Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Put oko svijeta bez povratka

Autor: Ozren Podnar
27. studeni 2008. u 22:00
Podijeli članak —

Avanturistički turizam sve više uzima maha, no neke bi svjetske destinacije ipak bilo bolje zaobići

Afganistan (Azija)
Ono što je Disneyland za ljubitelje djetinjaste zabave Afganistan je za pustolove, trgovce drogom, islamske fanatike i hrabre zapadnjačke borce za mir i slobodu. To je područje oduvijek strateški važno prometno čvorište, no izloženost brojnim vojskama kroz stoljeća nije pogodovala stvaranju uređene države. Tijekom sovjetske intervencije osamdesetih Crvena je armija posijala 12 milijuna nagaznih mina, a te naprave ubijaju i sakate stotine ljudi godišnje. Daleko više štete nanosili su, a i danas nanose, talibani. Samoubilački su napadi redovni, a najžešći je izveden prije točno godinu dana u provinciji Baghlan kad je poginulo 70 ljudi. Iako su talibani svrgnuti s vlasti, poletno djeluju u planinskim vrletima i novače pristalice. Nažalost, ni vlast ustoličena uz pomoć Zapada nije izrazito napredna, osobito naspram žena. Slika ne bi bila potpuna da ne spomenemo Afganistanov status zapaženog proizvođača opijuma i hašiša.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Irak (Azija)
Za režima Sadama Huseina vladao je državni terorizam, a od njegova rušenja u američkoj režiji stanje se višestruko pogoršalo. Samoubilački pothvati, nasumična ubojstva i otmice svakodnevno su na rasporedu. Neke snage ratuju protiv američkih okupatora, druge – suniti i šijiti – ratuju međusobno, a na lokalnom nivou bande ratuju protiv države, drugih bandi i Amerikanaca. Najviše je nasilja u središnjoj regiji, od Tikrita na sjeveru do Hillaha na jugu. Situaciju dodatno komplicira nacionalna težnja Kurda, jednog od najvećih svjetskih naroda bez države, kojih najviše ima na iračkom sjeveru. Na kurdskom području povremeno interveniraju turske redovne snage, u potjeri za turskim Kurdima koji se skrivaju među rođacima južno od međudržavne granice. Od početka intervencije 2003. poginulo je 650.000 ljudi, 1,85 milijuna ih je raseljeno unutar Iraka, a još su dva milijuna pobjegla izvan zemlje. Ostvari li se najavljeno povlačenje Amerikanaca, katastrofa će se udvostručiti i zajamčiti Iraku dug boravak u vrhu ljestvice, osim ako neko drugo žarište ne nadmaši sebe.

Afganistan (Azija)
Ono što je Disneyland za ljubitelje djetinjaste zabave Afganistan je za pustolove, trgovce drogom, islamske fanatike i hrabre zapadnjačke borce za mir i slobodu. To je područje oduvijek strateški važno prometno čvorište, no izloženost brojnim vojskama kroz stoljeća nije pogodovala stvaranju uređene države. Tijekom sovjetske intervencije osamdesetih Crvena je armija posijala 12 milijuna nagaznih mina, a te naprave ubijaju i sakate stotine ljudi godišnje. Daleko više štete nanosili su, a i danas nanose, talibani. Samoubilački su napadi redovni, a najžešći je izveden prije točno godinu dana u provinciji Baghlan kad je poginulo 70 ljudi. Iako su talibani svrgnuti s vlasti, poletno djeluju u planinskim vrletima i novače pristalice. Nažalost, ni vlast ustoličena uz pomoć Zapada nije izrazito napredna, osobito naspram žena. Slika ne bi bila potpuna da ne spomenemo Afganistanov status zapaženog proizvođača opijuma i hašiša.

Irak (Azija)
Za režima Sadama Huseina vladao je državni terorizam, a od njegova rušenja u američkoj režiji stanje se višestruko pogoršalo. Samoubilački pothvati, nasumična ubojstva i otmice svakodnevno su na rasporedu. Neke snage ratuju protiv američkih okupatora, druge – suniti i šijiti – ratuju međusobno, a na lokalnom nivou bande ratuju protiv države, drugih bandi i Amerikanaca. Najviše je nasilja u središnjoj regiji, od Tikrita na sjeveru do Hillaha na jugu. Situaciju dodatno komplicira nacionalna težnja Kurda, jednog od najvećih svjetskih naroda bez države, kojih najviše ima na iračkom sjeveru. Na kurdskom području povremeno interveniraju turske redovne snage, u potjeri za turskim Kurdima koji se skrivaju među rođacima južno od međudržavne granice. Od početka intervencije 2003. poginulo je 650.000 ljudi, 1,85 milijuna ih je raseljeno unutar Iraka, a još su dva milijuna pobjegla izvan zemlje. Ostvari li se najavljeno povlačenje Amerikanaca, katastrofa će se udvostručiti i zajamčiti Iraku dug boravak u vrhu ljestvice, osim ako neko drugo žarište ne nadmaši sebe.

Sudan (Afrika)
Glad, očaj i razaranje postali su sinonimi za državu u neredu, a napadi na ispostave zapadnih institucija i državljane su uobičajeni. Zapadna regija Darfur najopasniji je dio zemlje zbog trajnog rata između vladine vojske s lokalnim saveznicima i pobunjenika, a u južnom Sudanu stalno su u tijeku borbe između naoružanih skupina. Gdje je ratovanje najunosnije zanimanje, najgore prolaze nenaoružani civili: od 2003. naovamo 235.000 je sudanskih izbjeglica prešlo u susjedni Čad, a dva su milijuna Sudanaca izginula u dva građanska rata unazad pola stoljeća. Što ne pokose meci i glad, pada pred naletom bolesti, od kojih su neke toliko rijetke da ne postoje nigdje izvan Sudana. Ipak, samo tri bolnice pokrivaju šest milijuna stanovnika.

Somalija (istočna Afrika)
Ako ste preživjeli Sudan, glavu gore, još stignete poginuti u nedalekoj Somaliji. Ta istočnoafrička zemlja nudi raznovrsne užitke putnicima kopnom i morem. Somalijski pirati naoružani automatskim puškama posljednjih su godina najaktivniji u svijetu i svojim zarobljenicima s otetih brodova pružaju nezaboravno iskustvo, uključujući i smrt. Kopno je podjednako zabavno jer je zemlja isjeckana na klanove koji su u permanentnom međusobnom ratu, a usput su i ekstremističke islamske snage – Savez islamskih sudova – u ratu sa središnjom vlašću. Glavni grad Mogadishu također je ratna zona, a 2006. je i Etiopija intervenirala protiv odmetnutih somalskih muslimana. Napadi na strance su uobičajeni, a za pomoć se ne možete obratiti nikome. I američki marinci su se našli u gabuli kad su pokušali spasiti posadu helikoptera (vidjeti “Pad crnog jastreba”) pa ne znamo što biste vi uopće imali tražiti tamo, osim ako ste u sukobu sa životom.

Burundi (srednja Afrika)
Mala zemlja za velik, a možda i vaš zadnji odmor. Površinom kao pola Hrvatske, Burundi je među deset najsiromašnijih zemalja svijeta, ali je po količini nasilja pri vrhu. Građanski rat između vlade i najveće pobunjeničke skupine FLN (Fronta narodnog oslobođenja) nije završio unatoč primirju potpisanom 2006., pa je glavni grad Bujumbura i dalje na njezinu udaru. Država je prelazila iz ruke u ruku više puta u posljednjih pola stoljeća, a popis ubijenih političara je pozamašan. Pljačke, otimačine automobila i ljudi nisu rijetkost pa se turistima (?) ne preporučuje da zaustavljaju vozilo kako bi, primjerice, kupili suvenire. Dodatna nevolja za one koji pretrpe ozljedu ili se razbole u Burundiju je izrazito loše stanje javnog zdravstva.

Haiti (Srednja Amerika)
Unatoč smjeni na vlasti otprije četiri godine Haiti i dalje zahvaćaju provale nasilja i demonstracije. State Department upozorava da u državi nema djelotvorne policijske službe i pravosuđa, nasilje je nekontrolirano, a nekoliko je gradova u rukama organiziranog kriminala. Osim toga vlada manjak vode, struje i medicinskih potrepština. Od 2006. u zemlji je prisutno 8000 pripadnika Ujedinjenih naroda, no oni nisu ovlašteni pomagati strancima u nevolji. UN je nazvao Cite Soleil (Grad sunca), četvrt Port-au-Princea, “najopasnijim mjestom na zemlji”, dok posjetitelji za tu lokaciju manje diplomatično kažu “anus svijeta”. Ipak, stranci putuju na ovaj otok zbog njegovih prirodnih ljepota.

Južnoafrička Republika (Afrika)
Ako država nosi prestižni naziv svjetske prijestolnice silovanja, u njoj ne može biti bajno. U 2005. stopa silovanja iznosila je 118,3 na 100.000 žena, što znači da godišnje biva silovana jedna od 900 žena. Na rok od deset godina to je prosjek od jedne žene na svakih 90, što je kataklizmično. Domaćin idućeg Svjetskog prvenstva diči se i visokom stopom ubojstava te je redovno među prvih pet u svijetu po tom kriteriju. Ubojstva se najčešće događaju u siromašnim područjima jer se imućni ograđuju visokim zidovima uz oružanu zaštitu. Dok običan građanin ima 39/100.000 izgleda da bude ubijen bilo koje godine, prosječan farmer stoji još bolje jer snosi osam puta veći rizik od 313/100.000. Specijalitet: svi koji se bave seksom u ovoj zemlji u dobrom su položaju da kući donesu osebujan dar – virus HIV, koji prema procjenama nosi 10 milijuna Južnoafrikanaca.




Brazil (Južna Amerika)
Za svakoga tko putuje u Brazil pitanje nije hoće li biti opljačkan, nego kada će se to dogoditi. U ovoj golemoj zemlji od 190 milijuna stanovnika i s fantastičnim natalitetom gorko siromaštvo živi rame uz rame s bogatstvom, no stvarno imućni građani putuju zrakom. Samo u Sao Paulu postoji 170 heliodroma na vrhovima nebodera – redovnih postaja za bogataše, koji tlo ostavljaju običnom puku. A na tlu opasnost vreba iza svakog ugla, ne samo u favelasima, siromašnim četvrtima u koje u pravilu ni policija ne zalazi. Iako većina žrtava preživi ulični napad, dodir noža ili razbijene boce prislonjene na grlo nije ugodno turističko iskustvo. Noviji oblik kriminala dobio je i naziv munjevitih otmica. Pljačkaši čovjeka otmu i prisile ga da ih odvede do bankomata i plati otkupninu. Nema li dotični karticu ili sredstava na bankomatu, ostaje mu mogućnost da telefonski nazove obitelj, od koje se traži da uskoči s doznakom. A ako preživite brazilske ulice, još vas čekaju piranje.

Kolumbija (Južna Amerika)
Riječ je o državi kondora, Shakire i Valderrame, ali i narkotrafikanata, ubojica i otmičara. Godišnje biva oteto oko 2000 ljudi (2338 u rekordnoj 1998.), a oko 5 posto umre u zatočeništvu. Po ubojstvima Kolumbiji je vodeća u svijetu jer je 2006. stopa ubojstava bila 70 na sto tisuća stanovnika. Omiljene su mete atentatora gradonačelnici, vjerojatno oni koji se nisu kvalitetno uključili u kriminalne aktivnosti ili su čak odbili pokušaje korupcije. Kao žrtve padaju i sasvim nedužne osobe, primjerice vjerski radnici. Prije devet godina ubijeno je devet katoličkih misionara, a 2005. samo pet. Vodeći biznis je proizvodnja i trgovina kokainom, u čemu je prednjačio pokojni Pablo Escobar i njegov kartel iz Calija. Ratu između države i narkogerile nema kraja.




Rusija (Euroazija)
U kriminalom opterećenoj Ruskoj Federaciji zločinci više nego političari nose luksuzna Armanijeva odijela puna rubalja. Ruska je mafija u punom naletu, gangsteri su brojniji od policajaca, a svakih 18 minuta jedan građanin biva ubijen. U populaciji od 143 milijuna to je 84 ubojstva dnevno. Otmice su česte, a žrtve su ponajviše stranci zbog više platežne moći. Ulični kriminal obuhvaća džeparenje, otimačinu mobitela, kamera i gotovine te fizičke napade. Žarište ruskog kriminala nalazi se u Čečeniji, republici smještenoj tik uz Gruziju, što je također dobar znak za opasnost. Čečeni usput nadziru dobar dio vodećih biznisa – prostituciju, trgovinu drogom i ugostiteljstvo. Dagestan i Sjeverna Osetija, također na Sjevernom Kavkazu, iduće su neuralgične točke te multietničke megazemlje.

Još nekoliko zemalja za izbjegavanje

Čad (Afrika)
Kao što je Pakistanu hendikep granica s Afganistanom, tako Čad i njegovi žitelji trpe zbog blizine Sudana, osobito zato što se preko granice nalazi izgladnjeli Darfur. I u samom Čadu prisutne su tenzije između vlasti i pobunjenika, a State Department izvještava o porastu cestovnih razbojstava osobito na štetu stranih državljana.
Kongo (Afrika)
Ako pratite medije, znate da je ovdje nova faza građanskog rata u tijeku pa se tamo nećete ni uputiti osim ako kod Gibraltara pogreškom skrenete prema jugu i vozite pogrešnim smjerom 3500 km. Naoružane skupine radosno bi vas dočekale s repertoarom pljački, otmica, silovanja i ubojstava.
Libanon (Azija – Bliski istok)
Iako s Izraelom vlada primirje, političke napetosti i dalje su visoke. Šijitska oružana skupina Hezbollah, koja je ujedno i politička stranka, aktivna je u mnogim regijama, a i druge su ekstremističke vojske prisutne u palestinskim izbjegličkim logorima. Šetnja južnom pustinjom mogla bi završiti susretom s nagaznom minom ili neeksplodiranom granatom.
Liberija (zapadna Afrika)
Iako je intenzivni 14-godišnji interni rat prestao u ljeto 2003., uz progonstvo bivšeg predsjednika Charlesa Taylora, zločin ostaje krupan problem, posebno ubojstva, krađe, pljačke i seksualno nasilje.
Pakistan (Azija)
Područje nastanjeno Paštunima uz dugu granicu s Afganistanom je najopasnije jer tamo posluju ekstremističke skupine, od kojih su mnoge vezane s al-Qa’idom. Osim zapadnjačkih meta i domaći stradavaju u politički motiviranim atentatima, u kakvom je nedavno ubijena Benazir Buto.
Sjeverna Koreja (istočna Azija)
U tu zemlju vjerojatno ne možete ni ući osim ako niste diplomat na specijalnoj misiji ili humanitarac. A i ne znamo što biste htjeli raditi u zemlji dragog vođe Kima, koji možda jest, a možda i nije živ.
Šri Lanka (južna Azija)
Bujna tropska priroda nekoć je činila Šri Lanku (bivši Cejlon) popularnim turističkim odredištem, no boj separatističkih Tamila i središnje vlasti za nijansu je umanjio idiličnost otoka. Iako stranci u pravilu nisu meta, mogu pasti kao slučajne žrtve sukoba. Najviši je rizik od terorizma i razbojništva prisutan u sjevernom dijelu zemlje, naseljenom tamilskom većinom, dok u ostatku zemlje postoji rizik srednjeg stupnja.
Tajland, Malezija (jugoistočna Azija)
Za nepoznavatelje zakonskih propisa i drakonskih kazni posjednicima bilo čega nalik drogi izlet u neku od tih zemalja može se pretvoriti u trajnu noćnu moru. Malezija je, inače, politički uređena, samo nemojte pljuvati ili bacati žvakaće na pločnik da ne biste bili izbatinani bambusovim štapom.

Autor: Ozren Podnar
27. studeni 2008. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close