Ako se vratimo u 90-e godine prošlog stoljeća, vidjet ćemo da su hrvatski klubovi bili dominantni u Europi u klupskom sportu, RK Zagreb u rukometu je dvaput bio prvak Europe, četiri puta je igrao finale Lige prvaka, odbojkašice Mladosti i Dubrovnika bile su prvakinje Europe, odbojkaši Mladosti igrali su dva Final foura u 90-ima, u vaterpolu su prvaci Europe bili i splitski Jadran i POŠK i zagrebačka Mladost, košarka je vladala u 80-ima, a splitski POP 84 je i u sezoni 1990./1991. osvojio tadašnji europski Kup prvaka.
Danas nas na klupskoj razini gotovo i nema u svim tim sportovima, izuzev rukometa i vaterpola koji su se uspjeli održati u Ligi prvaka, ali rezultatski su ipak daleko od 90-ih godina.
Zaboravite nekadašnji model
U Europi su svi sportovi, osim djelomično nogometa, nekomercijalni. Sport treba promatrati kao dio identiteta i narativa nacija i država te ga u tom kontekstu treba evaluirati, uza sve druge koristi koji nosi sa sobom, poput utjecaja na ukupnu ekonomiju i na zdravlje nacije. Važno je istaknuti da odnos ukupnih i izravnih učinaka u industriji sporta u Hrvatskoj donosi veliki “multiplikator” koji iznosi 1,58, što je nešto više od multiplikatora za cijelo gospodarstvo, a zapravo znači da na svaki stvoreni euro unutar sektora izravno povezanog sa sportom stvori dodatnih 0,58 eura u pripadajućoj opskrbnoj mreži. Hrvatski sport neupitno je najveći promotor naše države na europskoj i svjetskoj razini.
Novi hrvatski Zakon o sportu koji je na snazi od 1. siječnja 2023. ne radi jasnu distinkciju između amaterskih i profesionalnih klubova, nego isključivo između amaterskih i profesionalnih igrača. Članak 107. Ugovora o funkcioniranju europske unije regulira pitanje državnih potpora poduzetnicima, a kod nas Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja u članku 3. stavak 1. definira i poduzetnike, uključujući i udruge i sportske organizacije koje obavljaju gospodarsku djelatnost.
Pritom je najvažnije detaljno definirati gospodarsku djelatnost sportskog kluba koji ima pravnu osobnost udruge razdvajajući prihode od sponzorstava kao esencijalni prihod udruge od gospodarske djelatnosti u koju spadaju prihodi od ugostiteljstva, najmova, prodaje suvenira, prodaje radiodifuzijskih prava itd. To je od iznimne važnosti radi utvrđivanja jasne distinkcije između profesionalnih i amaterskih klubova i njihovih prava na korištenje javnog novca koji u miksu s ostalim esencijalnim prihodima osigurava konkurentnost kojoj mi svakako težimo.
Menadžment rizika
Kriza u sportu proces je transformacije, pri čemu stari sustav ne može biti održiv ni u načinu financiranja, a ni u načinu funkcioniranja onog vitalnog sportskog segmenta u smislu nužnosti sudjelovanja u sportskoj evoluciji i sposobnosti prilagodbe modernim tijekovima u sportu. Poslovni proces temelj je organizacije rada svakog poduzeća pa tako i sportskih klubova koji bi se u upravljanju morali ponašati korporativno. Najjednostavnije možemo reći da je to skup različitih aktivnosti ili zadataka koji koriste određene resurse u svrhu ispunjavanja misije i svrhe postojanja.
Budući da je svaki poslovni proces definiran parametrima kao što su kvaliteta outputa, brzina, trošak, dodana vrijednost, logično je da su oni okosnica postizanja konkurentske prednosti, u što svakako spadaju i predviđanja i projiciranja rizika i upravljanje financijama u sportskim klubovima. Menadžment rizika u sportu može se odrediti kao skup funkcija ili procesa koji imaju za cilj da identificiraju, izuče i predvide moguće krizne situacije i uspostave posebne načine koje će organizaciji omogućiti da spriječi rizične događaje ili potencijalne krize, ili da se s njom izbori i da je nadiđe uz minimiziranje njezinih posljedica i što brži povratak u normalno stanje.
U današnjem vremenu mnogi klubovi i sportski savezi implementirali su ili nastoje implementirati moderne ERP sustave u svoje organizacije, s ciljem da postignu značajne uštede i povećaju efikasnost u obavljanju sportskih i poslovnih procesa te osiguraju potrebnu informatičku potporu za donošenje važnih sportskih i poslovnih odluka. Implementacija takvih sustava u bilo koju organizaciju u sportu ima kako operativne tako i strateške koristi. Jedna vrlo značajna poslovna odluka odnosi se na promjenu poslovnih procesa.
Dakle, ERP sustav postao je važan čimbenik fleksibilnosti današnjih sportskih organizacija u analizi sportskih performansi igrača i timova, analizi protivnika, upravljanju rizikom i financiranju pa, s obzirom na to da je promjena postala imperativ, proizlazi da sportskim organizacijama nema opstanka bez njegove implementacije. Nerijedak je slučaj da su voditelji analitičkih odjela ponajvećih svjetskih klubova, poglavito u nogometu, doktori matematike ili fizike koji su doktorirali na najprestižnijim svjetskim sveučilištima, što sugerira da sportska evolucija zahtijeva najozbiljnije kadrove praćene najboljom informatičkom potporom. Pitanja motoričko-brzinske, tehničko-taktičke i kognitivne selekcije su “must have” djelovanja svakog ozbiljnog kluba pri slaganju igračke križaljke, dok su pitanja lateralizacije, funkcionalne asimetrije mozga ili, pojednostavljeno rečeno, načina kako mozak kontrolira tijelo, uspostavljanje razlike između uporabe lijeve i desne noge u nogometu, ili lijeve i desne ruke u košarci i rukometu rezervirane za inovatore u sportskoj evoluciji.
Sportski uspjeh je ključ
Menadžment kao koordinacija aktivnosti nužna je funkcija koja se obavlja u svakoj organizacijskoj jedinici pa tako i u sportskoj, bez obzira na njezinu veličinu i aktivnost. Pri dimenzioniranju menadžmenta u sportskoj organizaciji na umu treba imati sve različitosti koji proizlaze iz zakonske regulative, statusa pojedinog sporta u državnoj i europskoj sportskoj hijerarhiji, tradicije, navijačkog korpusa, kao i karaktera temeljne aktivnosti. Menadžment u sportu jedna je od najvažnih i ujedno najsloženih djelatnosti, koja osigurava da se sportske i poslovne funkcije sprovede na što racionalniji, ekonomičniji i efikasniji način, u kojem su sportaš, trener i tim stručnjaka najvažniji resurs. Bez sportske organizacije koja uključuje sve navedeno, menadžment ne može osigurati svoj funkcionalni sadržaj, i obrnuto, bez menadžmenta sportska organizacija nema optimalnu moć za djelovanje i razvoj.
U trenutku u kojem je aktualna Vlada prihvatila prijedlog Udruženja sportskih klubova HGK-a o nužnosti izmjena i dopuna Zakona o porezu na dobit u članku 6. stavak 1, dodajući novu točku 6 koja regulira porezne olakšice za ulaganje u sport putem sponzorstava, pokazujući tako da suštinski i dubinski razumijeva problematiku funkcioniranja, prije svega klupskog sporta, sve navedeno upućuje na to da izvrsnost u sportu mora biti bazirana na izvrsnosti na svim razinama funkcioniranja klubova i sportskih organizacija koja uključuje sve procese, kontrolne mehanizme svih procesa, ljude na svim razinama kao najvažniji resurs, a ne samo na legislativi, pomoći i regulaciji nositelja izvršne vlasti.
