Albert Camus nekoć je rekao: "Jasno da slobodan tisak može biti i dobar i loš, ali bez slobode sasvim sigurno može biti samo loš". Vjerujem da je ovo još aktualnije u doba digitalnih medija. Najnoviji zakonodavni prijedlozi o javnim medijima, kao i rasprava o granicama satire u EU-u i Turskoj, zorno podsjećaju na to da sloboda i neovisnost medija i sloboda govora nisu zajamčeni, već ih se osporava.  

Stoga, da bismo zaštitili svoje slobode i da bismo i dalje bili lučonoša u vlastitu susjedstvu i u svijetu, moramo i dalje biti oprezni. Kao povjerenik za digitalno gospodarstvo i društvo zadužen i za medije, učinit ću sve što bude potrebno za poštovanje tih temeljnih načela. Spreman sam dijalogom prenositi poruku o važnosti medijskih sloboda za demokraciju, istodobno podsjećajući na to da sve države kandidatkinje koje žele pristupiti EU moraju poštovati najviše standarde slobode tiska. Vrlo je važna i neovisnost regulatornih tijela u području audiovizualnih usluga.

Ta tijela najbolje djeluju kad su istinski neovisna o vlastima: ona se brinu da televizije poštuju sva pravila zaštite interesa gledatelja, štite djecu od vrlo nasilnih filmova, čuvaju pluralizam na TV-u i ograničavaju oglašavanje. Skora revizija Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama prilika je da se naglasi nužnost neovisnosti medijskih regulatora, a ja je kanim i iskoristiti. No, zakoni ne mogu riješiti sve probleme. Da bi se problem osvijestio, a novinarima pružila pomoć, veoma su važne inicijative nevladinih organizacija koje djeluju u tom području. Zato mi financijski pomažemo neovisnim projektima koji prate i jačaju medijske slobode i pluralizam.

Među tim je projektima i "Praćenje medijskog pluralizma", neovisni alat kojim se služi Centar za medijski pluralizam i slobodu medija Europskog sveučilišnog instituta u Firenci.  On pokazuje kako nijedna država članica EU nije imuna na mogućnost ugrožavanja medijskog pluralizma. Konkretno, opasnosti su sljedeće: otkrivena koncentracija medija, nedostatak političke neovisnosti, nedovoljan pristup informacijama te izostanak odgovarajuće politike medijskog opismenjivanja. Te se opasnosti potvrđuju i brojnim prijavama što stižu neovisnoj platformi "Prikaz slobode medija", koju također podupiremo. Više od trećine incidenata prijavljenih pomoću tog internetskog alata odnosi se na uznemiravanje novinara.

Registrirani su i slučajevi zatvaranja ili pritvaranja novinara, otpuštanja zaposlenika te nasilja, kao i slučajevi cenzuriranja novinarskog rada. Najveći broj potvrđenih slučajeva odnosi se na pet država: Tursku, Italiju, Mađarsku, Francusku i Hrvatsku.  Prošle smo godine financirali i osnivanje Europskog centra za slobodu tiska i drugih medija u Leipzigu. On se bavi problemom kršenja medijskih sloboda u državama članicama EU i šire, a pruža i pravnu pomoć ugroženim novinarima.  Iz svega navedenog zaključujem da moramo više raspravljati o slobodi medija. Stoga mi je drago što je prvi potpredsjednik Komisije Frans Timmermans odlučio godišnji kolokvij EU o temeljnim pravima u studenome ove godine posvetiti medijskom pluralizmu i demokraciji.