Racionalan, ali se danas kupuje i srcem

Autor: Tomislav Pili , 11. studeni 2021. u 22:00
Uz 'mišićaviji' izgled, Stepway nalikuje malim SUV-ovima/MLADEN MILČIĆ/VL

Testirali smo treću generaciju Dacijina bestsellera – benzinski Sandero Stepway 1.0 TCe Comfort vrlo je dobar, ne i odličan automobil.

Kada se prije 16 godina Dacia pojavila na europskom tržištu s modelom Logan, prvim skrojenim pod kapom Renaulta, mnogo automobilskih novinara pokušavalo je pronaći epitete kojima bi ublažili činjenicu da se radi o jeftinom autu.

Pa su tako pisali o “jednostavnosti koju je današnja autoindustrija izgubila” ili primjeru novog vozila koje stoji kao 10 godina stari, izvoženi primjerci razvikanih njemačkih marki, često upitne ispravnosti i sumnjive kilometraže. Jednom riječju, Daciju su predstavljali kao racionalnu kupnju, prikladnu za ljude kojima je samo bitno prevesti se od točke A do točke B bez mnogo troškova.

Imidž jeftinog automobila (ili stigmu, kako tko gleda) Dacia je zadržala do danas, iako bi poštenije bilo reći da je “rumunj” prvenstveno povoljan auto. No, sve više kupaca danas ne treba uvjeravati kako je Dacia racionalna kupnja. Govore to i prodajni podaci za ključni model, Sandero.

Uvjerljivo najprodavaniji u povijesti

Poput bombe odjeknula je vijest da je u srpnju ove godine Sandero s 20.466 primjeraka postao najprodavaniji auto u Europi, potukavši i čuvenog Volkswagen Golfa, gotovo pretplaćenog na prvu poziciju ljestvice najprodavanijih.

Zanimljivo je da je to prva titula najprodavanijeg europskog automobila za Sandero od izlaska prvog modela 2008., ali i da je rumunjski bestseler ugrabio prvu poziciju u uvjetima pada ukupnog tržišta za čak 24%.

Iznenađuje vrlo dobra montaža: ništa ne cvrči, ne klima se i ne zijeva/MLADEN MILČIĆ/VL

Sve to treba uzeti sa “zrnom soli” jer je pitanje kakav bi bio poredak da ne vlada globalna kriza sa automobilskim čipovima te posljedični zastoji u proizvodnji – a time i prodaji – kod većine proizvođača.

Srpanjska vijest ipak pokazuje s koliko je pažnje Dacia pristupila dizajnu i izradi aktualne, treće generacije Sandera, u prodaji od početka ove godine. To i ne čudi jer je Sandero uvjerljivo najprodavaniji automobil u Dacijinoj povijesti. Od 2008. prodano je 2,17 milijuna primjeraka, a za usporedbu, još jedan Dacijin tržišni hit, SUV model Duster, našao je put do 1,76 milijuna kupaca.

126.000

kuna cijena testiranog modela, kojoj malo tko može parirati u toj klasi vozila

Odličnim prodajnim rezultatima Sandera dosad je uvelike pomagala crossover verzija Stepway kakvu smo imali na testu u verziji s benzinskim 1.0 TCe motorom i višom razinom opreme Comfort. Naime, čak 60% kupaca Sandera odabire povišeniju verziju koja trendovski nalikuje malim SUV-ovima, segmentu kojeg se tržište ne može nasititi.

Nesumnjivo da će slične rezultate donijeti i novi model Stepwayja, jer dizajnerski izgleda najuspjelije od sve tri generacije. Uz mišićaviji izgled, od “običnog” Sandera je viši za 4 centimetra. Drugačiji je i prednji branik te dva izbočenja na poklopcu motora koja Stepwayu daju još robusniji izgled. Sprijeda dominiraju nova LED dnevna svjetla u račvastom, Y obliku, a istovjetni je dizajnerski uzorak primijenjen i kod stražnjih LED svjetala. Dizajnerski se pripadnost grupaciji Renault više ne može sakriti, ali ni mehanički.

Prostrana unutrašnjost rezultat je rasta u svim smjerovima, a pripadnost grupaciji Renault ne može se sakriti ni dizajnerski ni mehanički/MLADEN MILČIĆ/VL, DACIA

Novi Sandero vozi na novoj CMF-B platformi predstavljenoj lani, a koriste je najznačajniji modeli alijanse Renault-Nissan: Renault Clio i Captur te Nissan Juke.

Drugim riječima, dok je prije 15-ak godina Dacia dobivala od Renaulta provjerenu i pouzdanu, ali zastarjelu tehnologiju primjereniju “siromašnijim tržištima”, sada sa zajedničkih polica dobiva najbolje što francuski proizvođač trenutno može ponuditi.

Gotovo francuski udoban, ali…

Dopadljivi izgled naglašen i narančastom Atacama bojom za 3500 kuna razoružat će dio skeptika, no predrasudama nema mjesta kada se sjedne u automobil, neovisno o tome radi li se o mjestu vozača ili suputnika. Doduše, čuvena “tvrda plastika” nije nestala ni iz treće generacije.

No, dopadljiva je i ne djeluje jeftino kao u prijašnjim modelima. Dojam znatno podiže umetak od tekstila ugodan na dodir koji se proteže cijelom širinom kokpita. Ono što svakako pozitivno iznenađuje jest vrlo dobra montaža: ništa ne cvrči, ne klima se i ne zijeva. Prednja ploča kao da je “napravljena iz jednog komada”, a isto vrijedi i za ostale dijelove unutrašnjosti. Dacia (još) ne nudi virtualne instrumente pa je ispred vozača analogni brzinomjer i brojač okretaja motora, a između njih ekran putnog računala.

MLADEN MILČIĆ/VL, DACIA

Osim podataka o razini goriva u spremniku od 50 litara, prosječnoj potrošnji i brzini, putem ekrana računalo sugerira vozaču kada bi trebao prebaciti u višu brzinu da dodatno snizi potrošnju. Ipak, bilo bi dobro da se Dacia sjetila ponuditi pokazivač temperature rashladne tekućine ili barem lampicu koja pokazuje kad se motor ugrijao. Testni automobil bio je opremljen i vrlo praktičnom karticom “Slobodne ruke” koja mijenja klasični ključ. Dovoljno se približiti prednjim ili stražnjim vratima da se auto otključa.

Isto tako, udaljavanjem na nekih metar i pol on se zaključa. Uz doplatu, prednjim dijelom unutrašnjosti dominira multimedijski zaslon koji uključuje i navigaciju te služi i za prikaz kamere pri vožnji unazad. Odmah do njega je nosač za pametni telefon. Uz lijevu polugu koja upravlja tempomatom, na desnoj je okretni prsten za namještanje razine osjetljivosti senzora za kišu u četiri stupnja.

Kišni jesenski vikend pokazao je da senzor u suradnji s brisačima u automatskom režimu rada odlično obavlja posao. Za razliku od većine suvremenih automobila gdje se komandama automatskog klima-uređaja upravlja na zaslonu, Dacia se odlučila za “starinsko” i mnogo praktičnije rješenje s tri okrugla prekidača. Vozač će vrlo lako naći idealnu poziciju jer mu se sjedalo pomiče i po visini, a po visini i dubini može se prilagoditi i upravljač obložen kožom s dvije donje prečke.

Sjedalo s decentnim narančastim detaljima i ušivenim logom Stepway dovoljno je udobno i na dužim putovanjima. Testni model došao je opremljen i s naslonom za ruku. Na suvozačkom mjestu obilje je mjesta, i za noge i za ramena, a u prostoru za koljena i glavu neće oskudijevati ni dva putnika prosječne visine na stražnjem sjedalu.

MLADEN MILČIĆ/VL, DACIA

Prostrana unutrašnjost rezultat je rasta treće generacije u svim smjerovima. Novi Sandero dugačak je 4,09 metara, širok 1,84, a visok 1,58 m. U odnosu na prethodnu generaciju duži je za 4,2 centimetra, širi za čak 11,5 te viši za 6,4 cm. Povećanje dimenzija primjećuje se u prtljažniku koji sada prima 328, odnosno 410 litara kada se spusti polica. Preklapanjem stražnjih sjedala obujam raste na 1108 litara.

Ravna utovarna površina dobiva se ako je polica prtljažnika na “gornjoj” etaži. Ako je na donjoj, utovarni je rub viši, a pošto nije obložen već je samo “goli lim”, već nakon nekoliko utovara moguća su oštećenja laka. No, to je cijena štednje na “nepotrebnim” detaljima.

Trocilindarski benzinski TCe motor od 999 “kubika” i 90 konjskih snaga pali se na gumb, a pri paljenju kazaljke na instrumentima “sportski” odrade puni krug. Trocilindraš vozačima naviklima na motore s četiri i više cilindara isprva ima čudan zvuk, ali se na njega brzo navikne.

U leru je praktički nečujan, a i pri višim brzinama na autocesti omogućuje slušanje glazbe ili razgovor sa suputnicima bez povišena glasa. Maksimalnu snagu razvija pri 4600, a najveći okretni moment od 160 Nm dostupan je na 2100 okretaja.

U gradu se odlično snalazi – uvjerljivo ubrzava pa omogućuje i “utrke” od semafora do semafora, ako je nekome do toga. Izlaskom na autocestu pokazuje da ipak ima svoje granice i da mu nedostaje sape. Sve je u redu do 110 km/h, ali poslije toga sporo nabire brzinu pa izlasci u lijevu traku zahtijevaju malo planiranja. Sandero Stepway ipak nije namijenjen sportskoj vožnji, već obiteljskom krstarenju, što dokazuju i tvornički podaci o ubrzanju do 100 km/h za 12 sekundi te najvećoj brzini od 172 km/h.

MLADEN MILČIĆ/VL, DACIA

Putnu brzinu u skladu s ograničenjima od 130 do 140 km/h motor održava bez ikakvih problema i ne odaje dojam da se na autocesti “muči” vrteći se na nekih 2700 okretaja. Tjeranje u više okretaje, iznad 3000, “kažnjava” višom potrošnjom, oko 9 litara.

Tijekom testa s podjednakom dužinom gradske dionice i autoceste zabilježili smo prosječnu potrošnju od 8 litara. Motor je uparen sa šestobrzinskim mjenjačem, možda i najlošijim dijelom ovog automobila. Iako se radi o najnovijem Renaultovom mjenjaču, ne može se pohvaliti osobitom preciznošću.

U vožnji je Sandero Stepway gotovo francuski udoban i odlično “pegla” rupe i ulegnute šahtove kojima zagrebačke prometnice obiluju. Prelazak preko rupa i uspornika ne izaziva nikakvo lupanje ovjesa što se može pripisati općenitoj robusnosti ovog automobila.

Da je Dacia uhvatila tehnološki korak govori i popis sigurnosne opreme. Uz šest zračnih jastuka, vozaču je na raspolaganju i upozorenje na mrtvi kut te sustav aktivnog kočenja u slučaju nužde (AEBS) koji podatke prima s radara ugrađenog u donjem dijelu prednje maske.

Kada se sve zbroji i oduzme, radi se o vrlo dobrom – ne i odličnom – automobilu. Cijeni testnog modela od 126.000 kuna malo tko može konkurirati, pa je rumunjska marka još jednom dokazala da je nenadmašna u pružanju vrijednosti za novac.

Dok je prije 15 godina to značilo pristati i na neke kompromise, danas rumunjski auto dopadljivog izgleda, opremljen suvremenom tehnologijom i ugodan u vožnji nije samo racionalna kupnja. Dacia se danas kupuje i srcem.

Komentirajte prvi

New Report

Close