Branko Pastuović više nije direktor sisačke Rafinerije. Od prvog svibnja zamijenio ga je 40-godišnji Damir Butković, dosadašnji rukovoditelj dopreme i opreme u Rafineriji, dok će Pastuović biti raspoređen na drugi posao u Ininu segmentu djelatnosti proizvodnje nafte. “Ova promjena nema nikakve veze sa zagađenjem u Sisku i radovima na Klaus postrojenju. Riječ je o pomlađivanju kadrova. Prošle je godine 37-godišnji Ivan Krešić postao direktor Rafinerije Rijeka, a Butković sa svojih 40 godina također spada u kategoriju mladih kadrova koji će doprinijeti razvoju i poboljšanju rada u sisačkoj Rafineriji”, rekao je glasnogovornik Ine Bojan Vinek. Također je i demantirao glasine o kašnjenju radova na Klaus postrojenju u sisačkoj Rafineriji te rekao da će Claus postrojenje za odsumporavanje, kako je i planirano, biti pušteno u rad krajem kolovoza.

Zagađenje
Usporedo s Ininom tko zna kojom po redu direktorskom rošadom, na saborske je klupe stiglo “Izvješće o poduzetim mjerama u vezi s onečišćenjem zraka iz rafinerije Sisak u razdoblju 2004. – veljača 2007.” na čijem je sastavljanju nakon incidenata s rafinerijom inzistirao gradonačelnik Siska Dinko Pintarić. Izvješće kaže da je onečišćivanje sisačkog zraka iz Inine rafinerije posljedica njene ekološki zaostale tehničko-tehnološke razine i ekološke zaštite pri proizvodnji različitih vrsta motornih goriva i loživog ulja. Utjecaj tog onečišćivanja na kakvoću zraka u Sisku, nastavlja Izvješće, značajan je i presudan. Na kakvoću zraka u tome gradu utječu i Termoelektrana Sisak, Herbos, Segestica, Valjaonica cijevi (željezara) i Energo Sisak. U prvoj fazi modernizacije sisačke Rafinerije gradi se Claus postrojenje za odsumporavanje, čijim će se dovršetkom poboljšati kakvoća zraka na lokalnoj razini kao rezultat smanjivanja emisije štetnih plinova (sumporovodika i sumporovog dioksida). U drugoj fazi, koja bi se trebala dovršiti do 2011., izgradit će se sva ostala postrojenja. Druga faza modernizacije Rafinerije temelji se na proizvodnji benzina, dizelskog goriva i loživih ulja u skladu s EU direktivama, odnosno boljem iskorištavanju nafte u proizvodnji i smanjenju ispuštanja sumporovog dioksida (SO2) korištenjem kvalitetnijih tekućih naftnih proizvoda, što će imati utjecaj na kakvoću zraka na područje cijele Hrvatske. Ključnu će ulogu imati gradnja ostala tri velika projekata: postrojenja za hidrodesulfurizaciju (HDS) plinskih ulja i koking benzina, postrojenja za blagi hidrokreking (BHK) plinskih ulja i postrojenja za proizvodnju vodika – parnog reforminga s jedinicom za pročišćavanje vodika (PSA jedinica). I dok Siščani muku muče s lokalnim zagađivačima koji ima obećavaju miran život u skoroj budućnosti, Mihaly Vezér, gradonačelnik gradića Százhalombatte smještenog 30-ak kilometara od Budimpešte u kojem se nalazi istoimena rafinerija Mola, uvjerava nas da tamo život bez rafinerije nije zamisliv.

Štoviše, da se u to uvjerimo i sami, upoznao nas je i s predstavnicima hrvatske i srpske gradske manjine (Hrvata ima 50, a Srba 140 u gradiću od 19.000 stanovnika), ali i – što je najvažnije – direktorom rafinerije Attilom Csalom. Isprva su nam predstavnici manjina, ujedno i građana, kazali kako im je rafinerija dala sve što imaju. Od zaposlenja velike većine stanovništva (od 19.000 stanovnika, njih 11.000 radi u rafineriji), dobrih plaća, preko ekološke brige za njihovo zdravlje i okoliš, do sufinanciranja vitalnih gradskih bazena, pa je tako prvo gradsko kupalište zapravo stari bazen tamošnje rafinerije koji je o svom trošku preuredio Mol. No tu nije kraj. Rafinerija koja je konstruirana 1960. godine smještena je na površini od 8,25 četvornih kilometara. S 49 postrojenja ima kapacitet destilacije osam milijuna tona godišnje, pri čemu potroši 10,8 milijuna tona vode, a samo lani je proizvela sedam milijuna tona sirovog sumpora. Gdje to sve odlazi da je Mađarima tako lijepo, a Hrvati umiru? U četiri desetljeća rafinerije, objašnjava nam, sagradile su se jedinice za atmosfersku i vakuum destilaciju, aromatsku ekstrakciju, reformiranje benzina, izdvajanje sumpora, izomeraciju lakog benzina, tekući katalitički kreking, smanjio sadržaj sumpora, olova i benzena u gorivima te dovršio projekt EU 2005, koji je rafineriju praktički preporodio.

Euro 5
Za smanjenje udjela olova u gorivima danas tako brine šest, dok benzen smanjuje pet postrojenja. No tek novoinstalirana postrojenja za smanjenje udjela sumora u benzinskim gorivima, postrojenje za smanjenje udjela sumpora u dizelskim gorivima, postrojenje za vodik, miješanje goriva i pomoćna postrojenja, koja su Mol stajala 300 milijuna dolara, udio sumpora u Molovim gorivima smanjila su na 10 čestica po litri, odnosno Euro V kvalitetu, koja će u Europi biti obavezna tek od 2009. godine. Usporedbe radi, Ina danas ima postrojenje koje u malim količinama može proizvesti gorivo Euro IV kvalitete, koja dopušta 50 čestica sumpora po litri. “Što se zaštite zraka tiče, na području rafinerije postoji 55 različitih točaka emisije, poput dimnjaka i raznih peći koje emitiraju SO2, Nox, CO i prašinu. Za zaštitu vode, jer rafinerija godišnje u Dunav ispusti oko 10,2 milijuna tona vode, također smo napravili sve što je moguće i ugradili najmodernije filtere, kao i filtere na svim mjestima za otklanjanje otpada,” objašnjava nam direktor rafinerije Attila Csala. U gradu, dodaje, postoje tri stanice za praćenje zagađenosti zraka u Százhalombatte, čije se vrijednosti mijenjaju iz sekunde u sekundu, pa građani u svako doba dana i noći mogu saznati koliko je sumporovodika ili benzena u zraku. Što se zaštite okolnih voda (Dunava) tiče, Csala nam objašnjava da je Mol oko rafinerije 2001. dovršio gradnju 10.700 metara pregradnog zida, čija je investicija stajala 40 milijuna eura. Ugrađeni su sistemi za odvajanje otpadnih voda, postrojenje za pročišćavanje bioloških otpadnih voda, API separatori, rezervoar za izjednačavanje, sistemi za zračne flotacije za rastvaranje i cikličko uklanjanje taloga, kao i rukavac za taloženje otpada. To je stajalo 40 milijuna eura, zaključuje Csala. Hoće li se Sisčani i Riječani nakon 2011. godine moći pohvaliti istim, uvjeravaju nas i u Ini i u Molu, a na njima je samo da čekaju.

Ina: ´Sumporni dioksid nije štetan, samo smrdi po trulim jajima´

Prema usporedbi epidemiološke analize pojavnosti raka i leukemije na području Siska, Sisačko-moslavačke županije i RH u analiziranom razdoblju 2000.-2005., stopa smrtnosti od leukemije za oba spola ukupno u Sisku je viša od stope za Sisačko-moslavačku županiju i od stope za Hrvatsku. Isti je slučaj i s mortalitetom od raka pluća. Stopa mortaliteta od raka pluća u Sisku je iznosila je 66,2/100.000 i viša je od stope za Hrvatsku (58,6/100.000). Te su nam podatke neimenovani izvori u Ini prokomentirali kako “nije sumporni dioksid štetan, samo smrdi po trulim jajima”. “Štetan je benzen, koji Rafinerija više ne ispušta. Današnji karcinomi građana razvijali su se godinama, desetljećima, jer multipliciranju stanica svakog živog organizmna, pa tako i karcinoma, treba oko godinu dana”, tvrde u Ini.