Latinica je već godinama jedna od najgorih govornih emisija na našim televizijama. Sad je slabija samo emisija koja se zove Tomislav Jelinčić, slično kao i njezin voditelj. Latinica je bolja samo zbog ponekih novinarskih priloga. Kad je riječ o uređivanju i vođenju, ispod je svih domaćih kriterija. Jasan primjer je Latinica emitirana u ponedjeljak pod naslovom “Bahatost”. Riječ je bila o bahatosti Sanadera i Bandića i nešto malo o nekim odlukama birokracije (koja nekome nije dala stipendiju, a Vesna Pisarović je dobila nekoliko tisuća kuna, evo tek toliko da pokažemo da smo emisiju, teškom mukom, ipak odgledali do kraja). Po starom običaju, u tipičnom stilu lijenog žurnalizma, Latin je u studio dovelo skupinu civila (civilna družba, ja, ja) iz zelene i takvih akcija plus notorna Mirjana Krizmanić, koja o svemu ima isto mišljenje i rado ga iznosi prije nego što o pitanju razmisli. Rezultat nije teško pogoditi. Latin i gosti su tamburali po onoj dvojici, pazeći obzirno na ravnotežu: jedan je iz HDZ-a, a drugi iz SDP-a. Da Latin i društvo rade u našem pravosuđu, okrivljenici Sanader i Bandić morali bi emigrirati u Englesku jer bi im 20 godina bilo zajamčeno i prije prvog ročišta. Amatersku je Latinicu lako izbjeći daljinskim. No izbor nema kad dijete gleda Eustahija Brzića. I onda shvatite da Eustahije ne govori glasom na koji ste navikli prije dvadesetak godina. Obnovili su ga, preveli, s hrvatskog na hrvatski. Nema više fraza koje su ulazile i u opći govor; Brzićeva: “Joj, da me mama vidi”, ili “A-cak” japanske bube. Netko nam je ukrao dragu uspomenu.