Domaće je domaće, no strano, egzotično te novim okusima bogato voće i povrće iz dalekih krajeva plijeni pozornost na policama u trgovinama. Hrana kojoj većina prosječnih kupaca ne zna ni ime ni podrijetlo u posljednje je vrijeme vrlo dobro zastupljena, no kako su cijene takvih proizvoda i za trećinu više od poznatih nam namirnica, rijetki se odlučuju za kupnju i eksperimentiranje.

Osim ananasa i minibanana te kokosa i avokada, malo se tko susretao s papajom, ličijem, pepinom, tamarilom, fizalisom, pitajom, guavom …

– Svaka roba ima svoga kupca, bilo da je riječ o znatiželjnicima koji žele kušati nove okuse ili kupcima koji su educirani ili su ljubitelji egzotičnih okusa – objašnjavaju nam iz jednog od naših vodećih trgovačkih lanaca te dodaju kako na odjelima svježeg voća i povrća posjećeni hipermarket mora u ponudi imati i ovakve namirnice koje se nabavljaju u optimalnim količinama na burzi voća. Povremeno, dodaje naša sugovornica, imaju prezentacije kako bi educirali kupce o mogućnostima upotrebe i pripreme ovakvih namirnica.

No, cijene ovakvih namirnica (iako ne drastično kao prije) više su od poznatog nam voća, što je danas, kada dobar dio ljudi kupuje isključivo hranu koja je na akciji, loše utječe na prodaju egzotičnih “vitaminskih bombi”, kako najčešće reklamiraju ovo zanimljivo voće.Na primjer, banane stoje 9 kuna za kilogram, a minibanane čak 24. Među skupljim voćem je azijska trešnja liči po 60 kn za kilogram, papaja za 63, peruanski pepino za 30, pitaja za 50… No, da se egzotično voće može uzgajati i kod nas te u tome biti uspješan, govori primjer Ivana Šuloga koji je naš najveći proizvođač te uzgaja tridesetak vrsta, a zaposlio je cijelu obitelj pa zarada ostaje u krugu.Proizvodnja neobičnog voća i povrća i te kako je isplativa i predstavlja alternativu za našu poljoprivredu, posebno kad uđemo u Europsku uniju gdje su sve kvote definirane, kaže uzgajivač. Čak 90 posto njegove proizvodnje završi u Europi jer je bolje i zrelije od onog koje putuje izdaleka.

Riječ struke:

ing. Mirela Marić, nutricionistica

– Ne može se reći da egzotično voće, kao ni sve voće, nije zdravo, no valjalo bi biti na oprezu pri njegovoj konzumaciji. Razlog je taj što je sve više ljudi alergično i intolerantno na svakodnevnu hranu, a nove namirnice svojevrsni su šok za organizam. Osim toga, uračuna li se uzgoj, način skladištenja, zrenje u kontejnerima na brodovima… To se najbolje vidi na primjeru krumpira, koji postaje namirnica koja izaziva probleme kod ljudi jer je uzgojen u Egiptu, na drugom tlu, zalijevan drukčijom vodom… Zagovornica sam hrane koja se uzgaja kod nas, kaže ing. Mirela Marić, nutricionistica.

Tomislav Gretić, direktor hotela Monte Mulini u Rovinju i chef svjetskog glasa

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Teško je danas reći što je egzotika kada je hrana odasvud globalno dostupna. Banana tako već dugo nije egzotična namirnica kao ni avokado, papaja, ananas, mango… Ljudi ih rjeđe kupuju, zbog cijene. Egzotično voće je izazov u kuhinji i svakodnevno ga koristimo u hotelu Monte Mulini nudeći ga za doručak gostima, a mjesto ima i u cjelodnevnoj kuhinji. Moj je izbor mangostin, voće bogato enzimima, vitaminima, oligoelementima i antocijaninima te antioksidansima.

Denic Zembo, chef restorana Amfiteatar i Rivas

– Mediteranska kuhinja teško “podnosi” slatkaste egzotične okuse pa najčešće biramo samo kisele namirnice, a voće ponekad u desertima. Limeta mi je posebno draga jer se divno nadopunjava sa svom hranom, od predjela do deserta. Osobno sam velik ljubitelj banana i pasion fruita, čiji je okus nalik guavi, sladak, a voćka je puna aromatičnog, mirisnog soka. Moja najdraža egzotična namirnica, koja raste i pronalazi se kod nas, jest tartuf. On se s pravom miješa u sva jela i podiže i najjednostavnije kombinacije. S njim se ne može pogriješiti, objašnjava Zembo.