Zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića očito je malo uhvatila panika. Tri mjeseca prije izbora sve više nailazi na otpor kod onih koje je uvijek isticao kao svoje jedine koalicijske partnere – građane. Bune se Zagrepčani: te zbog probijanja slijepih ulica, te zbog izgradnje u centru grada, te protiv spalionice, zatrovane vode, nebodera u Rudešu, prometnih čepova zbog predugih radova na cestama, zbog cesta bez uporabnih dozvola. Znao je Bandić da je pretjerao kada je poručio građanima da se sele ako nisu zadovoljni i da ga neće mimoići gorka čaša djelomične odgovornosti za stanje s vodom u Vrbanima. Zato je smislio način kako da pokuša vratiti povjerenje građana. Naredio je da se na film snime propusti njegovih podređenih, izvukao naslov članka u novinama, sazvao sastanak i poručio svim ispod njega da su predobro plaćeni da bi radili propuste. Druga strana (pročelnici, uprava Holdinga, voditelji podružnica) nisu pitani za opravdanje i nisu ga mogli naći. Zasad nitko sa sastanka nije kaženjen za pobrojane propuste, a medijski je Bandićev film popraćen kao “Bandićevo posljednje upozorenje”, “Bandićeve pljuske”, “Bandićevi ukori”. Tim potezom Bandić je svu odgovornost za sve loše u gradu prebacio na one ispod sebe – skoro 13 tisuća ljudi u Holdingu i dvije tisuće u Poglavarstvu. On sam je ostao iznad naslova “Zagrepčani ljuti na sporu i skupu upravu”. Njegove izjave o seljenju ili čekanju izbora ako se žele promjene, po mišljenu gradonačelnika, ne mogu biti razlog ljutnje i ne mogu biti sadržane u navedenom naslovu. Time se Bandić još jednom u svojim očima izdigao iznad ljudi koje je sam izabrao i postavio. Želio je pokazati i kako je spreman na argumentiranu kritiku medija. S druge strane, odmah nakon sastanka naredio je da se makne stazica koje vode do spomenika postavljenog za 900. obljetnicu Zagreba jer izgleda “glupo” i podsjeća na masonski šestar, osobno obilazi sve radove i naređuje promjene, uživa biti “deus et machina” svake situacije. Time želi pokazati kako je upravo on odgovoran za uređenje grada, a da su oni ispod njega samo tu da izvršavaju naloge.

Zagrepčani i svi koji prate rad Milana Bandića ostaju zbunjeni gradonačelnikovom ambivalentnošću. Je li on dio gradske uprave ili vanjski subjekt koji ima ovlasti natjerati upravu da radi što on želi? Istina bi trebala biti između, jer nitko ne može zamjeriti gradonačelniku što želi da mu grad bude najbolje uređen u Europi, iako ne može znati za svaku rupu na cesti, ali isto tako ne može niti jedan pročelnik biti odgovoran za njegove izjave koje graniče s bahatošću i koje se duboko usjecaju u sjećanje njegovih birača. Bandiću sada ostaje, zajedno sa svojim timom, ukloniti (ne)opravdano nezadovoljstvo koje se kod građana nakupilo u posljednjih pet mjeseci. On sam vjeruje kako još žešćim radovima, projektima i pritiskom na svoje suradnike može anulirati tezu o skupoj i neučinkovitoj upravi. Upitno je koliko će u tome uspjeti ako se zadovolji samo medijskom podrškom kako je “pljuskao” suradnike, a ne poradi i na mijenjanju svog ponašanja.