Proizvodnja mineralne vode u Srbiji u velikoj je ekspanziji. Godišnje se proizvodi 400 milijuna litara, a u desetak tamošnjih tvornica zaposleno je više od 10 tisuća radnika. Toliku proizvodnju omogućavaju brojni izvori mineralne vode po kojoj je Srbija u vrhu zemalja. Na samom početku privatizacije najveće zanimanje inozemnih kupaca vladalo je za kupnju tvornica mineralne vode. Bitka za kupnju najpoznatije i najveće srbijanske tvornice “Knjaz Miloš” trajala je gotovo godinu dana. Za nju su se borili poznati košarkaš Vlade Divac, uz partnerski odnos s francuskom kompanijom Danone, ali je prevagu, po običaju, odnio Milan Beko, najveći mešetar u privatizaciji. Posljednjih godina u porastu je i eksploatacija malih izvorišta što je pridonijelo rastu tvornica koje se bave proizvodnjom mineralne vode. Najveći proizvođači su “Knjaz Miloš”, Minakva i Voda Vrnjci. Oko 85 posto proizvedene mineralne vode izvozi se u susjedne zemlje, tako da ona postaje jedan od glavnih izvoznih aduta Srbije, iako proizvodne mogućnosti nisu ni približno iskorištene. Za povećanje izvoza neophodno je, prema ocjeni Gospodarske komore Srbije, imati bolji marketing, te uložiti veća sredstva kako bi se broj zemalja u kojima se izvozi mineralna voda znatno povećao. Osim kvalitetne mineralne vode, Srbija je bogata i izvorima obične pitke vode. Po bogatstvu pitke vode Srbija se nalazi na 43. mjestu u svijetu. Komercijalizacija pitke vode tek je u začetku.

Zbog niske cijene pitka voda se neracionalno troši, tako da je rasporostranjeno zalijevanje vrtova pitkom vodom, a koristi se čak i za pranje ulica i automobila. Zbog toga je dnevna potrošnja po stanovniku oko 300 litara, dok je, primjerice, u Europi dvostruko manja.Cijena kubičnog metra pitke vode u Srbiji je 0,37 eura, što se smatra veoma niskom u usporedbi s drugim zemljama. U Francuskoj su računi za vodu veći od onih za potrošenu struju. Da bi pitka voda dobila značenje robe, a ne prirodnog dobra koje se neracionalno troši, njezini proizvođači traže da se cijena poveća na oko 1,2 eura po kubičnom metru. Ta zamisao još realno nije izvodljiva zbog malih plaća i velike nezaposlenosti pa se jeftinom vodom, na izvjestan način, kupuje socijalni mir. U ruralnim srdinama 40 posto vode konzumira se bez odgovarajuće kontrole, a putem vodovoda, tzv. česmovačom, pitkom vodom, opskrbljuje se 60 posto stanovništva. Posljednjih godina u porastu je broj tvornica koje se bave pakiranjem pitke vode i njezinom prodajom. Među najpoznatijim su Vodavoda i vlasinska Rosa. Ovu posljednju kupila je kompanija Coca-Cola od Simpo holdinga iz Vranja u sastavu kojeg je poslovala. Izvorište iz kojeg Vodavoda (nalazi se u blizini poznate banje Vrujci) puni svoje boce toliko je bogato da se pokraj nje grade još dvije tvornice za pakiranje pitke vode. Jednu od njih gradi kompanija Delta. Prodaja pitke vode postala je vrlo unosan posao jer su sve češći slučajevi da voda iz vodovoda nije za piće zbog zagađenosti. U vrijeme poplava događa se, kao u Kraljevu, da gradovi tjednima ostaju bez pitke vode pa se oskrba građana obavlja uz pomoć cisterni. Tako je došlo do apsurda da građani unatoč bogatih izvora kvalitetne mineralne i obične pitke vode konzumiraju vodu sumnjive kvalitete. U Zavodu za zaštitu zdravlja pokrenuta je akcija da se zastarjeli vodovodi obnove, te da se opskrbom vodom iz vodovoda koristi 90 posto stanovništva.

Vodavoda osvaja arapski svijet

Vodavoda po drugi put je sudjelovala na sajmu ‘Gulfood’, koji se svakegodine održava u Dubaiju. Uprava tvrtke je odlučila ponovno sudjelovati radi proširenja trgovinske i distributivne mreže u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i osnutka zajedničke kompaniju kao predstavništvo za Bliski istok. Inače, Gulfood je najveći sajam hrane, pića, hotelijerstva i ugostiteljstva na Bliskom i Srednjem istoku, a ove godine na manifestaciji je sudjelovalo gotovo 1200 izlagača iz oko 70 zemalja.