Sukladno rezultatima parlamentarnih izbora iz studenog 2007., na kojima je HDZ bio relativni pobjednik, Stjepan Mesić dao je mandat za sastavljanje vlade Ivi Sanaderu, koji sklapa koaliciju s HSLS- om, HSS- om i SDSS-om te postaje prvi premijer RH s dva mandata. U njegovoj su vladi Božidar Kalmeta, Berislav Rončević, Damir Polančec, Petar Čobanković, kasnije redom poznati likovi iz raznih korupcijskih afera. 

Činilo se da se idila u Hrvatskoj nastavlja – nezaposlenost je u trećem kvartalu 2007. bila najniža još od 1996., a oko 120.000 građana aktivno trguje na burzi. Poslovni piše da su Hrvati samo u crnogorske dionice uložili više od pola milijarde kuna, a prednjače Kristijan Floričić i Miroslav Jeličić-Purko.  Objavljeno da će Hrvati do kraja godine više koristiti mobitele nego fiksne linije, te da su stanovi u Zagrebu skuplji nego u Pragu. U svom tjednom prilogu, Poslovni piše o luksuzu, putovanjima, šopingu, glavni je problem bio kako potrošiti novac. 

Početkom godine, glavna tema je ekološko-ribolovni pojas ZERP, koji je uzrokovao probleme s Italijom i Slovenijom. Državni tajnik za more Branko Bačić uvjerava javnost da RH može nadzirati taj pojas, iako još nema obalnu stražu. Vlada je stoga najavila poticaje za novu flotu- prema idejama zagrebačkog Brodarskog instituta, za nadzor ZERP-a u brodogradilištu Kraljevica gradile bi se dvije vrste brodova.

Plan je sagraditi osam ili devet obalnih ophodnih brodova duljine 35 metara i dvadesetak članova posade, te četiri višenamjenska ophodna broda duga 78 metara i s posadom od 30 do 50 mornara.  ZERP je i svjetski atraktivna tema, pa u Hrvatsku dolaze novinari Al Jazeere i Yomiuri Shimbuna, no ta priča i koči pregovore o ulasku u EU. Olli Rehn, povjerenik Europske komisije za proširenje, nakon razgovora sa Sanaderom rekao je da "2008. može postati presudna za pristup Hrvatske EU, ali predstoje važni izazovi poput provedbe ključnih reformi i rješavanja pitanja ZERP-a.

Hrvatska može završiti pristupne pregovore s EU u prvoj polovici 2009., ako riješi ZERP, a u suprotnom može doći i do blokade pregovora", naglasio je Rehn.  "Ribljem fondu u Jadranu neće pomoći jednostrano proglašenje ZERP-a, nego članstvo Hrvatske u EU, jer će taj pojas postati dijelom zajedničkih voda na kojima se primjenjuje europsko zakonodavstvo, puno strože glede okoliša i eksploatacije ribljeg fonda nego hrvatsko.", kazao je Rehn. Sredinom ožujka Sanader iznenada odustaje od ZERP-a zbog EU.

"Zaštićeno ekološko-ribolovni pojas i dalje ostaje na snazi, ali se do ulaska Hrvatske u EU neće primjenjivati na zemlje članice, odnosno Sloveniju i Italiju", rekao je Sanader,  priznavši pritom ako je situacija oko ZERP-a izazvala krizu u odnosima s Unijom te da je dilema – EU ili ZERP.   Za članice EU tako je prestala zabrana izlova koja zapravo nikada nije ni primijenjena zbog pogrešnih vladinih koraka. "Javni apel Ceha ribara Vladi da ne popusti pred ponižavajućim pritiscima neće imati učinka", komentira Poslovni.

Sindikalci s ugovorima menadžera  
Prvu godinu drugog Sanaderovog mandata obilježit će svjetska ekonomska kriza – započela  je u SAD-u u ljeto 2007., a tek u studenome 2008. premijer Sanader na sastanku sa sindikalcima govori: ""Kolokvijalno rečeno, u banani smo!" Prve naznake krize u Poslovnom dnevniku su se pojavile krajem siječnja 2008., kad je na naslovnici pisalo "ZSE: Vodeće dionice potonule od 4 do 8 posto, nakon pada svjetskih burzi od 30-ak posto".

Bio je to tek početak sloma, bijeg ulagača pretvara se u stampedo pa u travnju bilježimo najveći dnevni pad Crobexa od 2003. – dionički indeks Zagrebačke burze potonuo je 5,69 posto. "Obustave trgovanja zbog velikog pada čak 39 izdanja dovoljno govore o spremnosti ulagača da rasprodaju svoje dionice. Povlačenje ulagača dovelo je do smanjenja tržišne kapitalizacije Zagrebačke burze od milijardu kuna u samo jednom danu", opisuje Poslovni. U rujnu se cijena dionice HT-a  godinu dana nakon izlistavanja prvi put spustila ispod 265 kuna koju je imala u javnoj ponudi. iako je prethodno u trgovini postigla cijenu i do i 419 kuna. "U općoj krizi tržišta, više od 350 tisuća građana, zajedno s velikim investitorima sa strepnjom čekaju sljedeću (donju) cjenovnu granicu", navodi Poslovni, koji piše i o nastavku građevinskog buma.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

"U pet ovogodišnjih mjeseci izdano je najmanje dozvola za gradnju u posljednjih osam godina. Do lipnja ove godine izdane su 1132 dozvole za gradnju ili 21,8 posto manje u odnosu na prošlu godinu, dok je vrijednost radova po njima pala za 722,2 milijuna kuna ili 6,3 posto", navodi Državni zavod za statistiku.  Vlada se i dalje pravi da je sve u redu, pa ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Čobanković najavljuje gradnju višenamjenskog kanala Dunav – Sava – izgradnja će započeti čim Sabor usvoji studiju utjecaja na okoliš, a radovi su vrijedni 4,5 milijarde kuna.  Poslovni od 1. listopada izlazi pod naslovom Ima li kraja panici? Cijeli broj od 24 strane izdan je pod egidom 'Kriza svjetskog gospodarstva' koju nekadašnji ministar i poduzetnik u nastajanju Borislav Škegro naziva Majka svih kriza. 

O tome kako se u Hrvatskoj živjelo prije krize doznajemo iz teksta pod naslovom "U HŽ-u 102 sindikalista imaju menadžerske ugovore", što znači da njihove plaće stoje 1,5 milijuna kuna svakog mjeseca. "Prema kojim kriterijima je 67 predstavnika sindikata i radničkih vijeća samo u HŽ Infrastrukturi zaslužilo uvrštavanje na listu menadžerskih ugovora, potpuno je nejasno.Oni u prosjeku primaju oko 12.500 kuna neto, s tim da se proizvoljnom odlukom Uprave njihovi koeficijenti množe s osnovicom koja iznosi nevjerojatnih 8144 kune. Tko je odredio takav koeficijent za sindikaliste, također je nepoznanica", objašnjava Poslovni nevoljkost sindikalista da zatraže smjenu dokazano nesposobne uprave. 

Neuspjeli izlet Agrokora u Tursku
 Poslovni javlja i da se raspao konzorcij Crotrain, koji su činili Končar i Tvornica željezničkih vozila Gredelj. Umjesto da dvije velike tvrtke u većinskom državnom vlasništvu zajednički razvijaju projekt prigradskih i regionalnih vlakova vrijednih oko 290 milijuna eura, posao su podijelile među sobom. Hrvatska je tako umjesto jednog dobiti dva prototipa vlaka.  "Iako je bila dogovorena proizvodnja u jednakim omjerima, Uprava Končara ju je blokirala. Gredelj koji je u procesu preseljenja i vodi investiciju od 80 milijuna eura nije mogao pristati na podređenu ulogu u Crotramu", ističe predsjednik Uprave TŽV Gredelj Antun Fabek. Suradnja je pukla zbog neslaganja oko toga tko će imati koliki udjel i tko će voditi projekt.   

"Ugovor o razvoju prototipa i daljnjoj proizvodnji potpisan je krajem 2005. i najavljivao se kao velik uspjeh za hrvatsko gospodarstvo. Prvo se trebao razviti prototip 18 prigradskih vlakova za Zagreb, što je u određenom dijelu i učinjeno, a zatim bi isti prototip s izmjenama u interijeru i ulaznim vratima poslužio za 33 regionalna vlaka. Sada će se raditi dva različita prototipa. Nakon potpisivanja se najavljivalo da bi omjer u poslu trebao biti 50 prema 50 posto. Prošle dvije godine trajala su natezanja o udjelu jer Končar nije pristao na ravnopravnu ulogu, nego je želio vodeću ulogu kao i u konzorciju Crotram koji još egzistira i proizvodi niskopodne tramvaje za Zagreb", piše Poslovni. Hrvati i dalje žele osvojiti svijet, pa je Agrokor skupa s partnerskom investicijskom kućom Blackstone dao ponudu za kupnju 51 posto Migrosa, najvećeg turskog trgovačkog lanca, u čemu nisu uspjeli, Todorić ne odustaje, pokušava kupiti rusku Lentu, a zainteresiran je, kaže, i za ukrajinsku mesnu industriju.

Iz Splita stižu najave da taj grad "u idućih pet godina postaje veliko gradilište". Željko Kerum opet obećava otvorenje hotela Marjan, a do kraja 2009. trebalo je početi iseljenje kolodvora s istočne obale (koje još uvijek nije počelo). Direktor splitskog Konstruktor-inženjeringa Željko Žderić u Prištini je s kosovskom tvrtkom ENK Invest-Group potpisao ugovor o gradnji poslovno-stambenih zgrada u naselju Lakerishti, a projekt je trebao biti vrijedan 400 milijuna eura i trajati šest godina. Predviđao je gradnju najvišeg nebodera na Balkanu, s 42 kata i visine 165 metara. Nije niti započeto.   

U Zagrebu se u to doba puno gradi i još više obećava. Poslovni svakih par ima vijest tko sve gradi nebodere – posljednji u nizu onih koji sele sa svojih lokacija prema periferiji je Franck. "Stambeni i uredski neboderi će niknuti u dogledno vrijeme i na lokacijama Kraša, TOZ-a, TEP-a, Radin grafike, Pan Papira, Lipe Milla, Gredelja, Ciglana Zagreb, Badela, propalog  Tekstilnog kombinata Zagreb, Zagrepčanke, RIS-a i Sljemena". Samu uz Savsku najavljeno je nekoliko nebodera.  Na mjestu stare ciglane u Sesvetama Kolakov Phoenix najavljuje 350 milijuna eura vrijedno, nikad izgrađeno 'ekološko naselje' Grad budućnosti s oko 1000 stanova u pametnim zgradama, po kojem će ići samo vozila na električni pogon.

Holding plaća trostruko   
Poslovni objavljuje plan Zagrebačkog holdinga da od Erste banke kupi neboder od 2670 četvornih metara na Vukovarskoj za 16 milijuna eura, što znači da će platiti četvorni metar prostora nevjerojatnih 5992 eura. "Cijena je triput veća od prosječne pa dio Holdinga to smatra rasipanjem, jer je prosjek četvornog metra poslovnog prostora visoke klase u Zagrebu između 2100 i 2200 eura. Iz više izvora je potvrđeno da je konačna odluka donesena i da samo još treba potpisati ugovor. Mnogi su smatrali da Holding svoje sjedište može izgraditi na nekoj od lokacija koje ima u svom vlasništvu, primjerice na Velesajmu", piše Poslovni. Glasnogovornik Zagrebačkog holdinga Nenad Ivanković potvrdio je zainteresiranost za kupnju.

"Ideja je bila gradnja nebodera na lokaciji u kojoj bi se smjestila kompletna administracija i uprava Holdinga. Čak se predviđa i gradnja pothodnika ispod Miramarske kako bi Uprava bilo povezana sa zgradom Poglavarstva", rekao je.  I taj se rasipni plan izjalovio –  usred ljeta. sredinom kolovoza, predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić naprasno je podnio  ostavku nakon što je na web stranicama Holdinga objavljena anonimna optužba na račun bivšeg direktora Zagrebačkih cesta Igora Rađenovića, a koji je prethodno pretučen. 

"Ljubičiću je uspjelo ostati na čelu Holdinga unatoč brojnim prozivanjima i aferama koje su se u javnosti vezale uz njegovo ime, kao što su slučaj Krašograd, navodno pogodovanje natječajima i poslovanje sa sumnjivim tvrtkama te netransparentnost financijskog poslovanja Holdinga. Iako ga se u medijima prozivalo čak i kao naručitelja brutalnog fizičkog napada na Igora Rađenovića, za što nisu podneseni nikakvi dokazi, Ljubičić je ostao nedodirnut", piše Poslovni. Mafija je te 2008. otvoreno obračunavala sa svakim tko bi joj stao na put – pretučen i poduzetnik Josip Galinec, te novinar Dušan Miljuš. Državna revizija te je godine dala tek uvjetno mišljenje na poslovanje Grada Zagreba, a osim evidencije istih problema kao i 2006. koji nisu ispravljeni izrazila po prvi put negativno mišljenje o brojnim potencijalno štetnim zamjenama zemljišta s privatnim tvrtkama. Gradonačelnika to nije previše omelo, što doznajemo iz naslova u Poslovnom: "Bandić od Pašalića kupio zemljište za 6,7 milijuna kuna". Naime, gradske su vlasti odlučile kupiti i razmijeniti zemljište kako bi napravili ceste za naselje Odranska zavrtnica, u koje investira Kapital konzalting Ivića Pašalića.

Glavna zagrebačka tema ipak je bio projekt Tomislava Horvatinčića na Cvjetnom trgu, koji nastaje kombinacijom  bezočnog laganja i pogodovanja gradskih vlasti. Najavljen je tako pasaž širok 14 metara "koji se neće zatvarati noću". Obećani su javni sadržaji kao što je kinodvorana sa 600 mjesta (nije sagrađena) i još jedna manja javna dvorana od 211 kvadrata (nema ni nje). Umjesto atomskog skloništa Horvatinčić je proširio garaža. Horvatinčić je također najavio spajanje s Gundulićevom ulicom, što bi značilo rušenje zgrade Stomatološkog fakulteta, no Poslovni citira izjave vodećih ljudi tog fakulteta koji tvrde da ih uvaženi investitor  nije ni pozvao na razgovor, te da oni nemaju kamo iseliti. Lagalo se i oko garaže – prvo je rečeno da se gradi samo za stanare, što je prošireno i na druge građane, a iako je rečeno da će njome "upravljati Zagrebački holding", ipak je ostala u Horvatinčićevim rukama. 

Zbog ulaza u podzemnu garažu nepovratno je izgubljen dio pješačke zone u samom centru grada, a Horvatinčić obećava da će se to nadoknaditi "pasažom površine 1600 četvornih metara i pješačkim prolazima kojima će se od pasaža dolaziti iz Varšavske i Ilice", što također nije realizirano. "Dobili smo mnogo više javnih sadržaja nego je bilo predviđeno", povladila mu je Doris Kažimir, zagrebačka pročelnica za zaštitu spomenika kulture. Ljutiti  građani su prosvjedovali ali nije im pomoglo – gradska skupština je, mahom glasovima Bandićevih SDP-ovaca, izglasala izmjene GUP-a i Horvatinčić se mogao baciti na posao.  Gradi se i u Središću, i to ne jeftino. Tvrtka Tehnika dovršila je Muzej suvremene umjetnosti, a cijena je narasla s prvotnih 210 na 400 milijuna kuna. "U Zagrebu je dobro samo onima koji rade s gradom", bio je jedan od naslova u Poslovnom, koji objašnjava idući naslov "rat Sokol Marića i Bilić-Erića za zaštitarske poslove u Zagrebačkom holdingu". 

'Od 5 gosp. novina tri su propale'

Darko Markušić 6 godina je uređivao Poslovni dnevnik 
Krajem veljače 2008., dotadašnji vlasnik Stjepan Andrašić prodao je Poslovni dnevnik Styriji, a Darko Markušić postaje novi glavni urednik. "Bilo je to razdoblje procvata hrvatskog tržišta kapitala i Poslovni dnevnik je i sam bio izložen tržišnoj utakmici jer su na tržištu postojala dva gospodarska tjednika, jedan mjesečnik te još jedan dnevnik. Danas nema više nikoga osim Poslovnog dnevnika i jednog tjednika. Ostali nisu izdržali jer nisu imali vjerne čitatelje i stabilnog izdavača. Tih šest godina koliko sam bio na čelu tiskanog izdanja, a kasnije i portala Poslovni.hr, promovirao sam tržište kapitala i transparentnost poslovanja. Poslovni je osvojio niz međunarodnih priznanja za najbolje naslovnice, vizualizaciju, tipografiju…. Nakon redizajna i rebrandiranja stekao je reputaciju novina za poslovnu i društvenu elitu. Tome su pomogli i zajednički projekti, tj. partnerstva neubičajena za hrvatske okolnosti s najuglednijijim svjetskim izdavačkim kućama, The Economistom i The New York Timesom", kaže Markušić.