Mnogi bi pomislili kako muzej nije najbolje mjesto za slijepe osobe, jer većina muzeja izlaže slike i skulpture. No, neki muzeji nude posebna “razledavanja” s vodičima za slijepe osobe.

Siegfried Saerbergs nije osoba za koju bi se moglo posumnjati da je slijep. Visoki čovjek s crnim šeširom svakom sugovorniku gleda izravno u oči. Ali Saerbergs je od svoje 23 godine slijep. No, to ga nije spriječilo da i dalje vodi normalan život. Ima obitelj, posao, prijatelje, rado putuje i uživa u kulturnom životu. “Naravno da postoje stvari koje su prikladne i one koje nisu. Moje je mišljenje da se ne može odmah na samom početku reći kako neke vrste umjetnosti nisu prikladne za slijepe osobe poput izjava: Slike, pa s time ne možeš ništa započeti. Ja tako ne mislim”, kaže Saerbergs. Zajedno s prijateljem koji je povjesničar umjetnosti, Saerbergs često ide na izložbe. Njegov mu prijatelj mora detaljno opisati ono što vidi kako bi Saerbergsu što je najbolje moguće približio umjetničko djelo. “Za mene je to veoma korisno, da raspravljam o nekoj slici. I za njega je to veoma korisno, jer ga upućujem na neke aspekte slike koje on sam nikada ne bi tematizirao”, priča Saerbergs. Češto se iz tih njihovih razgovora razvije umjetnička debata. Kada Saerbergs sam posjeti neki muzej onda rado želi dodirnuti skulpture, no, to nije uvijek moguće: “Smatram kako se u tom pogledu treba nešto učiniti: zar nije moguće slijepim osobama dozvoliti da više skulptura mogu dodirnuti?” Mirisni muzej u Kölnu upravo je prava adresa za slijepe osobe. Muzej obuhvaća 300 godina staru manufakturu parfema stručnjaka za parfeme Johanna Maria Farina. On je 1709. godine izumio parfem po kojem je Köln poznat “Eau de Cologne”. Danas je njegova kuća muzej i istovremeno najstarija tvornica parfema na svijetu koja već pripada osmoj generaciji. Marek Lysakowksi, obučen kao Johann Maria Farina, posjetitelje vodi kroz muzej. Pri tome se ne dodiruju skulpture, nego izloženi predmeti. “ Samo slijepim osobama dozvoljavam da dodirnu pojedine predmete poput kostima kojeg nosim na sebi iz vremena rokokoa i periku, tako da si bolje mogu predočiti kako je u to vrijeme bilo”, priča Lysakowksi. Slijepim osobama dozvoljeno je dodirivanje bočica za parfem, materijala i originalnog Farinovog stola 1680. godine. No, to nije jedini plus ovog muzeja, nego i miris. U tvornici parfema mogu se mirisati i esencije raznoraznih parfema: bergamota, jasmin, grejpfrut i ulje od ruže. “Posjetiteljima opisujem i boje pa čak i portret na primjer Johanna Maria Farina, opisujem koje boje je njegova odjeća i kako taj čovjek izgleda, da je s godinama dobio i podbradak”, priča Lysakowksi. Postoje i projekti koji su isključivo namijenjeni osobama koje nisu slijepe, ali mogu neku izložbu “pogledati” u tami. Siegfried Saerberg je jedan od inicijatora ovog projekta. “U udruzi ”Slijepi i umjetnost“ organizirali smo izložbe koje smo predstavljali u mraku. Jednostavno s namjerom da osobama koje nisu slijepe približimo umjetnička djela koja mogu i dodirnuti.” Za Saerberga je to na neki način postala misija.