Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / ENERGO MEDIA SERVIS

U gotovo svakom autu su barem dva mjesta slobodna. Zašto ne podijeliti troškove vožnje s još nekim – ili jednostavno stopirati? I jedno i drugo puno je zanimljivije od klasičnog putovanja. A osim toga se i štedi novac.

Sve dok je polupraznih automobila i slobodnih kauča na svijetu, naši sagovornici ne žele plaćati prijevoz i smještaj po hotelima. Jelena, Ivana, Stevan i Igor su prosječni mladi ljudi iz BiH. Od njih četvoro troje je nezaposleno. Štedjeti novac oni i ne mogu – jer ga ni nemaju. Ipak, putovanja za njih ipak nisu nedostižan san, već redovna pojava.

Oni stopiraju, kampiraju, traže besplatno noćenje putem interneta (couchsurfing). Poručuju svima da se s malo novca može mnogo toga vidjeti i doživjeti.

"Za ljetovanje sam ove godine potrošila 110 konvertibilnih maraka. Ljudi to naprosto ne vjeruju. Nevjerovatna im je priča da smo išli od Banjaluke do Ade Bojane u Crnoj Gori autostopom, a još nevjerovatnije da smo jeli, pili i spavali (u šatoru) deset dana za 55 eura", kaže Jelena.

Iako većina stanovništva živi u besparici, potrošački mentalitet zahvatio je i bh. građane, smatraju ovi mladi ljudi. Mnogi se zadužuju i ljetuju u popularnim odmaralištima. Umjesto toga, mogli bi malo više vjerovati jedni drugima, družiti se, upoznavati i svakako manje potošiti, savjetuje Jelena. "Svi to gledaju s negativne strane, misle da će im se nešto loše desiti, da im neće niko stati, ne spava im se u šatoru i slično". Kada je riječ o sigurnosti i eventualnim neugodnostima, ovi Banjalučani imaju samo pozitivna iskustva. Nikad ne putuju sami, već najčešće po dvoje.

Vozači su bili više nego ljubazni i dobronamjerni, čak su dijelili sa stoperima hranu i piće, kaže Stevan. On je autostopom proputovao cijelu bivšu Jugoslaviju.

A najudaljeniji grad do kojeg je stigao stopirajući bio je Istanbul. Imao je veliki broj suputnika i vozio se u velikom broju vozila – i ima samo pozitivne utiske. "Vozio sam se s najmanje stotinu različitih vozača. Nikakvih problema nisam imao. Najčešće staju kamiondžije, ali stao nam je npr. i jedan rumunjski meteorolog, ili trgovački putnik koji nas je počastio paštetama koje razvozi."

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Stati pored ceste, dići palac i čekati da se vozilo zaustavi, za neke ljude je ipak previše i ne osjećaju se ugodno u toj ulozi. I oni naravno imaju potrebu za jeftinim prevozom i putovanjima. Dosta pomažu društvene mreže na internetu gdje potencijalni suputnici uspostavljaju kontakt, zajedno putuju i dijele troškove.

Dvadesetšestogodišnja Ivana iz Banjaluke redovno koristi ove mogućnosti. Putem Facebook grupe "tražim-nudim prijevoz" kontaktira osobu koja ide do istog odredišta, nakon čega se dogovaju o svim detaljima. Razlozi za ovakav način putavanja su, kaže brojni. "Nije u pitanju samo financijska, već i ekološka isplativost. Ako netko već koristi auto i putuje, može povesti još jednu ili dvije osobe. Na taj se način, naravno, može naći i dobro društvo".

Komentari i "lajkovi" prethodnih putnika omogućuju da se koliko toliko provjeri, jeli osoba pouzdana ili nije. Nije imala nikakvih problema s dosadašnjim vozačima i vjeruje da su neugodnosti izuzetno rijetke. "To su normalni ljudi, najčešće vrlo zanimljivi, jer inače ne bi to ni radili da nisu opušteni i zabavni", dodaje Ivana.

Ovi mladi ljudi primjer su da se ne mora se baš sve skupo platiti te da novac ne jamči dobru zabavu. Ivana vjeruje, da su barijere samo u glavi pojedinca. "Većina mladih ne razmišlja o nekim alternativnim opcijama ako nemaju novca. Nije sramota biti siromašan, ali mnogi se toga stide. Neugodno im je koristiti ovakav vid prijevoza. U početku su to radili samo osvješteni pojedinci, ali se taj krug polako širi".

Jeftino putovanje zahtijeva i određeno planiranje sedmicama unaprijed. Nakon što se dovezete do željene lokacije, valja negdje i prespavati, po mogućnosti besplatno. Za to postoji popularni "couchsurfing" ili spavanje na tuđem kauču. Mladom ekologu Igoru ovo je sastavni dio putovanja. Ipak, češće je bio u ulozi domaćina. Na svom kauču u iznajmljenom jednosobnom stanu u Banjaluci, prenoćište je prožio brojnim turistima sa svih kontinetata.

On "couchsurfing" vidi kao nešto mnogo važnije od financijske uštede. "Najvažnije je izgradnja povjerenja u ljude. Danas vlada atmosfera straha i paranoje. Ovo je suprotno svemu tome". Igor želi obići mnoge zemlje svijeta, upoznati nove kulture i različite ljude, a spavanje u hotelima i apartmanima za njega nije opcija. [DW]