Kad Mihail Gorbačov u svojstvu predsjednika Zaklade Mihail Gorbačov 3. studenoga na Svjetski dan muškarca bude dodjeljivao prestižne nagrade World Award 17-orici muškaraca koje je žiri ocijenio posebno zaslužnima za napredak čovječanstva u zadnje dvije godine, bit će to posredno i prezentacija Hrvatske. Skulptura koju čini poznati Rodinov motiv Mislioca, za ovu priliku posjednutoga na problemima bremenitu Zemlju, autorski je rad zagrebačko-bečko-zadarskoga akademskoga kipara Svana Riedla, a svih 41 do sada podijeljenih primjeraka, kao i ovogodišnjih 17 novih, izašli su iz ljevačko-cizelirske radionice tvrtke Martins-invest vlasnika Stjepana Martinca iz Starog Čiča kraj Velike Gorice.

Učio od majstora
Za svog prijatelja Stjepana-Štefa Martinca kipar Riedl kaže da je najbolji cizeler nadaleko, te da takvoga nema ni u Beču, gdje je Riedl godinama radio i živio, te dakako upoznao tamošnje majstore. Martinec je školovani precizni mehaničar, a kako sam ističe, urođena mu je pedantnost i sklonost prema preciznom i zahtjevnom radu, te želja za stalnim usvajanjem novoga. Nakon krize zaposlenja u struci i privredne reforme 1965.. Martinec se 1966. godine zaposlio u ljevaonici Akademije likovnih umjetnosti, gdje je ostao sve do 1990. godine. “Puno mi je pomogao u tom poslu i moj zanat, ali sam tehnologiju lijevanja i cizeliranja učio od majstora koje sam tamo zatekao. Brzo sam učio, a bila je to i vrlo inspirativna sredina u kojoj sam upoznao sve bitne kipare raznih generacija”, kaže Martinec. Radio je na skulpturama Grge Antunca, Vanje Radauša, Frana Kršinića, Augusta Augustinčića, Želimira Janeša, Ivana Sabolića i Vjekoslava Rukljača. Poslije njih došli su i Marija Ujević, Šime Vulas, Kosta Angeli Radovani, Josip Poljan, Pero Jelisić kojem upravo dovršava bistu Nikole Tesle. “Bio je i Miro Vuco čijeg sam Tina Ujevića ovdje također izradio. Neka se ne ljute ako sam nekoga preskočio, jer je to zaista dugačak niz likovnih uglednika. Radio sam kasnije i s Ivom Ivošem, Milom Grgasom, Zlatkom Čularom, Marinom Stoponjom, Hrvojem Dumančićem. Dakako, i sa Svanom Riedlom, kojeg znam već 40 godina”, prisjeća se svojih dana iz Akademijine ljevaonice Stjepan Martinec. Zatim se Martinec okušao i kao samostalni poduzetnik, pa je sve svoje znanje i poznanstva prenio u vlastitu ljevaonicu Martins-invest u Starom Čiču. Smiješeći se na Svanovu izjavu da “cizelera ravnog Štefu nema ni u Beču”, Martinec ističe kako je lijevanje u tehnološkom smislu krajnje zahtjevan proces koji i unatoč najvećoj koncentraciji ljevača, zna nerijetko prirediti neugodna iznenađenja. “Tek kad otvorite kalup, vidite što ste učinili, a često prije samog cizeliranja kao završne obrade brončanih odljevaka treba spajati dijelove zahtjevnijih skulptura koji se lijevaju posebno, ili čak treba većim zahvatima intervenirati kako bi se spasila forma odljevka. ”Pri lijevanju i radu s legurama moraju se odlično poznavati sve karakteristike svih komponenti legure. Različiti metali imaju različita svojstva, i bitno je znati temperaturu tališta svakog metala i krajnje precizno kontrolirati taj proces kako bi se sam postupak legiranja obavio ispravno.

Simbol muškosti“
Kasnije kad uslijedi konačna obrada do faze kad je skulptura spremna za izlazak pred sud javnosti, cizeliranje je ‘duša’ čitavog tog posla, i o njoj nerijetko ovisi i čitav umjetnički i estetski dojam skulpture”, kaže Štef Martinec. Dok je pokazivao već izlivene, ali necizelirane odljevke nove serije Mislilaca za World Awards, Martinec je istaknuo kako je već sad mnogo svojega znanja uspješno prenio na svojega sina Marija, koji je, kao alatničar po struci, već duboko ušao u ljevačko-cizelerski posao i od velike je pomoći ocu u tom specifičnom, i kako Štef napominje, ne odveć dohodovnom poslu, ali kojem je ipak protuteža ono zadovoljstvo tim kreativnim poslom. Svan Riedl, “krivac” za čitav taj aranžman s visokim međunarodnim referencama, kaže kako je na ideju o korištenju Rodinova Mislioca kao simbola muškosti, ali i odgovornosti prema Zemlji, došao za svog rada u Beču.
“Mislilac mi je bio simbol muškosti u smislu odgovornosti, a nipošto ne kao nekakav macho man. To se kao skulptura s koncepcijom svidjelo jednom bečkom liječniku, koji ju je preporučio bečkom novinaru i publicistu Georgu Kindelu, kasnijem začetniku nagrade World Awards. Ona se dodjeljuje zaslužnim pojedincima koji su svojim djelovanjem napravili korak k idealu kreacije društva znanja, razumijevanja i nenasilja. “Naravno, kome sam drugome mogao povjeriti izradu tih skulptura i njihovo cizeliranje koje je moralo biti vrhunsko, nego mom starom prijatelju i jedinstvenom cizeleru, Štefu Martincu. Tu si jednostavno nismo smjeli dozvoliti bilo kakvu pogrešku”, kaže Svan Riedl. Bečki novinar Georg Kindel izdao je knjigu “Muškarac 2000” koja je postala svjetski bestseller. Riječ je o promišljanjima o boljem svijetu prema kojem, između ostaloga, vodi i nužna promjena svjetske uloge muškarca.

Protiv nasilja
Pitanja poput onih “zašto starim, što mogu poduzeti u vezi s tim, kako hormoni upravljaju mojim životom, mogu li ljudske stanice biti besmrtne, kako mogu učinkovito nadvladati stres” kojima se u knjizi bavi Kindel, isprovocirala su čak i znanstvene odgovore. Poput onih koji, temeljito i potkrepljeni znanstvenim metodama, nasilnost u muškaraca povezuju s utjecajem hormona testosterona na mozak. Uz osnovnu poruku da su zadaci i temelji novog društva razvoj mira i tolerancije, ta je Kindelova knjiga i čitava atmosfera oko nje postala idejna platforma osnivanja Svjetskoga dana muškarca, koji su, nakon uspješne Kindelove inicijative, Ujedinjeni narodi i službeno proglasili na datum 3. studenoga. Kindel nije stao na tome, već je, shvaćajući taj dan kao dan instrospekcije, samokritičnosti i inspiracije za promjenu dosadašnjih ratobornih stavova u mirotvorstvo, krenuo u oživotvorenje nagrade World Awards za pojedince, a zaslužit će ga i skupine, koji su svojim ponašanjem i djelatnostima zadužili svijet. Nije mu dugo trebalo da shvati da je Mihail Gorbačov, čovjek koji je “razmontirao” Sovjetski Savez i koji je kao “arhitekt novog svjetskog poretka” 1990. godine dobio Nobelovu nagradu za mir, pravi čovjek za svjetsku promociju World Awardsa. Na sastanku s Gorbačovom u kolovozu 2000. godine u omanjem Garden Plaza hotelu u Jacksonu u Tennesseeju, Kindel ga je pridobio na svoju stranu i sovjetski je lider oduševljeno prihvatio ulogu predsjednika World Awardsa. I ne samo to. “Gorbi” je uz moćnu financijsku instituciju Superfund u financijski stup dodjele World Awardsa ugradio i svoju Zakladu Gorbačov, u kojoj je potpredsjednica i njegova kći Irina Virganskaja. Već 3. studenoga 2000. godine bečka carska palača Hofburg bila je mjesto dodjele prvih World Awardsa, a od tada do danas dodijeljena je 41 skulptura. Upravo dok Stjepan Martinec i njegov sin budu dovršavali novih 17 skulptura, donosit će se i odluka o novim laureatima. I dodajmo da nije bio red da žene samo promatraju ovu isključivo mušku nagradu, pa je već 2004. godine ustanovljena i Women’s World Award nagrada kao pandan muškoj, pa neka tko kaže što protiv.

Zaslužni svjetski muškarci: od Wiesenthala do Lagerfelda

Dugu, ali jednako tako i prestižnu listu dobitnika čine Simon Wiesenthal, Christiaan Barnard, Jose Carreras, Maximilian Schell, Bill Leeson & David Wilson, Ted Turner, Anton Zeilinger, Günter Jauch, Richard Branson, Paul McCartney, Alain Delon, Steven Spielberg, Luciano Pavarotti, Robert Charles Gallo, Hans Dietrich Genscher, vatrogasci New Yorka 2001. Tu su zatim i Kai Diekmann, Kurt Wüthrich, Thomas Gottschalk, Bernie Ecclestone, Michael Jackson, Herbert Grönemeyer, Jeremy Irons, Christopher Lee, papa Ivan Pavao II., Karlheinz Böhm, J. Craig Venter, Roman Polański, Rainer Heise, The Bee Gees, Christopher Reeve, Larry King, Dietrich Grönemeyer, Karl Lagerfeld, Siegfried & Roy, Jan Ullrich, Heinrich von Pierer, Morgan Freeman, Michael Douglas, Lech Wałesa, Yousuf Islam (Cat Stevens), Plácido Domingo, te liječnici u Iraku.