Razdragano slikanje HEP-ove uprave s vodstvom i igračima Dinama te Croatia osiguranja s rukometašima Zagreba isprovociralo je znatiželju: koliko su tvrtke, čiji je vlasnik država, široke ruke prema profesionalnim sportskim klubovima te kako provode izbor tko će lagodno živjeti u darovanom sponzorstvu. Zašto baš NK Dinamo i RK Zagreb, a ne netko drugi? Nije teško prisjetiti se ni koliko je energije i medijskog prostora potrošeno dok Duje Draganja nije dobio sponzore. Nije isto, naravno, kada višak svog novca profesionalnim sportašima, koji bi prihode morali stjecati u slobodnoj tržišnoj utakmici s ostatkom konkurencije kao i bilo koja tvrtka, dijele vlasnik Agrokora Ivica Todorić i Dubravko Grgić, gazda osiguravateljnog koncerna Agram ili, uprave unutar tvrtki u državnom vlasništvu. Sponzoriranje Dinama i Zagreba ilustrativno svjedoči da i (ne)spomenute državne tvrtke, baš kao i njihova gazdarica Vlada, lako postaju zaboravne prema građanima. U pravilu se to događa uvijek kada treba transparentno pokazati trošenje kuna na koje pravo imaju i porezni obveznici. Ni uprave tvrtki ni država ne žele otkriti koliko kuna završi u nedefiniranim sponzorstvima.

Reklama za energiju
“O točnim iznosima, koje HEP izdvaja za sponzorstva i donacije ne želimo se izjašnjavati u javnosti”, odgovor je HEP-a na koji je Poslovni dnevnik čekao tri tjedna! Glasnogovornik Radomir Milišić pojašnjava pritom da je “tržište električne energije velikim dijelom otvoreno što HEP stavlja u jednu novu poziciju borbe za kupce, u tom smislu i donacije i sponzorstva su dio naše promocije odnosno naše poslovne politike u najužem smislu”. Vlasnik HEP-a u stopostotnom iznosu je država. Tvrtka je monopolist, a tek od 1. 7. očekuje dolazak konkurencije na ovdašnje tržište i to samo za velike potrošače. Misliti da će klijente, čiji računi prelaze desetke i stotine milijuna kuna, prije zadržati HEP-ov logo na leđima dinamovaca nego povoljnija cijena kilovata ili neki drugi bonus nije mudrost koja se očekuje iz kompanije što se na domaćoj sceni po godišnjem prihodu svrstava među prvih pet. Na web stranici HEP-a stoji da je sponzoriranje Dinama “ugovor o poslovnoj suradnji” jer “Dinamo će promicati HEP a HEP će mu zauzvrat omogućiti sigurne uvjete na putu ka europskom Dinamu”. I laik zna koliko je Dinamo skupa mašinerija te da ‘sigurne uvjete’ nije moguće imati sa 400-500 tisuća kuna nego s milijunima kuna. Istodobno dok se hvali “zadovoljstvom zbog pomoći Dinamu” uprava HEP-a opominje vlastiti direktorski kolegij da će “poslovna 2007. biti iznimno teška i stoga treba racionalno upravljati troškovima i poslovanjem”. I vrh Croatia osiguranja ponosan je što će sljedeće četiri godine imati svoju rukometnu tvrtku-kći. Iako ističu da sponzorstva i donacije “nastoje raspodijeliti što pravednije” jer “čvrsto vjeruju da je njihova odgovornost vratiti usluge društvu gdje posluju te stoga i doprinose gospodarskom razvoju radi postizanja ciljanog poboljšanja kvalitete življenja” financijsku injekciju Croatije RK Zagrebu (preuzima i CO ime) pravednom ne drže ni mnogi sportski klubovi ni pojedinci sportaši, čiji je put do uspjeha financijski posebno trnovit. I CO tvrdi da su “sponzorski ugovori poslovni ugovori s uzajamnim obvezama i njihovi su iznosi poslovna tajna”. Otkrivaju tek da su u 2006. “sponzorirali 9 sportskih saveza, 21 nogometni, 15 rukometnih, 11 košarkaških, 6 odbojkaških, 5 teniskih, 6 vaterpolo, 2 konjička, 5 karate i 3 jedriličarska kluba” plus razne sportske događaje. Zna li se da je samo jedan lanjski ugovor s Dinamom bio težak 3,5 milijuna kuna možda bi se i mogla složiti financijska križaljka koju ukupno potroše na godišnjoj razini. Je li podatak CO da su u 2006. za 74 donacije, u kojima je bilo više socijalnog naboja (kultura, zdravstvo, socijalne ustanove i humanitarne udruge), izdvojili 10 milijuna kuna pokušaj ‘razvodnjavanja’ sponzorskih grijeha? Rukometni Zagreb je u 16 minulih godina osam proveo kao Badel 1862. i jednu s imenom Croatia banka. Da logo na sportskim prsima jamči profit, što je imperativ svakom poduzetniku, Badelova alfa i omega Anto Perković zasigurno Zagrebaše ne bi pustio iz sponzorskog zagrljaja.

Unicefov partner
U poslovnom izvješću Ine za 2005. stoji da je za sponzorstva i donacije kompanija potrošila ukupno 40 milijuna kuna. Koliko je za istovrsne namjene otišlo lani još nije poznato, kažu na toj adresi i navode da je za aktualnu godinu znano tek da će u donacije otići 7 milijuna kuna, milijun više nego lani, odnosno plus dva milijuna prema 2004. Znači li to da su tijekom 2005. na sponzorstva otišla 34 milijuna kuna, iz Ine nisu pojasnili. Spominju tek da sponzoriraju i velike i male klubove te da su lani dobili 1023 zahtjeva za sponzorstvom i 1251 za donacije. Ove su godine zahtjevi za donacije narasli na 1529 dok su za sponzorstva pali na 834, iznose u Ini. Premda država još uvijek ima dioničke prste u T-HT-u, većinski vlasnik ipak stanuje na njemačkoj adresi pa je za porezne obveznike manje bolno kada iz te kuće dijele sponzorstva i donacije. Godišnje zaprime više od 3500 zahtjeva. U posljednje dvije godine za donacije su razdijelili oko 15 milijuna kuna, uglavnom se radilo o kulturnim i humanitarnim projektima, ističu u T-HT-u. Posebno izdvajaju, prvi su partner Unicefa u Hrvatskoj te projekt internetizacije nacionalnog školstva. U sponzorskom segmentu kažu, T-Mobile je specijaliziran za sport (biciklizam, skijanje, nogomet, jedrenje) i glazbu (Giboni) dok je T-Com izabrao kulturu, ali i ‘Volim nogomet’. I dok novčane potpore sportske naravi ne otkrivaju iznose da je T-Com lani za KulTurist dao više od tri milijuna kuna, s dva milijuna postao je glavni sponzor zagrebačkog Muzeja suvremenih umjetnosti, a godišnje za po jednu premijeru u četiri nacionalna kazališta u prosjeku izdvoje 700.000 kuna.

Donacije bolnicama
Grupa T-HT je od 2001. i generalni sponzor Hrvatskog olimpijskog odbora, partnerstvo je ugovoreno do 2008. godine, zaključno s ljetnom Olimpijadom u Pekingu. U Vipnetu pak naglašavaju da su donacije samo jedan od oblika njihova društveno odgovornog poslovanja te da godišnje u prosjeku izdvoje oko dva milijuna kuna. Između više projekata ističu da su od 2002. do ove godine za Hrvatsku bez mina uplatili 4,3 milijuna kuna, za što su dobili i zahvalnicu HCR-a i međunarodno priznanje, poslovni Oskar “Stevie Award”. Zdravstvene te znanstveno-obrazovne projekte izabrali su kao primarne u dodjeli financijskih potpora, ističu u Vipnetu. U posljednjih pet godina zdravstvu je darovano pet milijuna kuna plus godišnje donacije po 100.000 kuna za bolnice u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Podsjećaju da su se prije pet godina svrstali među pokretače i financijere Top stipendije, podržavaju edukacijski centar u Višnjanu, stoje iza projekta Vip Eureka, koji promiče stvaralaštvo učenika, a na popisu sponzorskih obveza Vipneta su i Hrvatski košarkaški savez te Školska košarkaška liga.