U zemlji melankoličnog fada, vrhunskih vina i kuhinje te zadivljujuće arhitekture, kroz dugu su povijest otisak ostavili Grci, Rimljani, Arapi, Germani, Brazilci, Afrikanci, narodi Dalekoga Istoka. I vidljivo je to posvuda. Život u Portugalu oblikovala je i Europska unija kojoj su se pridružili prije dvadeset godina, te multinacionalne kompanije prepoznavši prednosti njihova geo-strateškog položaja i niske cijene rada.Diktat velikog kapitala i brzina suvremenog načina življenja, čini se da još uvijek nisu preduboko zadrli u portugalski mentalitet. Odani obitelji i vjeri, bogatoj tradiciji i svom jeziku, srdačni i gostoljubivi, Portugalci žive u u ritmu fada – lagano i pomalo tugaljivo…

Slavna prošlost
Ponosni na svoju slavnu prošlost i vremena velikih svjetskih otkrića, o tome će rado popričati s putnikom-namjernikom. No ako ne govorite portugalski, priča odmah pada u vodu. I nije baš lako susresti Portugalca koji govori makar i osnovne fraze engleskog. Kao da još žive u davnim stoljećima slave, kad je portugalski bio najrasprostranjeniji jezik na svijetu. Čak i za objašnjenje kakvu kavu želite, ponekad je potrebna pomoć ruku što također može biti neuspješno. Jelovnici su obično isključivo na portugalskom, a krajnje začudi kad ne prepoznaju niti riječi water ili shopping centar, makar se radnja zbiva u središtu Lisabona. Pisanje ovoga teksta Turistička zajednica Lisabona potpomogla je tako s kilogramom propagandnog materijala – isključivo na portugalskom jeziku. Slijedom te priče, ako u nekom od 12.000 lisabonskih restoran(čić)a i dobijete nešto “deseto”, bez porcije srdačnosti nećete ostati. U Portugal turisti prvenstveno dolaze zbog monumentalnih zdanja koja su ostavile generacije portugalskih kraljeva i vladara, pomoliti se Majci Božjoj u Fatimi, ljetovati na Atlantiku ili jednostavno uživati u morskim delicijama i vinima po kojima je Portugal poznat diljem svijeta. Dodatne mu slave ni ne treba.

Odavna ga je već proslavio i portugalski velikan Vasco da Gama, kad je 1498. godine oplovio Rt dobre nade i otkrio put u Indiju okrenuvši tako novu stranicu u povijesti svijeta. Vječno počiva u lisabonskom samostanu sv. Jeronima koji je 1501. godine na Imperijalnom trgu dao graditi kralj Manuel I. Pustolovni. Obilježen je simbolima portugalskih Otkrića, ujedinjuje arhitektonske elemente kasne gotike i renesanse, a dekoriran je u autohtonom i ekskluzivnom portugalskom stilu – manuelizmu. Poduža bi bila lista preporuke što sve nudi negdašnje središte imperija koji se prostirao od Afrike do Latinske Amerike, od Indije do Dalekog istoka. I ne čudi što je glavni grad Portugala danas meka svjetskih turista, ali i stranih ulaganja. Prostire se na sedam brežuljaka, na desnoj obali rijeke Tejo, čije je ušće među najvećima u svijetu a premošćuje ga most dug 16 kilometara. Upravo njezino prostranstvo davno je omogućilo Lisabonu da postane kolijevka velikih Otkrića. O slavnoj portugalskoj prošlosti, pričaju povijesne četvrti u njegovu sjedištu iz kojih se već odlaskom do Avenije slobode pune automobila, trgovina svjetskih brendova i reklama velikih kompanija, lako vraćate u 21. stoljeće.

Ova avenija vodi do Trga restauratora monarhije koji se produžuje na glavni gradski trg Rossio. Glavna ulica četvrti poznate pod nazivom Pombalov donji grad (Baixa Pombalina) spaja ga s Trgovačkim trgom na obali rijeke gdje su galijuni i karavele iskrcavali dragulje, zlato, srebro, svilu, skupocjeno drvo, začine i druge vrijednosdi nakon Da Gaminih otkrića, ali i otkrića Brazila za što je zaslužan Pedro Alvares Cabral. Na ovom su pristaništu pristajali i dubrovački jedrenjaci, osobito u 18. stoljeću kad je kulminirala razmjena Lisabona i Dubrovnika. Baixa Pombalina bankarsko je poslovno i trgovačko središte grada gdje su sjedišta ministarstava, državne i gradske uprave. Četvrt koja je kandidat za upis u Unescov popis svjetske baštine, dao je sagraditi markiz Pombal, kancelar kralja Josipa I prema tada najsuvremenijim arhitektonskim i urbanističkim načelima. Nakon velikog potresa koji je 1755. godine poharao Lisabon, a potom veliki požar, pa potresni val s oceana.

Osvajanje osvajača
Među najatraktivnijim dijelovima negdašnje carske metropole je Gornji grad gdje se tradicija također spaja s današnjicom. Ondje, ali i u drugim krajevima Portugala, poseban šarm daju pročelja zgrada u pločicama i kockice od crnog i bijelog granita kojima su prošarani portugalski pločnici. Duh prošlosti živi i u lisabonskoj četvrti Alfama prepunoj Felinijevskih prizora. Uskih je uličica i prozora krcatih rubljem, ispunjen galamom stanovnika i zvukom portugalske glazbe iz malih trgovačkih radnji i restorančića. Ipak, s prvim mrakom, četvrt nije preporučljiva za šetnju. Među najposjećenijima je Kaštel – stara utvrda koja je postojala vjerojatno i prije dolaska Rimljana, zbog kulturnopovijesne važnosti i dojmljivog pogleda na grad i ušće rijeke. Velika je hrvatska grupa čarter letom izravno iz Zagreba odletjela za Lisabon, a vratila se iz Porta. Potvrđuju kako sad Hrvati “osvajaju” velike osvajače. U Atlas Airtoursu koji je tom prilikom u Portugal poveo većinu turista, kažu kako ovu petodnevnu turu sve bolje prodaju te ju posebno preporučuju poslovnim ljudima. Kvalitetno je sastavljena pa se u malo vremena može vidjeti i iskusiti puno toga posjetom Lisabona, Sintre, Cabo da Roca (najzapadnija točka kontinentalne Europe), Cascaisa, Estorila, Fatime, Coimbre, Porta. Valjalo je imati dobru kondiciju…

Sve je više i Portugalaca u Hrvatskoj, čemu su zaslužne i kvalitetnije zračne veze. Privlačimo se zbog sličnosti- mediteranske opuštenosti. Možda i činjenica da su i Portugalci poput Hrvata u kreditima “do grla” – masovno dižu kredite za stanove i automobile – i njihov je vozni park nalik hrvatskom. Bračni parovi ondje su podijelili uloge: jedan zarađuje za život, drugi radi za kredite. Za 200.000 eura, može se kupiti stan od stotinu četvornih metara u Lisabonu. U središtu metropole, cijene stambenog kvadrata kreću se od 3 do 4 tisuće eura, prema periferiji cijene se spuštaju, kao i u manjim mjestima. U Portugalu se za osam sati rada najjednostavnijih poslova, mjesečno minimalno zarađuje oko 400 eura. Službene statistike govore o 910 eura državnog prosjeka plaće, dok realni život govori da Portugalci prosječno mjesečno zarađuju 600-700 eura. Portugalci su nižeg standarda nego u razvijenijim zemljama EU. Ekonomija je bazirana na uslužnim djelatnostima. Turizam cvate zbog bogatog kulturno-povijesnog naslijeđa i ugodne atlantske klime.

Raj za kockare
U ljetovalište Estoril, primjerice, svojevremeno se dolazilo na utrke Formule 1, koje se na ondašnjem automotodromu ne voze zadnjih desetak godina. U Estoril se zato dolazi kockati. Na ogromnom parkiralištu tamošnje kockarnice, već od 15 sati radnog dana, mjesta nema. Portugalci vole kockati. Tamošnja je kockarnica, pričaju, odigrala i povijesnu ulogu. U njoj su se okupljali špijuni u vrijeme drugog svjetskog rata čekajući upute, a navodno da je i ideja o James Bondu, izašla upravo iz Casina u Estorilu, čiji vlasnik iz Hong Konga drži sve kockarnice u Portugalu. Fatima je dobro poznata vjernicima diljem svijeta i jedno je od najznačajnijih marijanskih svetišta. Priča počinje 1917. godine, ukazanjem Blažene Djevice Marije dječici-pastirima… Negdašnje seoce, danas je gradić od 10.000 stanovnika, koji se nalazi 123 kilometra sjeverno od Lisabona. Mjesto ukazanja i crkvu, godišnje posjeti 5 milijuna hodočasnika i turista sa svih krajeva svijeta. Inače, gotovo 100 posto Portugalaca su rimokatolici pa samo rijetki nisu bili u Fatimi. Posebna priča je luka Porto s dvije tisuće godina povijesti i čuvenim vinom porto, mostom kojega je gradio Eiffel ili Coimbra gdje sveučilište funkcionira od 1290 godine i danas prima 20.000 studenata.

Osim što je u Portugalu neobično vidjeti rižina polja, neobične su im i šume – mahom kombinacija borova i eukaliptusa od kojeg se proizvodi najkvalitetniji papir i izvozi u svijet. Ondje raste i netipično bilje za te prostore, preživjelo još iz vremena velikih osvajanja… Portugalski je akvatorij bogat ribom koju izvoze diljem svijeta kao i vina i mramor, a najveći su svjetski izvoznici pluta od kojega ondje čak izrađuju i torbe. Obiluju raznim rudama, proizvode krumpir, rajčicu, masline, grožđe, uzgajaju ovce i svinje, razvijena je tekstilna i drvna, metaloprerađivačka industrija U proteklih deset godina privatizirane su mnoge tvrtke pod državnom upravom, liberalizirana ključna područja ekonomije, uključujući financijski sektor i telekomunikacije.
Ozbiljniji ekonomski rast u odnosu na ostale članice EU počeo je od 2001. godine, a euro im je postao službena valuta godinu kasnije. Prošle je godine BDP po stanovniku bio je 11.200 USD, što ih svrstava na oko 35 mjesto u svijetu. Zbog kombinacije portugalske ekonomske otvorenosti, s jakim vezama s EU i jedinstvenim geostrateškim položajem, postali su svojevrsna poveznica između EU i svjetskih tržišta. A tradicionalne veze s Afrikom, Brazilom uz transatlantsku vezu s SAD-om, učinile ih primamljivim za ulaganja. Multinacionalne kompanije koriste prednosti njihovih luka i otvorenih morskih putova za plasman proizvoda diljem svijeta. Primamljivi su stranom kapitalu i zbog činjenice što su prošle godine imali među najnižim cijenama rada u EU – u industriji je iznosio 8,5 eura po satu, a u turizmu sedam eura.

Već od 180 cm

Ako tražite novu garnituru, ne propustite kolekciju LAGODA by Prima

Uprave pod pritiskom

Na jednom mjestu uskoro okupljamo lidere koji donose najteže odluke

Hladni Atlantik i deset milijuna turista godišnje
Godišnje Portugal posjeti deset milijuna turista, što je gotovo istovjetno broju Portugalaca. Njihova ljetovališta na obali nešto su posve drukčije od onoga na što smo navikli na Jadranu. Kako zbog izgleda, tako i činjenice da i u pola ljeta temperatura Atlantika ne prelazi 19 stupnjeva. Dolaskom u Viana do Castelo, teško se ne upitati kako je uopće to mjesto dobilo status ljetovališta na ušću mutne Lime u Atlantic, puno tegljača, ribarskih brodova, s brdima ribarskih mreža na “rivi”. Njihov je pojam ljetovanja drugačiji od našega. Mnogima je dovoljno sunčanje i šetnja, vožnja biciklom, ali zato surferi dolaze na svoje. Valovi Atlantika penju se i po tri metra. Cvate i nautički turizam. Zanimljivo se naći na improviziranoj tržnici u takvom “ljetovalištu” gdje uz podosta objašnjenja shvatiš da se kilogram sušenog bakalara može kupiti za 10 eura – ali ne trenutno, osim svježe raže, ugora… Inače, u obalnim mjestima, moguće je vidjeti i kako uz rublje na prozorima, na užadima suše i bakalara. Jedno od elitnijih turističkih destinacija na obali je Cascais gdje su kraljevi ljetnu rezidenciju u 19. stoljeću preselili iz Sintre – nekad omiljene destinacije plemstva, posebno Lorda Byrona koji ju je zvao rajem. Cascais je bio i utočište europskih kraljevskih obitelji u vrijeme 2. svjetskog rata u kojemu Portugal nije sudjelovao. Ondje se naveliko grade hoteli, stranci kupuju nekretnine…

Fado na tekućoj vrpci i bakalar na 365 načina
Na terasama nekog od lisabonskih restorana, moguće je zateći i hrvatske turiste kojima je Portugal postao zanimljiv još od europskog nogometnog prvenstva. Uživaju u gastonomskim delicijama, mahom morskim, koje su u prosjeku barem upola jeftinije nego u Zagrebu. Pedeset eura, dostatno je da se dva čovjeka obilno navečeraju morske hrane, pojedu juhu i desert, ispiju bocu vina u pristojnom restoranu. Portugalci su poznati i po svojim slasticama, a hranu uglavnom pripremaju na mediteranski način. Jedu puno riže – 36 kilograma godišnje po Portugalcu. I sami je uzgajaju na poljima nedaleko Porta. Među prvima su u svijetu po potrošnji svježe ribe i školjaka, a bez premca prvi po potrošnji usoljenog bakalara. Hvale se kako bakalara (bacalhau) znaju pripremiti na 365 načina za svaki dan u godini. Što god se jelo, preporučljiva je čaša portugalskog crvenog ili bijelog vina ili čašica likerskog portskoga vina čuvenog u svijetu. Današnji Porto nastao je navodno slučajno: vina toga kraja bila su jako popularna u Britaniji koncem 17 stoljeća, pa su počeli u njega ulijevati konjak kako bi vrhunske kakvoće stiglo do britanskih trpeza. Ljubitelji fada na svoje mogu doći u nekoj od kuća fada koje Portugalci znaju dobro unovčiti. Probala je to i skupina od 150 hrvatskih putnika koja je proteklog tjedna u pet dana pročešljala dobar dio Portugala. Te su se večeri našli u jednoj lisabonskoj kući fada koja je istovremeno primila tristotinjak turista, poslaganih kao u golemim svatovima u slavonskim selima. Fado i folklorni program, jednostavna večera, nešto vina i vode, hrvatskog je turista koštalo 470 kuna. Sve je trajalo dva sata, točno u minutu stolica je morala biti ispražnjena jer pred vratima je čekala nova horda turista koje nekoliko konobara vješto i bez greške uslužuje kao na traci.