Ljeto je sezona izležavanja po plažama i uživanja u suncu i moru. Međutim, za mnoge suočavanje s vlastitim odrazom u zrcalu prije sezone kupanja izaziva uglavnom nelagodu i obećanje da se do iduće sezone moramo dovesti u formu. A razlozi za to više su od puke potrebe da dobro izgledamo – vodit ćemo zdraviji život, više se posvetiti zdravoj prehrani te se baviti tjelovježbom. Uostalom, naporan poslovni tempo svakako zahtijeva brigu o svom tijelu kako bismo bili i mentalno i fizički dobro. O tome ‘‘kakvi smo iznutra’’ brinu se stručnjaci, psiholozi savjetnici, koji preuzimaju ulogu zrcala koje nam govori o tome koji pristup radu najčešće preuzimamo, na koji način komuniciramo s kolegama kako se ponašamo u stresnim situacijama i slično. Upućuju nas da dobro pogledamo svoje dobre karakteristike i budemo ponosni na njih te da uočimo svoje nedostatke te odlučimo motivirano pristupiti njihovu poboljšanju.

Sagledati potencijal
Jedan od načina dobivanja kvalitetnog zrcala koje će nam realno pokazati trenutno stanje (bez umanjivanja ili uvećavanja određenih dijelova te loših neonskih svjetala koja iskrivljuju stvarnu sliku) sudjelovanje je u centru procjene (assessment centar). To je metoda procjene (potencijalnih) zaposlenika koja u sebi sadrži nekoliko različitih uobičajenih metoda koje se koriste prilikom sagledavanja nečijeg potencijala: strukturirani intervju, psihologijsko testiranje te situacijske zadatke prilagođene određenome radnome mjestu. Po svojoj pouzdanosti u predviđanju budućeg ponašanja osobe uvelike odskače od svih navedenih metoda kada se primjenjuju pojedinačno. Drugim riječima, slika koju sudionici dobiju o sebi može im otvoriti oči u mnogim područjima i ukazati im na koji način njih vidi njihova okolina. Može im ukazati da katkad imaju krivi dojam i misle da ne izgledaju baš sjajno dok svi oko njih smatraju kako su senzacionalni. Istodobno će neki biti uvjereni da se poderane majice koje katkad nose ne uočavaju, dok je istina možda upravo suprotna – po tome su prepoznati i u kuloarima su poznati kao ‘‘oni koji okolo hodaju poderani’’. Najzanimljiviji dio cijelog centra procjene je pružanje povratne informacije sudionicima – otvoren razgovor o opaženome te usmjeravanje osobe na prostore za poboljšanje, uz kontinuirano naglašavanje pozitivnih karakteristika. Reakcije su prilično različite – od iskrenog prihvaćanja i zabrinutosti jer se nismo dosad doživljavali na navedeni način, preko otvorenog neslaganja do načelnog prihvaćanja navedenog iako zapravo odbijamo uistinu povjerovati u ono što nam zrcalo pokazuje. Naš ego ovdje opet igra ključnu ulogu – jako je teško otvoreno priznati da nismo sjajni (iako ćemo se svi busati u prsa kako načelno nitko nije savršen i kako je jasno da svi do jednog imamo mnogo prostora za napredak) – ako to priznamo, naglas izgovaramo jednu od svojih najvećih tajni: onu da smo u biti nesigurni u svoju vrijednost i kvalitetu. Isti poriv tjera nas da odlučimo ignorirati mrlje na koje nam zrcalo ukazuje. Pitanje je što time dobivamo?

Ne lagati samom sebi
Naše ponašanje govori jako mnogo o nama i često ne razmišljamo o tome kako se i zbog kojih razloga ponašamo. Jednostavno – živimo. S druge strane naše karakteristike su drugima prilično vidljive i jasne te u svakom trenutku svog života više ili manje jasno komuniciramo svoje stavove i načine razmišljanja. Vjerovanje da to uspješno skrivamo je zabluda. Svaka prilika u kojoj nam netko ponudi mogućnost objektivnijeg sagledavanja sebe kako bismo uočili kako uistinu izgledamo trebali bismo prihvatiti s oduševljenjem i iskreno se zapitati postoji li vjerojatnost da imamo slijepu pjegu koja u najvećoj mjeri utječe na to da ne vidimo adekvatno samoga sebe? Ta odluka nije jednostavna i možemo dobiti teško prihvatljive informacije s kojima se neće biti lako suočiti. Na nama je da odlučimo što s njima napraviti: uložiti vrijeme u promjenu ili odlučiti biti kakvi jesmo jer nam se to sviđa. Uvijek postoji mogućnost odabira da ostanemo upravo onakvima kakvima nas zrcalo oslikava. No trebamo biti svjesni da katkad zavaravamo sebe i ‘‘lažemo’’ si da nam je prihvatljivo i dalje se ponašati na određen način samo zato što je promjena teška. To naravno zahtijeva trud. Također katkad okrivimo okolnosti za naše karakteristike i ponašanje. Naravno, okolina igra veliku ulogu i ne smijemo je ignorirati, no vjerojatnost da bismo se i u drukčijem kontekstu slično ponašali je iznimno velika. Kada vam netko ponudi zrcalo, dopustite si iskren pogled na sebe. Kao što je jedan spisatelj rekao: ako želite da vaši snovi postanu stvarnost, probudite se. Počnite time da postanete ono što želite postati. Dobar početak je upravo otvaranje očiju.

Antea Popović, prof. psihologije Konzultant u tvrtki Ramiro d.o.o. za poslovno savjetovanje