Svjetska bi anketa možda ukazala na njujorški Empire State Building, koji je desetljećima bio najviša zgrada na svijetu i pojavio se na mnogobrojnim snimkama, biltenima i filmovima poput “King Konga”. Posljednja su desetljeća, međutim, iznjedrila još spektakularnija zdanja poput sydneyske Opere i Guggenheimova muzeja, a sve njih prijete zasjeniti rastrošni arapski plemići iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji su se dali na obaranje svih zamislivih rekorda u visini, širini, utrošku materijala, dizajnu i cijeni. Uza sav trud dubajskih multimilijardera najraskošnija građevina planeta bit će Sagrada Familia, koja se gradi već 127 godina i čije bismo dovršenje trebali dočekati 2026. godine. No ta obećanja gradskih otaca Barcelone stručnjaci smatraju preoptimističnima, a neki se arhitekti zalažu za potpunu obustavu radova jer je dizajn novih dijelova zdanja otišao predaleko od izvornoga koncepta Antonija Gaudija.

Guggenheimov muzej (Bilbao, Španjolska)
Jedan od najutjecajnijih i najupečatljivijih plodova moderne arhitekture. Svojim pločama od titana i skupom međusobno povezanih blokova, muzej kao da namiguje industrijskom duhu najvećega baskojskoga grada. Promatrana s rijeke Nervion, zgrada nalikuje na brod u skladu s lučkom tradicijom Bilbaa. Njezine blistave ploče podsjećaju na riblje krljušti, na liniji organskih formi prisutnih u brojnim Gehryjevim radovima. Gledano odozgo, građevina ima oblik cvijeta. Dizajniran u arhitektonskom uredu Franka Gehryja, muzej je otvoren za javnost 1997. i brzo nakon otvorenja stekao ugled jednog od najspektakularnijih djela dekonstruktivizma, pravca u novijoj povijesti arhitekture koji se nastavlja na postmodernu. Dizajn i konstrukcija vjerni su Gehryjevu stilu i metodama. Arhitekt tvrdi da u cijeloj svojoj strukturi muzej ne posjeduje nijednu ravnu površinu. “Plohe su nasumično zakrivljene da bi lakše mogle hvatati svjetlost”, opisao je svoj rad Gehry. Njegova je ekipa prilikom projektiranja uvelike rabila računalne simulacije radi određivanja struktura potrebnih da drže građevinu stabilnom. Zahvaljujući računalnoj tehnologiji ostvareni su oblici koje nije bilo moguće izvesti nekoliko desetljeća prije. Dok muzej dominira krajolikom gledano s rijeke, njegov je izgled s ulične perspektive znatno skromniji tako da se pretjerano ne izdvaja iz tradicionalnih zgrada u okruženju. Zamalo smo zaboravili: umjetnost se krije i u unutrašnjosti građevine. Muzej prikazuje izložbe djela u posjedu Guggenheimove zaklade, kao i putujuće izložbe.

Ptičje gnijezdo (Peking, Kina)
Ultramoderni stadion u Pekingu zbog svojeg je oblika nazvan ptičjim gnijezdom. Projekt je izabran 2002. za najbolji u natječaju između brojnih vrhunskih arhitekata, a pobjedu su odnijeli švicarski arhitekti Herzog & de Meuron. Izgrađen po cijeni od 423 milijuna dolara, stadion je najveća čelična struktura na svijetu, a u njegovu je gradnju utrošeno 45.000 tona čelika. Njegov je zaštitni znak u obliku mrežnog uzorka osmišljen prema uzoru na kinesku keramiku i prekriven slojem poluprozirnog materijala. Vanjska mrežasta čelična struktura potpuno je odvojena i 16 m udaljena od unutrašnje školjke s tribinama od crvenog betona. Ptičje gnijezdo zauzima površinu od 250.000 m2, a uzdiže se do 69,2 m visine iako je atletska staza ispod razine terena. S kapacitetom od 91.000 sjedećih mjesta stadion je opremljen sustavima za Sunčevu energiju i za prikupljanje kišnice za navodnjavanje i čišćenje. Građevina je trebala biti prekrivena pomičnim krovom, no od krova se u završnoj fazi odustalo zbog probijenog proračuna, a i zbog postizanja manje težine koja će lakše odoljeti seizmičkim aktivnostima.

Muzej Oscara Niemeyera (Curitiba, Brazil)
Muzej je složen od dvije zgrade koje se prostiru na 35.000 m2, od kojih je 19.000 posvećeno izložbenom prostoru. Prvu je zgradu Niemeyer projektirao 1967., vjeran stilu tog razdoblja, zamislivši je kao obrazovnu ustanovu. Kad je zgrada prenamijenjena u muzej, Niemeyer je projektirao aneks u obliku staklenog oka, utisnuvši kompleksu nov i osebujan identitet. Stakleno oko, koje udomljava središnju galeriju, kočoperi se na žutoj podlozi, a do njega se dolazi preko zakrivljenih mostića iznad vodene površine. Aneks je dovršen 8. srpnja 2003. kad je, i danas živući, arhitekt imao 95 godina. U povodu otvorenja nadjenut mu je službeni naziv Museu Oscar Niemeyer, no brazilski ga narod od milja zove Museu do Olho (Očni muzej). Iako su ukorijenjeni u modernu arhitekturu, Niemayerovi dizajni imaju mnogo zajedničkog s postmodernom umjetnošću. Muzej iskazuje brojne Niemeyeru svojstvene elemente, uključujući smjele geometrijske forme, zaobljene isklesane volumene postavljene zbog kontrasta pored četvrtastih oblika, vijugave staze za pješake, prostrana područja bijelo obojenog betona i područja sa živopisnim muralima i slikama.

Burj Dubai (Dubai, Ujedinjeni Arapski Emirati)
Burj Dubai (Dubajski toranj) neboder je koji se gradi u emiratu Dubaiju, a kad bude dovršen, bit će uvjerljivo najviša zgrada na svijetu. Prethodnog rekordera, tajvanski toranj Taipei 101, preskočio je još 5. veljače 2008., a 17. siječnja ove godine dosegao je konačnu visinu od 818 metara. Sve dok nije dosegnuta konačna visina, projektanti su tajili od javnosti planirane dimenzije građevine kako ne bi dali ideju suparnicima da podignu još kolosalniju zgradu. U međuvremenu je Burj zauzeo vodeće mjesto i na ljestvici zgrada s najvećim brojem katova, smijenivši 108-katni čikaški Sears Tower: Burj Dubai ima 160 katova. Postao je i dosad najveća struktura podignuta ljudskim naporima, nadmašivši radijsku antenu u Varšavi, koja je do urušavanja 8. kolovoza 1991. mjerila 646,4 m. Završetak radova trebao je nastupiti prošlog listopada, ali pomaknut je na prosinac 2009. radi poboljšanja interijera. Kad bude dovršen, u tornju će biti smješteno 30.000 stanova, devet hotela, trgovački centar i mnogi drugi sadržaji. Ukupna cijena pothvata procjenjuje se na 4,1 milijardu USD, a u gradnji sudjeluje niz izvođača uključujući korejski Samsung, američki Turner i emiratski Arabtec, a glavni ulagač, Emaar Properties, pripada dubajskom vladaru Mohamedu bin Rašidu Al Maktumu. Toranj je zamišljen kao središte golemoga kompleksa koji se razvija u Dubaiju, a koji će sadržavati između ostalog i najviši hotel na svijetu, Burj al-Arab (u obliku jedra), najveću umjetnu marinu, Dubai Marine, najveće umjetne otoke, Palm Islands i World Islands, i najveći trgovački centar na svijetu, Dubai Mall.

Sydneyska opera (Sydney, Australija)
Proglašena dijelom Svjetske baštine UNESCO-a 2007., zgrada opere u Sydneyu izgrađena je prema projektu danskog arhitekta Jorna Utzona iz 1957. i puštena u promet 1973. godine. Riječ je o ekspresionističkoj konstrukciji korjenito inovativna dizajna, sastavljenoj od niza unaprijed izrađenih isječaka u obliku školjke, koji tvore svodove građevine. Dvije najveće skupine svodova koji sačinjavaju krov pripadaju koncertnoj, odnosno kazališnoj dvorani, dok su ostale dvorane smještene ispod manjih svodova. Krovovi su prekriveni sa 1,056.000 pločica bijele i boje kreme, koje se iz daljine doimaju potpuno bijelima. Zgrada zauzima površinu od 1,8 hektara, dugačka je 183 i široka 120 m na najširoj točki. Počiva na 580 potpornjih stupova zabijenih do 25 m ispod morske razine. Generator iz kojeg se napaja toliko je jak da može opskrbiti strujom grad od 25.000 stanovnika, a električna energija se distribuira kroz 645 km kabela.

Sagrada Familia (Barcelona, Španjolska)
Zacijelo najupečatljivija crkva na svijetu je dijete neobuzdane mašte katalonskog arhitekta Antonija Gaudija. S tornjevima koji nalikuju na ispružene krakove hobotnice, upravo nevjerojatno komplicirano zamišljena Sagrada Familia (Sveta obitelj) nalazi se u gradnji od 1882., a dovršenje se predviđa 2026., na stotu godišnjicu Gaudijeve smrti. Stručnjaci dvoje da će taj rok biti ispoštovan, no poznato je da će 2010. crkva biti otvorena za bogoslužje. Turisti odavna masovno hrle u Sagradu Familiju, koja godišnje bilježi više od dva milijuna posjetitelja. Gradnja je počela u neogotičkom stilu, no kad je Gaudi preuzeo nadzor nad radovima, uvelike je izmijenio koncept i improvizirao gradnju kako je napredovala. Jedna od najoriginalnijih Gaudijevih zamisli bio je dizajn stožastih zaobljenih tornjeva koji se nadvijaju iznad portala. Dojam uzvišenosti zdanja dobiven je brojnim prozorima kojima su tornjevi “izrešetani” u spiralnoj formi. Fanatični vjernik Gaudi je svom krunskom djelu namijenio svrhu posljednjeg utočišta kršćanstva te je svaki djelić crkve ispunio kršćanskom simbolikom. Kad su ga trideset godina nakon polaganja temeljca pitali za razloge toliko sporog odvijanja radova, navodno je odgovorio, valjda misleći na Boga, da se njegovu klijentu nikamo ne žuri. Kad je tvorac umro 1926., bio je dovršen samo jedan toranj, a od izvornog projekta sačuvani su samo nacrti i jedna maketa od gipsa; i ta je maketa teško oštećena tijekom Građanskog rata (1936. – 1939.). Kad bude dovršen, hram će se sastojati od 18 tornjeva, koji će predstavljati dvanaest apostola, četiri širitelja evanđelja, Djevicu Mariju, dok je Isusu Kristu posvećen najviši toranj od 170 metara.

Novi regulatorni okvir

Dobivanje kriptolicence u Hrvatskoj: ključni rokovi, uvjeti i koraci

Fiskalna stabilnost

Kako banke oblikuju ekonomski rast Hrvatske?

Turning Torso (Malmö, Švedska)
Turning Torso (Torzo koji se uvija) ultramoderni je stambeni neboder u južnoj švedskoj luci Malmöu, koji je projektirao španjolski arhitekt Santiago Calatrava. Torso je otvoren 2005. nakon četverogodišnjih radova, a iste je godine osvojio nagradu za najbolju stambenu zgradu na svijetu. Neboder od 54 kata raspoređenih na 190 m sastavljen je od devet kockastih modula položenih jedan povrh drugoga, koji se uvijaju u spiralnoj formi oko središnjeg stupa. Zamišljen tako da predstavlja truplo osobe koja se zakreće u boku, toranj izvodi zaokret od 90 stupnjeva od ulične razine do vrha. Prve dvije kocke posvećene su uredima, idućih je sedam namijenjeno stanovanju, a najviše dvije, s kojih se vidi Kopenhagen, ostavljene su kongresima i sastancima. Izveden u armiranom betonu, čeliku i staklu, Torso je spektakularan i impresivan, no istodobno lagan i prozračan te ne opterećuje oči. Uočava se izdaleka te je glavna orijentacijska točka u gradu koji je nekoć bio lučko-industrijsko središte, a danas stjecište međunarodne kulture i stvaralaštva. Četvrt je posvećena pješacima te obiluje parkovima, vrtovima i stazama uz more.

Turning Toso, Malmö
Torzo koji se okreće centralna je građevina četvrti Vastra Hammen u Malmoeu koja se smatra jednom od najmodernijih i ekološki najosvještenijih u Europi, jer 100 % energije dobiva iz alternativnih izvora – vode, vjetra, sunca i biomase. Cijela četvrt prepuna je parkova. Ovaj neboder stambeno-poslovne namjene projektirao je šanjolac Santiago Calatrava, a broji 54 kata.

Ptičje gnijezdo u Pekingu
Ultramoderni stadion na kojem su održani svečano otvaranje i zatvaranje ljetnih Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine, zbog svojeg je oblika nazva Ptičjim gnijezdom. Ovo velebno sportsko zdanje projektirali su švicarski arhitekti Herzog i de Meuron. Njihov rad je i Bayernov stadion Allianz Arena u Muenchenu.

Muzej Oscara Niemeyera u Curitibi
Oscar Niemeyer legendarni je arhitekt, a sa navršenih 101 godinu i najvitalniji. Stajao je iza izgradnje brazilskog glavnog grada u prašumi Brazilije. Muzej u Curitibi, koji nosi njegovo ime, stavlja na kušnju svačiji smisao za estetiku. Kao i sve velike građevine, i ovaj muzej izaziva ekstremne reakcije ljubavi i prezira.

Sydneyska opera
Kao što je Empire State Building zauvijek promijenio predodžbu svjetske javnosti o New Yorku, tako je Sydneyska Opera iznova definirala grad iz kojega je izrasla. Smjela, složena i zaigrana i izvrsno smještena na ulazu u gradsku luku, to je jedna od onih građevina koje opčinjuju posjetitelje. Ideja je bila da oblikom podsjeća na jedrilicu, a mnoge asociran na školjku.