Nikada prije nisu priče o istospolnoj ljubavi bile u tolikoj mjeri zastupljene na malim ekranima kao što je to sada, tvrde u američkoj udruzi GLAAD (Gay and Lesbians Against Defamation) koja je izbrojala čak 83 homoseksualna, biseksualna i transseksualna lika na televiziji, ne brojeći reality showove, dnevne serije i gay orijentirane kabelske mreže.

Lezbijke iz “Ville Marije”
Štoviše, oni tvrde da će se ove sezone 2008./2009. na važnijim projektima većih TV kuća u Americi u stalnim ulogama pojaviti 16 LGTB likova, što je rekordna brojka u posljednjih 13 godina otkako su to počeli pratiti. “Stvari napokon dolaze na svoje mjesto”, rekao nam je Zvonimir Dobrović, utemeljitelj i voditelj Queera Zagreb, i dodao da on “ipak smatra da i dalje nema dovoljno gay ljubavi na televiziji, jer je TV program 95 posto heteroseksualan”. Kako Hrvatska ne voli zaostajati za zapadnjačkim trendovima, vidi se i po sve učestalijoj gay tematici i u domaćim projektima. Još su se u prvoj AVA-inoj sapunici “Villa Maria” u krevetu mazile Barbara Vicković i Nives Ivanković; nesretno je završila priča o prvom gay liku Leonu (pregazio ga je auto!) u sapunici za mlade “Zabranjena ljubav” kojeg je utjelovio Marin Knežević, a koji je s kolegom Vjekoslavom Jankovićem snimio prvi poljubac dvojice muškaraca na jednoj hrvatskoj televiziji. U istoj je seriji bio i jedan biseksualac (Mario Mlinarić). “Svakako je dobro da je netko osjetio potrebu da se perspektive gay osoba prikažu u domaćim serijama – s vremenom će i autentičnost i kvaliteta tih perspektiva doseći razinu gledljivosti”, smatra Dobrović. Imali smo čak i gay stanara u domaćem izdanju “Big Brothera”, Riječanina Hrvoja Šoštarića koji sebe voli nazivati Divom i pjevati o svojoj homoseksualnosti. Hrvoja se čak optuživalo da je podijelio gay zajednicu, a o tome koliko je bio prihvaćen dovoljno govore tjeločuvari koji su ga čuvali po izlasku iz kuće, prekid veze s dečkom koji nije mogao podnijeti pritisak i batine koje je Hrvoje dobio prije nešto više od mjesec dana. Hoće li sve veći broj gay likova na televiziji “izliječiti” homofobiju? Teško. Tako barem misle pojedinci na domaćim gay forumima koji to nazivaju dvosjeklim mačem, jer su fiktivni likovi daleko od stvarnosti, a stvarnost je sasvim drugačija od vesele epizode serije “Will&Grace”. “No, televizija je potencijalno odličan medij za povećanje vidljivosti i, posredno, prisutnosti i afirmacije gayeva u društvu”, kaže Dobrović. Pokazalo se da gledatelji ne žele slušati o problemima gay likova, žele ih vidjeti u komičnim situacijama i stereotipno okarakterizirane… I radije ih gledaju kao sporedne likove nego glavne junake. Tako smo mi imali šašavog konobara Armanda (Dražen Čuček) u “Bitangama i princezama” i zajedljivog modnog dizajnera Aleksa Kralja (Edvin Liverić) u “Ne daj se, Nina”. Obje serije bile su humoristične.

Gay konzumerizam
Nedavno su se u BBC-jevoj sapunici “EastEnders” dva muškarca poljubila zbog čega su navodno bili preplavljeni pritužbama zgroženog gledateljstva. To se dogodilo 21 godinu nakon što se u istoj seriji u Britaniji snimio prvi gay poljubac. Evoluira li mišljenje gledatelja? Čini se da ne, no usprkos tome gay likova je sve više i više… Zašto? Gay zajednica nudi jedno moguće objašnjenje – budući da se u kapitalizmu sve vrti oko konzumerizma, gay zajednica naprosto je prepoznata kao veliki potrošač čije potrebe također treba zadovoljiti. “A dušebrižničkom gledateljstvu treba jedan sočan gay poljubac u svakom bloku reklama i nakon nekog vremena bi se prestali čuditi da se dvojica muškaraca mogu i – poljubiti”, zaključuje Dobrović.