Prvo je Poslovni dnevnik u siječnju 2013. objavio da predsjednik Uprave kutinske Petrokemije Josip Jagušt nije u imovinsku karticu stavio luksuzni stan od 170 kvadrata u Londonu, navodno vrijedan osam milijuna funti.  Nakon što Jagušt nije uspio spriječiti objavu teksta, Poslovni nakon par dana objavljuje njegovo priznanje: "Da, zatajio sam stan u Londonu. Mandat sam spreman dati na raspolaganje".

Nemušto se pritom pokušavao opravdati govoreći kako je "znakovito da je kontroverza oko mene plasirana u medije baš u trenutku kada Petrokemija ponovno postaje medijski interesantna zbog navodne privatizacije". Dodao je kako je radio u inozemstvu, odnosno da luksuzni stan u Londonu nije stekao od hrvatske plaće, a Poslovni na to odgovara: "Netko neupućen bi pomislio kako je radio za nekog petrokemijskog svjetskog giganta ili British Petroleum, a ne da je skoro cijeli svoj radni vijek radio isključivo za hrvatske državne tvrtke. Osim u Petrokemiji, Josip Jagušt je u dva navrata bio direktor Inter Ine, Inine podružnice u Londonu, koja je u tzv. Plavoj knjizi stavljena u kontekst isisavanja milijuna na privatne račune".

Slučaj za povjerenstvo
Slučaj je došao i pred Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, iako se tome protivio Jaguštov odvjetnik Veljko Miljević tvrdeći kako "pravo da češljaju Jaguštovu londonsku imovinu imaju samo Britanci". Jagušt je svoju imovinsku karticu potom ipak dopunio stanom u Londonu koji je prethodno zatajio, a Vlada ga je ubrzo smijenila s pozicije.  Isto Povjerenstvo se bavilo i slučajem predsjednika uprave Podravke, Zvonimira Mršića, bivšeg gradonačelnika Koprivnice i saborskog zastupnika SDP-a. Kako je Poslovnom dnevniku pojasnila Dalija Orešković, predsjednica Povjerenstva, dužnosnici i nakon što napuste funkcije najmanje 12 mjeseci ne mogu obnašati funkcije u upravama ili nadzornim odborima poduzeća, javnih ili privatnih.

"Ako Povjerenstvo to utvrdi, on više ne bi trebao biti na čelu Uprave te kompanije. No, mi ga ne možemo smijeniti. To treba učiniti netko tko o tome vodi računa", rekla je Dalija Orešković. Poslovni tada piše i tome kako je Mršić po dolasku u Podravku prvo dao sebi smanjiti plaću, a onda se predomislio i zatražio od NO plaću od 45.000 kuna, odnosno deset tisuća više nego što je dotad imao. "Zapravo je cijelu buru zakuhao sam Mršić, koji je nakon dolaska na čelo Podravke odmah krenuo demagoški: snizio je sebi plaću, dolazio na posao biciklom. Mršić je s plaćom zapravo radio predstavu za javnost. Ponašao se kao političar jer to je ono što, kao bivši saborski zastupnik i gradonačelnik u nekoliko mandata, najbolje i zna. Politizirao je s plaćom, i to mu se sad vratilo poput bumeranga. Napravio je pritom nezamisliv i nelogičan potez u korporativnom svijetu: tražio je manju plaću i od druga dva člana Uprave, koji su u Podravku dovedeni s tržišta", komentira Poslovni. 

Loši su dani došli i za neke druge uglednike, pa je tako DORH pred zagrebačkim Općinskim kaznenim sudom protiv Tomislava Dragičevića, bivšeg predsjednika Uprave Ine, podigao optužnicu zbog prijevare. Dragičević je u vrijeme dok je bio šef Ine imao fiktivno prijavljeno prebivalište u svojoj vikendici u Dubravi Pušćanskoj, iako u stvarnosti živi u zagrebačkoj Rockefellerovoj ulici. Prirez u spomenutom zagorskom selu, u ovom slučaju svojevrsnoj poreznoj oazi, iznosi deset posto, dok je u obližnjoj metropoli 18 posto.

Prema računici Vesne Balenović, predsjednice Udruge zviždač, koja je protiv Dragičevića podnijela kaznenu prijavu, na toj je razlici u šest godina mandata zaradio oko pola milijuna kuna, za koliko je oštetio državu kroz prirez na plaću i krivo obračunatu otpremninu od 6,8 milijuna kuna. "Odgovor na pitanje zašto čovjek koji je imao mjesečnu bruto plaću od 146.000 kuna pribjegava fiktivnoj prijavi prebivališta trebao bi se doznati na sudu. Inače, Vesni Balenović upravo je Dragičević 2001. dao izvanredni otkaz u Ini, a kako je ona nastavila u javnosti objavljivati informacije o kriminalu u toj kompaniji, otad je protiv nje podigao ukupno osam tužbi zbog duševne boli i klevete. 

Svakim novim ročištem nesvjesno je davao prilog dokazima da je lažirao prijavu boravka – na svakom ročištu pred sucem izjavio da živi u Rockefellerovoj ulici. Iako je to poslije pokušavao demantirati, svih tih 80 zapisnika sada će na sudu biti dokaz da je zbilja živio u Zagrebu", objavljeno je tada. Uskoro je stigla vijest i da će Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja naložiti rušenje dvaju objekata koje je Ivica Mudrinić, predsjednik Uprave HT-a i predsjednik HUP-a, izgradio na otoku Žutu, navodno pokušavajući time na snimkama iz zraka stvoriti privid kako se tu nalaze građevine, jer u to su vrijeme rađene zračne snimke cijele Hrvatske, koje su bile podloga za legalizaciju nelegalnih objekata.

"Službeno su iz Ministarstva priopćili da je njihova inspekcija utvrdila da je Mudrinić nelegalno gradio, ali je za te objekte zatražio legalizaciju. vica Mudrinić podsjeća da je prošlog tjedna rekao da je nakon obavljenih dodatnih konzultacija s više stručnjaka, čija se mišljenja nisu u potpunosti podudarala, demontirao dio montažnih nadstrešnica na obiteljsko-poljoprivrednom gospodarstvu na Žutu", objavljeno je. 

Građevinski sektor

Kako se tvrtke mogu zaštititi od nestabilnosti tržišta energije? Jednostavno je

digitalna otpornost

Upravljanje rizicima više nije igra na papiru – DORA zahtijeva rezultate

Zatvor za Žderića
Te je godine predsjednik Uprave splitskog Konstruktor inženjeringa Željko Žderić osuđen na pola godine zatvora uvjetno zbog "krivotvorenja dopisa libijskog veleposlanstva u pokušaju da tužbom izvuče novac od Slobodne Dalmacije, a za koju je tvrdio da ga je oklevetala kod potencijalnih investitora". Priča je počela kad je Slobodna Dalmacija objavila seriju tekstova u kojima se tvrdilo da je u privatizaciji Konstruktora bilo pregršt sumnjivih poteza, što je kasnije i dokazano na sudu, pa je Žderić od 2012. imao i nepravomoćnu presudu od šest mjeseci zbog nezakonite privatizacije GP Konstruktor 1993. godine, jer je  onemogućio radnike da dođu do dionica svoje tvrtke. No, u trenutku pisanja spornih članaka sve je bilo daleko od suda, i Žderić je tužio splitski list tvrdeći da je Konstruktor inženjering izgubio posao u Libiji, navodno vrijedan 17,8 milijardi kuna.

Zbog toga je tužbom tražio nadoknadu štete od astronomskih 1,7 milijardi kuna. Kao dokaz, Žderić je sudu priložio dopis libijskog veleposlanstva o raskidanju ugovora za gradnju ceste Al-Hisha El-Jadida – Sirt. Općinski sud se obratio libijskom veleposlanstvu želeći provjeriti navode, i stigao je iznenađujući odgovor: ne samo da nisu zbog članaka raskinuli ugovor, nego Konstruktor nikad nije bio niti među ponuđačima. Tužba protiv Slobodne je, razumljivo, odbačena.  Na njega se potom iz drugih razloga okomio i ministar financija Slavko Linić.

Razjario ga je Konstruktorov prijedlog da se veliki postotak duga državi, bankama i dobavljačima zamijeni ulaskom u vlasništvo."Žderića može biti sram, jer je ostavio radnike koji su radili na gradilištima bez plaća i uništavao mnoge svoje kolege građevinare", poručio je Linić. Od 724 milijuna kuna ukupnog duga Konstruktor duguje 135 milijuna Poreznoj te još 40 milijuna kuna državnih tvrtkama. Porezna uprava krenula je u veliko češljanje imovine povezanih tvrtki s Konstruktorom. Inspektori su dobili nalog da istraže sve žiroračune tvrtki Željka Žderića, prvog čovjeka Konstruktora, koji je tada bio u predstečajnom postupku. 

Predstečaj kao tema
Predstečajne nagodbe bile su važna tema te godine. Kroz njih se pokušala spasiti Dina, gdje radnici nisu primili plaće 14 mjeseci. Iako je sklopljena predstečajna nagodba nije uspjela jer je u stečaj otišla matična tvrtka, Dioki, dotad u vlasništvu Roberta Ježića. U javnosti se prvi put čulo za suca Mislava Kolakušića, koji je kao protuustavne odbio predstečajne nagodbe za Dalekovod, TOZ Penkalu i Industrogradnju.  Propala je te godine i Centar banka, koju je trebao spasiti kontroverzni češki ulagač. Dioničari banke tada su najavili tužbu protiv nekadašnjeg većinskog vlasnika Dragutina Biondića "koji je godinama bio u vrhu menadžmenta i morao je znati kakva je situacija u banci", nadajući se da bi on mogao odgovarati i svojom osobnom imovinom.

Tada se otkrilo i da je banka dala ukupno 170 milijuna kuna kredita raznim tvrtkama koje su u međuvremenu propale, a neke od njih bile su u vlasništvu kontroverznih poduzetnika i nisu imale odgovarajuću garanciju.   Nije to bila jedina banka u problemima. Prvo je postalo jasno da propada Tesla banka, a potom su u akciji USKOK-a i policije uhićene odgovorne osobe Karlovačke banke i njihovi pomagači, i to "zbog sumnje da su kroz visokorizične kredite izvukli više od 200 milijuna kuna". Policija je privela prvoosumnjičenu Mariju Šolu, majku najvećeg dioničara Karlovačke banke Sandija Šole.  Osumnjičena su i njezina tri sina, Sandi, Petar i Tomislav Šola. Bila je to prva afera u kojoj se spominje Milijan Brkić, čija je obitelj od Kabe dobila višemilijunski kredit.

Poslovni o toj banci piše kao o "servisu za sportske, političke i poslovne elite. Kaba je godinama slovila za malu, ali perspektivnu banku, iako se često se spominjalo da njezino poslovanje prije sliči nekretninskom fondu nego banci. Tada se otkrilo da je još nakon nadzora provedenog 2009. Hrvatska narodna banka (HNB) podigla optužni prijedlog protiv te banke i protiv Sandija Šole i drugih članova Uprave.  U optužnom prijedlogu, koji je potpisao guverner Željko Rohatinski, navodi se kako "okrivljenici nisu provodili rezerviranje za pokriće gubitaka vezanih uz kreditni rizik, tako da nisu adekvatno procijenili kreditni rizik" za cijeli niz klijenata, "pa su utvrđeni posebni dodatni ispravci vrijednosti plasmana i rezerve za potencijalne obveze u ukupnom iznosu od 103,4 milijuna kuna". 

A onda, sredinom listopada, šok i nevjerica – u akciji Remorker uhićena je pročelnica Ureda predsjednika HGK Nadana Vidoševića, Zdenka Peternel, te još nekoliko osoba uključenih u izvlačenje 32 milijuna kuna iz HGK. Iako je Vidošević događaj lakonski prokomentirao sa "muž uvijek zadnji dozna", nakon manje od mjesec dana i on je uhićen, pa Poslovni objavljuje na naslovnici "Kraj Nadana Vidoševića, početak nove Komore".

Na kraju, jedna lijepa priča. Nakon teksta u Poslovnom dnevniku, u kojem se Milana Bandića kritiziralo jer je Udruzi Kamensko dodijelio derutni gradski prostor od 40 kvadrata, a za koji su nezaposlene radnice te propale tvrtke morale plaćati skupi zakup, zagrebački gradonačelnik dao im je novih 87 kvadrata u kojem mogu šivati i privređivati. Obećao im je i da će im Grad Zagreb ubuduće plaćati režije. Te je godine portal Poslovni.hr skočio s 37. na 14. po čitanosti mjesto prema rezultatima istraživanja Gemius Audiencea, a sredinom godine Darka Markušića je na mjestu glavnog urednika zamijenio Mislav Šimatović.