U realizaciji tog plana do izražaja je došao puni potencijal poslovnog modela na kojem je počivao Fastweb. U izvješću za 2003. godinu tvrtka je prijavila 145.000 korisnika FTTH tehnologije i 100.000 korisnika DSL-a. Istina, to nije bio impresivan podatak. No u idućoj rubrici pisalo je nešto od čega je na talijanskom telekomunikacijskom tržištu svima zastajao dah. Fastwebov godišnji prihod po korisniku iznosio je čak 845 dolara. Usporedbe radi, Telecom Italija te je godine ostvario prihod po korisniku od 385 dolara. Izniman uspjeh nije prošao bez posljedica po Scagliju. U talijanskim medijima često se špekulira da je budućnost Fastweba upitna. Osim toga, rimski državni odvjetnik prije dvije godine pokrenuo je istragu protiv uprave tvrtke zbog sumnji u manipulaciju naplate usluga. Fastweb je odlučno odbacio takve tvrdnje, a Scaglia je takav potez državnog odvjetnika opisao kao politički napad kojem je cilj da država zaštiti tržišnu poziciju Telecoma Italia i svoj većinski udio u njoj. Osim toga, financijski analitičari često su izražavali sumnju u Fastwebov financijski plan budući da tvrtka posluje s minusom, a isplaćuje dividende. Usprkos tome, Scaglia danas može biti iznimno zadovoljan. Swisscom, najveći švicarski telekom za Fastweb je ponudio 3,74 milijarde eura što je 12 posto više od njegove tržišne vrijednosti. Od tog novca trebalo bi mu pripasti 701 milijun eura. No jedan od najbogatijih Talijana ne planira tako skoro u mirovinu i umjesto toga razvija svoj novi internetski projekt – Babelgum.

Tajna Fastweba bila je u ponudi

Superbrza optička infrastruktura omogućila mu je da svojim korisnicima ponudi tisuću holivudskih i 2000 domaćih video naslova u svojoj virtualnoj videoteci. Klikanjem po daljinskom upravljaču Talijani su posuđivali filmove direktno iz svog naslonjača za 20 do 40 kuna po filmu. Polovica novca odlazila je filmašima, a polovica Fastwebu. Na taj su način Talijani kupovali i glazbu, te razne multimedijske sadržaje.