Cibona u novu sezonu ulazi ambicioznije nego ikad u posljednjih 15-ak godina. Nakon osvojene titule prvaka Hrvatske, krenulo je značajno ojačavanje momčadi. Pod Toranj se nakon šest sezona vratio 28-godišnji Roko Badžim, a nešto kasnije objavljeno je da se u klub vraća Lovro Mazalin.
Roko Badžim je legitimni član udarne petorke hrvatske reprezentacije, što se vidjelo i na posljednjim kvalifikacijskim utakmicama. Dolazak Badžima se, pak, dogodio u istom tjednu kad je postalo jasno kako za Cibonu neće igrati nitko od tri vodeća beka iz prošle, šampionske sezone.
Dok je još ranije Žan Mark Šiško odlučio karijeru nastaviti u Udinama, a Justin Roberson u rumunjskoj Valcei, pod Tornjem su odlučili da neće produljiti suradnju s Krešimirom Radovčićem, koji je šest godina bio jedan od važnih kotačića Cibone, a posljednjih sezona prvi među jednakima i s ulogom kapetana.
Novi početak
No, još se jedna važna “utakmica” u prethodnom razdoblju igrala daleko od svjetala pozornice. Potkraj ožujka Gradska skupština jednoglasno je usvojila zaključak gradonačelnika Tomislava Tomaševića o sudjelovanju Grada Zagreba u postupku preoblikovanja Košarkaškog kluba Cibona iz sportske udruge u sportsko dioničko društvo, kako bi se riješili dugovi i omogućio opstanak. Taj zaključak podržalo je svih 33 gradskih zastupnika nazočnih na sjednici.
U Gradskoj upravi istaknuli su da je ta odluka došla kao posljedica njihova dugogodišnjeg napora da se sačuva KK Cibona kao dio zagrebačkog identiteta na način koji će omogućiti održiv opstanak kluba na transparentnim osnovama i bez dugova, a nakon što je dosadašnji model funkcioniranja Cibone kao udruge građana rezultirao neizvjesnošću i akumuliranim gubicima.
Pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Luka Juroš rekao je tom prilikom da je KK Cibona dio identiteta grada Zagreba, Hrvatske, te europske i svjetske košarke. Istaknuo je da je odluka rezultat višegodišnjeg rada i napora, poglavito KK-a Cibona, svih uključenih te Gradske uprave koji su radili na tomu da se stvori prilika da jedan privatni investitor, odnosno grupa privatnih investitora odluči uložiti vlastita sredstva u rad i u budućnost KK-a Cibona.
“Ovim postupkom Grad Zagreb bi iz svojih ukupno nešto više od 500 tisuća eura potraživanja, koji se ukupno odnose i na Grad Zagreb, i na Zagrebački holding i na povezane ustanove, pretvorio u udio u dionicama budućeg dioničkog društva, a ovisno o tome koliko se javi drugih dioničara, taj udio Grada može biti viši ili manji”, rekao je Juroš.
Napomenuo je da bi na temelju dosad izraženog interesa potencijalnih investitora, pri čemu jedan investitor Victor Dodig planira, pored postojećih oko 1,8 milijuna eura, uložiti još dodatnih oko 1,6 milijuna eura, Grad Zagreb postao vlasnik šest ili sedam posto dionica Cibone. Rekao je da pored tih navedenih 500 tisuća eura, Grad Zagreb također u preoblikovanju daje pravo igranja u Košarkaškom centru Dražen Petrović na sljedećih deset godina te osigurava da se u tom periodu sve službene utakmice i sjedište KK Cibona održavaju i zadržavaju u Zagrebu.
Dodig i sinovi
Početkom srpnja, na dan kada je Kanada proslavila svoj “Canada Day”, ugledni kanadski Hrvat Victor Dodig (61) i službeno je postao predsjednik i izvršni direktor tvrtke Telus, jedne od najvećih kanadskih telekomunikacijskih tvrtki. Dodig je više od 25 godina bio u bankarskom biznisu, od toga 11 na čelu velike kanadske banke CIBC. Prošle godine odstupio je s mjesta glavnog izvršnog direktora CIBC-a, potom je prihvatio ponudu Telusa.
Cibona je, kaže Dodig, ugledan i značajan klub i za Zagreb i za Hrvatsku, iako u šali ističe da je za njegov angažman oko Cibone zapravo “kriv” – njegov sin.
“Teško je bilo donijeti odluku o ulaganju u klub koji je bio blizu propasti. Na sve me nagovorio moj sin koji je dobro upoznao direktora Šerića. Nisam baš sklon takvim rizičnim potezima, ali sam vidio da tu nešto ima i da se Cibona može preoblikovati na zdrav način i postati klub koji može pobjeđivati najbolje u Hrvatskoj, a nakon nekog vremena i u Europi. Kako su i moji sinovi za to zainteresirani, i oni će biti uključeni u tu priču”, kaže Dodig.
Dodaje kako je sasvim normalno da Tomislav Šerić vodi klub. Sportska politika je jedno, a vođenje kluba nešto drugo. U šali kaže da to znači da će mu se život i dalje “vrtjeti” između Vancouvera, Toronta, Bostona, Zagreba i Lopuda, gdje ima kuću u kojoj obiteljski ljetuju.
“Klub će uskoro postati sportsko dioničko društvo u kojem ću imati svoju ulogu. Imamo velike planove, no idemo korak po korak,” dodao je.
O samom procesu preoblikovanja više nam je rekao direktor Cibone Tomislav Šerić.
“Proces preoblikovanja za nas nije cilj, nego početak stvaranja modernog i dugoročno održivog kluba. Paralelno radimo na više strateških područja – razgovaramo s nizom velikih domaćih i međunarodnih partnera o novim sponzorstvima, razvijamo moderan sustav prodaje ulaznica, unaprjeđujemo merchandising te sustavno povećavamo vlastite prihode iz svih komercijalnih izvora. Naš je cilj da Cibona dugoročno bude financijski održiv klub koji se u najvećoj mogućoj mjeri oslanja na vlastito poslovanje i privatna ulaganja”, rekao je Šerić za PD Vikend.
Dodaje kako u Ciboni vjeruju da profesionalizacija sporta ne smije značiti gubitak potpore programima od javnog interesa. Naprotiv, bilo bi nelogično i štetno destimulirati privatni kapital koji ulaže u hrvatski sport.
“Ohrabruje nas što je Grad Zagreb u ovogodišnjem Javnom pozivu za sufinanciranje programa javnih potreba u sportu već prepoznao sportska dionička društva kao ravnopravne podnositelje prijava – to je važan signal da institucije prate stvarnost profesionalnog sporta. Očekujemo da će se ta logika dosljedno primijeniti i u svim ostalim relevantnim dokumentima i kriterijima. Bilo bi kontraproduktivno, gotovo suludo, kažnjavati klubove i privatne investitore koji ulažu vlastiti kapital, preuzimaju rizik i grade profesionalniji sport, umjesto da ih se u tome podupre”, rekao nam je Šerić.
Javni interes
Cibona danas prolazi proces koji bi mogao postati jedan od najvažnijih primjera transformacije profesionalnog sporta u Hrvatskoj. Važno je pritom naglasiti da preoblikovanje nije cilj samo po sebi. Ono je alat kojim klub nastoji osigurati stabilnije poslovanje, lakše privlačenje ulaganja i stvaranje preduvjeta za sportski razvoj u godinama koje dolaze.
Međutim, ulazak privatnog kapitala ne znači da profesionalni klubovi automatski prestaju imati javnu funkciju. To je osobito vidljivo u sportovima poput košarke, rukometa ili vaterpola, koji možda nemaju komercijalni potencijal nogometa, ali imaju iznimnu važnost za razvoj sporta u Hrvatskoj.
“Investitori ulažu u profesionalni dio poslovanja klubova, dok javni interes ostaje razvoj djece i mladih, omladinskih škola, sportaša i sporta u cjelini. Zato očekujemo da regulatorni okvir nastavi pratiti stvarnost profesionalnog sporta te da svi propisi koji uređuju financiranje javnih potreba u sportu budu usklađeni s tim načelom. U konačnici, kriteriji za javnu potporu trebaju vrednovati kvalitetu programa i njihov društveni doprinos, a ne isključivo pravni oblik kluba”, kaže nam Šerić.
Hrvatska bi trebala poticati, a ne kažnjavati, one koji u sport ulažu privatni kapital – upravo je spoj privatnih ulaganja i ciljane javne potpore razvoju djece i mladih najodrživiji model razvoja hrvatskog sporta.
Teži put očuvanja
Profesionalni klubovi nisu samo natjecateljske organizacije. Oni razvijaju mlade igrače, financiraju omladinske škole, stvaraju reprezentativce i predstavljaju važne nositelje sportskog identiteta svojih sredina. Upravo zato pitanje financiranja profesionalnog sporta ne može biti svedeno isključivo na tržišnu logiku. Država i jedinice lokalne samouprave i dalje imaju važnu ulogu u podršci programima od javnog interesa, posebno kada je riječ o radu s djecom i mladima.
Privatni investitor ulaže u profesionalni dio poslovanja kluba, dok javni interes ostaje razvoj djece i mladih, omladinskih škola i sporta općenito – time se jasno odgovara na pitanje zašto bi i sportsko dioničko društvo moglo ostvarivati javnu potporu za programe od javnog interesa. Tu vrijedi spomenuti i da ulazak privatnog kapitala zapravo smanjuje pritisak na javni novac i da se javna sredstva mogu usmjeriti na ono zbog čega i postoje – razvoj sporta, mladih i sl.
Tu dolazimo do jednog od ključnih izazova s kojima će se suočavati klubovi koji prolaze procese profesionalizacije i preoblikovanja. Naime, dio postojećih modela financiranja i dodjele potpora i dalje je vezan uz određene organizacijske forme ili kriterije koji ne prate uvijek stvarnost profesionalnog sporta.
Hrvatski profesionalni sport već godinama funkcionira između dva svijeta. S jedne strane, nalaze se tržišni zahtjevi modernog sporta, koji od klubova traže profesionalno upravljanje, privlačenje investitora, razvoj vlastitih prihoda i konkurentnost na međunarodnoj razini. S druge, velik broj klubova i dalje djeluje u organizacijskim okvirima koji su nastajali u bitno drukčijim okolnostima i vremenu.
Posljednjih godina sve češće se otvara pitanje mogu li hrvatski profesionalni klubovi dugoročno opstati bez značajnijih organizacijskih promjena. Troškovi poslovanja rastu, konkurencija za sponzore sve je veća, a sportski rezultati više nego ikada ovise o financijskoj stabilnosti i kvaliteti upravljanja. Upravo zato sve više klubova traži modele koji će im omogućiti dugoročnu održivost, jasniju vlasničku strukturu i lakši pristup kapitalu.
Direktor Cibone Tomislav Šerić izjavio je za PD Vikend da je klub odabrao teži put očuvanja postojeće Cibone, njezina pravnog kontinuiteta, identiteta i povijesti, umjesto gašenja i osnivanja novog subjekta bez dugova.
Argumenti za ABA ligu
Pred košarkašima Cibone, novim prvacima Hrvatske, u idućoj sezoni su dva nova natjecanja. Uz domaću SuperSport Premijer ligu Vukovi će igrati i dvije međunarodne lige. Nakon godinu dana Cibona će opet zaigrati u ABA ligi, a svoj put u Europi tražit će i kroz nastup u Fiba Ligi prvaka.
Cibona je aktualni hrvatski prvak, ali istodobno bi u idućoj sezoni ponovno trebala nastupiti i u ABA ligi, regionalnom natjecanju koje već godinama okuplja najjače klubove jugoistočne Europe. Upravo se nastupanje u ABA ligi često nalazi u središtu rasprava o modelima financiranja i raspodjele sredstava. Međutim, iz perspektive kluba logika nastupa u tom natjecanju prilično je jasna.
“ABA liga donosi višu razinu sportske kvalitete, veću medijsku vidljivost i snažniji interes sponzora. Klubovi su pritom i suvlasnici natjecanja te sudjeluju u raspodjeli prihoda koje ono generira”, poručuju iz Cibone.
U takvim okolnostima legitimno je postaviti pitanje treba li klubove koji ulažu u međunarodnu konkurentnost i nastupaju u tržišno atraktivnijim natjecanjima dovoditi u nepovoljniji položaj kada je riječ o pojedinim oblicima institucionalne potpore.
Rasprava o Ciboni zapravo je rasprava o budućnosti hrvatske košarke i profesionalnog sporta, s iznimkom nogometa koji je ipak posebna priča. Hrvatska je desetljećima bila jedna od najprepoznatljivijih europskih košarkaških zemalja, a klubovi poput Cibone imali su važnu ulogu u stvaranju tog identiteta. Danas, kada sport postaje sve zahtjevniji i skuplji, pitanje održivosti klubova više nije samo sportsko, nego i gospodarsko. Bez stabilnih klubova nema razvoja igrača, nema atraktivnih natjecanja, nema interesa sponzora, a dugoročno ni sportskih rezultata.
Kakav sport želimo?
Slučaj Cibone mogao bi postati važan pokazatelj smjera kojim će se hrvatski sport razvijati u godinama koje dolaze. Ako želimo da klubovi privlače privatni kapital, profesionaliziraju poslovanje i postanu konkurentniji na europskoj razini, regulatorni okvir mora pratiti te promjene.
Hrvatski sport ne bi trebao birati između privatnog kapitala i javnog interesa. Naprotiv, upravo bi kombinacija profesionalnog upravljanja, tržišnog financiranja i ciljane javne potpore razvoju mladih sportaša mogla bi biti model koji će osigurati dugoročnu održivost klubova i sportova koji su desetljećima bili važan dio hrvatskog identiteta. Uostalom, to je i praksa u brojnim europskim državama, gdje profesionalni klubovi, bez obzira na pravni oblik, i dalje mogu ostvarivati javnu potporu za programe od javnog interesa, smatraju u Ciboni.
Proces koji danas prolazi Cibona daleko nadilazi dimenzije jednog kluba. Cijela priča otvara pitanje kakav profesionalni sport Hrvatska želi imati u budućnosti – i jesmo li spremni prilagoditi pravila novim okolnostima.
