Novinari koji u ogromnim količinama vijestima svakodnevno bombardiraju društvo, postali su sastavni dio života, stavova, razmišljanja i osjećaja pojedinaca, pa su kao takvi izuzetno privlačan materijal za filmske stvaraoce koji su o njima snimili više od 2200 filmova.

Tijekom povijesti kroz film su uglavnom prikazivani ekstremno. Kao što ih u stvarnom životu neki vole, a neki mrze, i u filmovima ih se s jedne strane doživljava seksi i glamurozno, a s druge prezreno i ljigavo.

O toj svojevrsnoj kulturnoj shizofreniji pisao je i sociolog medija Brian McNair u knjizi "Novinari u filmu: heroji i zlikovci" (Journalists in Film: Heroes and Villains, 2009.) u kojoj istražuje percepciju novinara kroz prizmu filma, jednog od ključnih obrazaca u masovnoj popularnoj kulturi.

Oslanjajući se na povijest kinematografije od 1930. McNair na primjeru 2165 filmova istražuje prikaz njihove uloge u liberalnim demokratskim društvima.

Kada govori o herojskom prikazivanju novinara u filmu, McNair ih dijeli na principijelne čuvare demokracije, neustrašive svjedoke, ženske junakinje – novinarke koje se kroz profesiju bore i za poboljšanje uloge žena u društvu, te na novinare-pisce s umjetničkim pretenzijama.

U negativnom svjetlu novinari znaju biti prikazani kao manipulatori istine, krivotvoritelji činjenica, griješnici pokajnici, lupeži, prevaranti, ili PR-ovci koji stvaraju i uništavaju tuđe karijere, čak i živote.

Domaćim režiserima novinari nisu zanimljiva roba, izuzetak "Novinar"

Za razliku od svjetske kinematografije, napose američke, hrvatski kritičari smatraju da se u hrvatskim i ex-jugoslavenskim filmovima gotovo ne može govoriti o bilo kakvom statusu novinara, jer se takvi filmovi mogu nabrojati na prste jedne ruke.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

"Očito, filmskim autorima novinari kao 'društveno-politički radnici' u vrijeme socijalizma nisu bili pretjerano zanimljivi, 90-tih se samostalna hrvatska kinematografija nije bavila ničim, pa tako ni novinarima, a i u novije vrijeme novinari se ne pojavljuju u hrvatskim filmovima ili se pojavljuju tek paušalno kao epizodisti, rekao je filmski kritičar s Hrvatskog radija Ivan Žaknić.

Izuzetak je, smatra, serija "Počivali u miru" u kojoj je glavna uloga televizijska novinarka koja istražuje tajne bivšeg zatvora. Novinarka je prikazana pozitivno, ali su odnosi u redakciji prikazani neuvjerljivo.

Novinarska profesija, po njegovom mišljenju, nije zanimljiva ni filmskim autorima u regiji, dok je situacija nešto bolja s dokumentarcima, a kad je riječ o svjetskoj kinematografiji stanje je tek donekle bolje.

Filmski kritičar i književnik Damir Radić nije ni želio klasificirati status novinara u domaćim filmovima, jer mu kaže, na pamet padaju samo dva domaća filma s novinarima – "H-8" i "Novinar".

Novinari, koji uz menadžere podjednako ne uživaju povjerenje u javnosti, u filmovima su i po Radićevim riječima prikazani na dva krajnja načina.

Katkad su prikazani kao moralni borci za istinu po svaku cijenu koji su čak spremni riskirati vlastiti život ili, pak, kao beskrupulozni lovci na senzacionalizam i po cijenu uništavanja tuđih života.

Novinare se u filmu, smatra Radić, osim na ta dva krajnja načina uvjetno rečeno prikazuje i u realističnoj formi svakodnevnog života u kojoj su novinari "ljudi poput nas".

Nije rijetkost, kazao je, da se kombiniraju prvi i drugi modus, pa je junak spoj novinarskog morskog psa, ali na šarmerski način, i dubinskog poštenjaka koji u njemu na posljetku prevlada.

Žaknić smatra da status novinara u svjetskoj kinematografiji varira od negativno-karikaturalnog do pozitivno-herojskog, ali zaključuje da se novinari u filmovima ultimativno ne prikazuje kao pozitivce ili negativce.

Iznio je dva recentna primjera iza kojeg stoje poznati filmski autori.

U filmu "Frost/Nixon" Rona Howarda nedavno preminuli novinar David Frost prikazan je kao ultimativni pozitivac koji je bivšeg američkog predsjednika Richarda Nixona ozbiljnošću pristupa doveo do čina pokajanja.

"Svi predsjednikovi ljudi" primjer dobrog filma o novinarstvu

Taj je film, napominje Žaknić, nastao prema istinitom događaju te je smješten u 70-te godine kad je novinarska profesija – očito zasluženo – bila pozitivno percipirana. Uostalom, dodao je, 70-tih je snimljen i najznačajniji film koji tematizira novinarstvo na filmu – "Svi predsjednikovi ljudi" (1976).

S druge strane, Woody Allen je nedavno u "Rimu s ljubavlju" u jednoj epizodi označio novinare kao izuzetne negativce, kao ljude koji od običnih ljudi nastoje stvoriti heroje, a onda ih ispljunu i u potrazi za "reality-showom" besprizorno idu dalje.

Njegov apsolutni favorit su "Svi predsjednikovi ljudi" Alana J. Pakule koji smatra najozbiljnijim filmom o novinarskom poslu. Od svježijih filmova naveo je još "Laku noć i sretno" Georgea Clooneya.

"Ako nećemo nužno biti ozbiljni, zanimljivim se čini i komedija "Beskrajni dan" s Billom Murrayem u ulozi televizijskog reportera. Kad je riječ o domaćem filmu, naravno da ću spomenuti klasik Fadila Hadžića "Novinar" kojeg glumi Rade Šerbedžija. Ako ništa kao uspomenu na neka druga novinarska vremena ma kako danas gledali na njih".

Povjesničar filma Daniel Rafaelić smatra da su novinari apsolutni pozitivci ako ih npr. glume Robert Redford i Dustin Hoffmann u filmu Svi predsjednikovi ljudi, u kojem Woodward i Bernstein razotkrivaju Nixonove kriminalne radnje, dok su negativci kada doslovno uništavaju ljudske (filmske) sudbine poput paparazza u Diani (2013).

U stranim filmovima novinari su, od početka kinematografije, bili često zanovjetala koja nahrupe na glavnog junaka ili junakinju u, naravno, najgorem trenutku. No, kao likovi su ipak profilirani iznimno ljudski, kaže Rafaelić.

Ozbiljan prikaz istraživačkog novinarstva, dodaje, dao je Orson Welles u filmu Građanin Kane (1941).

"Tamo je novinarstvo prikazano kao plemenita struka koja je jedina sposobna doći do prave istine koju tajkuni i politički moćnici skrivaju godinama", kaže Rafaelić. On smatra da je Welles, koji je i sam često radio kao novinar, time odao možda najveću počast profesiji.

Kao film koji se kvalitetno napajao Wellesovnim predloškom Rafaelić ističe i Batman se vraća (1992.) u kojem Tim Burton upozorava na relativitet istinitog izvještavanja medija povezanih s političkim podzemljem.

Novinari u javnosti veći negativci nego u filmovima

Žaknić drži da se pitanje je li novinarski posao prikazan istinito ili stvarnosno na filmu, može postaviti i za bilo koju drugu profesiju. "Onoliko koliko je film pomno napravljen, koliko su njegovi autori duboko začeprkali po temi, toliko je i novinarska profesija prikazana stvarno", rekao je Žaknić.

Rafaelić smatra da se percepcija novinara u stvarnom životu razlikuje od percepcije režisera. Novinari, kaže, zbog srozavanja struke i žutila, nemaju više društveni status koji, najvećim dijelom, zaslužuju. U usporedbi s redateljima njih se danas najčešće percipira kao plaćenike velikih i tajnih korporacija. O toj je borbi govorio film Muškarci koji mrze žene (2011) snimljen po prvom romanu iz trilogije Milenium Šveđanina Stiega Larssona.

Žaknić drži da su novinari lošije percipirani u javnosti nego u filmovima. Naime, film je ipak umjetnička kategorija i ne pripada u područje javnosti koliko god ovisio o broju gledatelja. Novinari su, pak, dio te javnosti pa tu dolazi do svojevrsnog unutarnjeg konflikta. Da se sad snimi na stotine filmova koji bi negativno kontekstualizirali novinarsku profesiju, to bi još uvijek bilo ništa prema animozitetu koju javnost ima prema novinarima kao dijelu te javnosti. Barem je takav slučaj kod nas, kaže Žaknić.

Rafaelić smatra da je ravnoteža između obje strane i da se rijetko pronalazi dobar i iskren prikaz novinara na filmu. Upitan jesu li filmovi "krivi" zbog loše percepcije novinara u javnosti, Rafaelić kaže: Sjetite se samo filma Bilješke o skandalu (2006.), s Cate Blanchett. Nakon tog filma poželite izbjegavati novinare čitav život, kazao je.

Po njegovu mišljenju izvrstan primjer novinarske predanosti poslu, traganja za istinom i željom za ostavljanjem boljeg svijeta je film Veronica Guerin (2003.), iako se radi o osrednjem filmu.

Radić kaže da ne zna kakva je percepcija novinara u tzv. stvarnom životu, a ako je loša, smatra da je to okej, jer po njegovom doživljaju "većina današnjih hrvatskih novinara radikalno je slabo obrazovana, kako na planu tzv. opće kulture, tako i na planu pravopisa i gramatike".

"Čak i najuglednija novinarska imena (Jurica Pavičić, Miljenko Jergović) pišu tekstove prepune faktografskih grešaka, po čemu je posebno notoran Jurica Pavičić", ustvrdio je Radić.

Smatra da su novinari lošije percipirani u javnosti nego u filmovima, a za to je najzaslužnija loša obrazovanost većine novinara koja kriči iz gotovo svakog njihovog teksta. Za lošu percepciju novinara u javnosti nisu krivi filmovi, u kojima su, drži, novinari češće pozitivci nego negativci.

Od filmova s novinarima u bitnim ulogama kojih se prisjetio najdraži mu je film "Dogodilo se jedne noći" (1934) Franka Capre.

Filmski teoretičar i kritičar Hrvoje Turković također smatra da filmovi nisu "krivi" zbog loše percepcije novinara jer oni mnogo slabije utječu na javnu percepciju o novinarima nego televizija i internet.

Televizija sa svojim serijama o novinskim redakcijama i novinarima, odnosno o politici u kojoj i novinari igraju neku ulogu, ima veće šanse utjecati na percepciju o novinarima, nego film, kazao je.

Žaknić zaključuje da se generalno pozicija novinara, poglavito u zapadnoj kinematografiji, tijekom godina mijenjala. Rekao bih da se to čak odvijalo u izravnoj vezi s vjerom u demokratski sustav. Ne treba zaboraviti da je, primjerice, i Supermen u običnom životu bio novinar. No, kako je današnja demokracija postala vrlo suspektna i našla se u procijepu između neoliberalnog kapitalizma i slobode koje je sve manje, novinari su postali demokratski fikus. Stoga se čini da ih na filmski autori ne uzimaju previše ozbiljno.

Izbor 20 filmova o novinarima koji se često pojavljuju na top listama

It Happened One Night (1934): Frank Capra

Foreign Correspondent (1940) Alfred Hitchcock

His Girl Friday (1940): Howard Hawks

Citizen Kane (1941): Orson Welles

Meet John Doe (1941): Frank Capra

The Big Carnival (1951) Billy Wilder

Parallax View (1974) Alan J. Pakula

Professione: reporter (1975) Michelangelo Antonioni

All the President's Men (1976): Alan J. Pakula

Absence of Malice (1981 Sydney Pollack

Year of Living Dangerously (1982) Peter Weir

Killing Fields (1984) Roland Joffé

Groundhog Day (1993) Harold Ramis

The Pelican Brief (1994) Alan J. Pakula

Fear and Loathing in Las Vegas (1998) Terry Gilliam

The Insider (1999) Michael Mann

Almost famous (2000) Cameron Crowe

Shattered Glass (2003) Billy Ray

Good Night, and Good Luck (2005) George Cooney

Frost/ Nixon (2008) Ron Howard

Pišu: Mario Vrandečić i Neven Leskovar