Kontinent je “in”. Takvu sintagmu posljednjih godina potvrđuju i brojke turista koji se sve češće odlučuju za odmor u unutrašnjosti Hrvatske. Na ljestvicu poželjnih top destinacija odnedavno se upisala i Baranja, prirodno najbolje izdvojena cjelina koja se “stisnula” između rijeke Drave i Dunava te državne granice sa susjednom Republikom Mađarskom na sjeveroistoku Hrvatske. Dok je desetljeće ranije ovaj prostor bio turistički neiskorišten, sada je postao sinonimom za seoski turizam. Mamac je to za sve koji žele okusiti pravi povratak prirodi ili, jednostavnije rečeno, probuditi se u drvenom krevetu pod poplunom ispunjenim guščjim perjem uz šalicu svježeg kravljeg mlijeka, a potom se “ukrcati” u konjsku zapregu i provozati se Kopačkim ritom. Oni koji su željni aktivnijeg odmora imaju priliku isti prostor doživjeti iz potpuno drukčije “adrenalinske” perspektive. Radi se o provjerenom receptu baranjske avanture što su ga samo tijekom prošle godine iskusili i djelatnici brojnih hrvatskih tvrtki poput Agrokora, Tvornice duhana Rovinj, Vipneta, Auto Zubaka, Microsofta, Porschea, Erste Leasinga, Regent Hotela, Toyote, Hrvatskog telekoma… Preko team buildinga prilagođenog baranjskim specifičnostima u režiji Osječanina s baranjskom adresom Ričarda Apela, zaposlenici su se imali priliku bolje upoznati i povezati. U “portfelju” Baranya Adventure Teama nalazi se off road vožnja baranjskim stranputicama i četverosatno veslanje kanuima od Kopačkog kanala preko mnogobrojnih bara i jezera, pa sve do staroga korita rijeke Drave, nadomak Osijeka. Takav “novi val” razmišljanja, “zaplahnuo” je i lokalno stanovništvo koje se u sve većem broju odlučuje baviti turizmom. U posljednjih šest godina, od kada su prvi smještaj u Baranji otvorili Gordana i Denis Sklepić, pa sve do danas, registrirano je više od 300 postelja na tom prostoru. “Živimo od toga”, govori Denis, pionir seoskog turizma na području Baranje koji je samo lani imao više od tisuću gostiju na autohtonom seljačko-obiteljsko-turističkom gospodarstvu u Karancu. Sklepićevi sada imaju četiri kuće. U panonskoj kući izgrađenoj još 1910. godine uredili su smještajne kapacitete. Trenutno raspolažu s ukupno 20 postelja – što je maksimalan broj za jedno seljačko gospodarstvo – raspoređenih u šest dvokrevetnih soba te dva četverokrevetna obiteljska apartmana. Na drugom gospodarstvu, koje datira iz 1897. godine, uredili su etno zbirku s više od 2000 predmeta. Ponudu planiraju zaokružiti uređenjem vinskog podruma pod zemljom i povećanjem broja konja namijenjenih za jahanje i vuču zaprega. Žele ih imati toliko da zapreke mogu ići u nizu.

Ponudu su saželi i na web stranici jer, kako kažu, bez Interneta se više ne može živjeti i raditi. Noćenje u njihovu aranžmanu košta 137,50 kuna, a s doručkom uz svježi sir, mlijeko, jaja te sve ono što raste u vrtu, penje se na 165 kuna. Za polupansion valja izbrojati 231 kunu dok vožnja fijakerom do 11 osoba za jedan sat cijelu grupu košta 219,60 kuna. Cilj nam je imati turističku sezonu koja traje 365 dana u godini. Slabije posjećeni mjeseci su nam tek siječanj i kolovoz kada ljudi radije izabiru Jadran ili se odmaraju nakon božićnih ili novogodišnjih blagdana. Najveći broj posjeta bilježimo tijekom svibnja i rujna. U 80 posto slučajeva radi se o domaćim gostima, dok ostatak čine strani turisti među kojima prednjače Nijemci. Prošle godine imali smo čak i jednu grupu japanskih gostiju koji su poželjeli ostvariti čvršće kontakte. Najveći problem nam je vrijeme boravka gostiju koji se u prosjeku zadržavaju dan ili dva. Marketinškim akcijama koje osmišljavamo pokušat ćemo ih zadržati i duže od vikenda“, govori Denis Sklepić za kojim su u Karanac stigli i drugi poduzetnici. Vlado Škrobo, poznatiji kao gazda Bajo, odlučio se za ugostiteljstvo, a njegova ”Baranjska kuća“ na turističkoj karti ove regije ucrtala se kao nezaobilazna gastronomska destinacija. Restoran uređen u etno stilu gostima će ponuditi jedinstven menu na kojemu se nalaze čak i puževi u umaku od koprive s domaćim kravljim sirom! Kreativnost je ”kumovala“ i pri izboru naziva pojedinih menija – dunavskog alasa, baranjske klasike, karanačkog izobilja, mađarske tradicije, veselog Baranjca ili maloga školarca koji se mogu kušati u rasponu od 50 do 115 kuna. Unatoč takvom ”procvatu“, turistički djelatnici smatraju nezahvalnim iznošenje prognoza glede prihoda u tome sektoru jer je teško znati je li netko sok ili kavu popio kao turist ili običan radnik. Da je do svojevrsnoga iskoraka ipak došlo već ranije je potvrdio i direktor Turističke zajednice Osječko-baranjske županije Antonio Sobol. U kontinentalnom turizmu nema značajnijeg sezonskog odstupanja. Teško je turistički boom mjeriti s okruženjem jer smo imali okupirano područje koje je nakon mirne reintegracije napravilo snažan iskorak u turističkom smislu”, rekao je Sobol. Prema podacima osječke HGK ukupan prihod u turizmu Osječko-baranjske županije u 2005. godini iznosio je 171,7 milijuna kuna što predstavlja povećanje od 45 posto u odnosu na godinu prije. Takav je rezultat pripisan boljem iskorištavanju prirodnih potencijala što se očitovalo kroz povećanje broja turističkih poduzetnika. Isti izvori navode kako je u 2005. godini zabilježeno 143.774 noćenja te da je to Osječko-baranjsku županiju dovelo na četvrto mjesto između 14 kontinentalnih županija u Hrvatskoj. I podaci Državnog zavoda za statistiku za prvu polovicu prošle godine također optimistično govore kako je na osječko-baranjskom području ostvareno 76.125 noćenja što je za 17 posto više u odnosu na isto razdoblje prošle godine.